Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maria Soljačića kao predsjednika vijeća, te Marjane Rajić i Tomislava Tomašića kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika - specijalista Željka Kudrića, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv I okrivljene pravne osobe "TOMMY" d.o.o. za trgovinu, turizam i ugostiteljstvo i II okrivljene odgovorne osobe IH, zbog prekršaja iz članka 149. stavak 1. točka 49. i stavak 2. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 19/22., 59/23), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnijetoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalna sluba na Hvaru, broj: Pp-10284/2024-7 od 3 travnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 25. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. U povodu žalbe I okrivljene pravne osobe "TOMMY" d.o.o. za trgovinu, turizam i ugostiteljstvo i II okrivljene odgovorne osobe IH, a po službenoj dužnosti preinačuje se prvostupanjska presuda te se izriče:

Na temelju članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona, („Narodne novine“ broj: 107/2007., 39/2013., 157/2013., 110/2015., 70/2017., 118/2018. i 114/2022.), I okrivljena pravna osoba "TOMMY" d.o.o. za trgovinu, turizam i ugostiteljstvo i II okrivljena odgovorna osoba IH,

OSLOBAĐAJU SE OD OPTUŽBE

da bi:

dana 09. srpnja 2024. godine u Starom Gradu, ul. Alojzija Stepinca br. 1., na prodajnom mjestu u prodavaonici - Supermarket P-197, kao pravna osoba - prodavatelj i odgovorna osoba prodavatelja istaknuli informaciju o većem sniženju cijene proizvoda nego što je stvarno obračunato sniženje za proizvod Breskva (artikl 10000070) a što je utvrđeno tijekom inspekcijskog nadzora,

dakle da bi se, koristili praksom koja je nepoštena u smislu članka 35. Zakona o zaštiti potrošača,

čime bi počinili prekršaj opisan u članku 35. stavka 1. u svezi st. 2. toč. 4. Zakona o zaštiti potrošača, kažnjiv po članku 149. stavku 1. toč. 49. u svezi st. 2. istoga Zakona.

II. Uslijed odluke iz točke I. izreke ove presude, žalba okrivljenika je bespredmetna.

III. Na temelju članka 140. stavka 2. Prekršajnog zakona troškovi prekršajnog postupka iz članka 138. stavka 2. točaka 2. do 5. i točke 7. ovoga Zakona padaju na teret proračunskih sredstava suda.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom I okrivljena pravna osoba "TOMMY" d.o.o. za trgovinu, turizam i ugostiteljstvo i II okrivljena odgovorna osoba IH proglašeni su krivima i kažnjeni novčanim kaznama i to I okrivljena pravna osoba novčanom kaznom u iznosu od 1.500,00 eura i II okrivljenk odgovorna osoba novčanom kaznom u iznosu od 1.327,23 eura, zbog prekršaja iz članka 149. stavak 1. točka 49. i stavak 2. Zakona o zaštiti potrošača, činjenično opisanog u izreci pobijane presude.

2. Istom presudom okrivljenici su obvezani na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od po 30,00 eura, svaki.

3. Protiv te presude okrivljenici su pravodobno podnijeli podnio je žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, povrede materijalnog prekršajnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji, ističući da u konretnom slučaju na strani okrivljenika nije postojala namjera i da su se stekli uvjeti za primjenu načela opornuniteta, izricanjem opomene.

4. Žalba je bespredmetna.

5. Odlučujući o žalbi te ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ovaj sud je našao da je u ovom predmetu počinjena povreda odredbe materijalnog prekršajnog prava iz čl. 196. t. 1. Prekršajnog zakona na štetu okrivljenika, jer djelo okrivljenika, kako je činjenično opisano u izreci, nije prekršaj, a na što ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Naime, odredbom čl. 149. st. 1. t. 49. i st. 2. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 14/19) propisano je kao prekršaj trgovca - pravne osobe i odgovorne osobe u pravnoj osobi ako se koriste praksom koja je nepoštena u smislu čl. 34. do 40. ovoga Zakona, te je materijalnom odredbom čl. 34. st. 4. Zakona propisano da se nepoštenom poslovnom praksom posebno smatra zavaravajuća poslovna praksa, s tim da je zavaravajuća poslovna praksa uređena u člancima 35. do 37. ovoga Zakona, a odredbom čl. 35. st. 1. Zakona propisano je da se poslovna praksa smatra zavaravajućom ako sadrži netočne informacije, zbog čega je neistinita ili ako na neki drugi način, uključujući njezino cjelokupno predstavljanje, pa čak i ako je informacija činjenično točna, zavarava ili je vjerojatno da će zavarati prosječnog potrošača u vezi s nekom od okolnosti navedenih u stavku 2. ovoga članka, čime ga navodi ili je vjerojatno da će ga navesti da donese odluku o kupnji koju inače ne bi donio.

7. Slijedom navedenoga, da bi se radilo o zavaravajućoj poslovnoj praksi moraju biti ispunjena dva kumulativna uvjeta, i to prvi uvjet - isticanje netočne informacije ili činjenično točne informacije, ako zavarava ili je vjerojatno da će zavarati prosječnog potrošača, te drugi uvjet - da se takvim informacijama potrošača navodi ili je vjerojatno da će ga se navesti da donese odluku o kupnji koju inače ne bi donio.

8. Međutim, iz činjeničnog opisa djela navedenog u izreci pobijane presude, kako je opisano u izreci ove presude, a istovjetno i u optužnom prijedlogu (prekršajnom nalogu), ne proizlaze sva njegova zakonom propisana obilježja jer u činjeničnom opisu nije naveden drugi propisani uvjet da bi se radilo o zavaravajućoj poslovnoj praksi, odnosno da se istaknutim netočnim informacijama potrošača navodi ili je vjerojatno da će ga se navesti da donese odluku o kupnji koju inače ne bi donio, slijedom čega proizlazi da u činjeničnom opisu ovog prekršaja nedostaje konstitutivan element prekršaja koji se okrivljenicima stavlja na teret, pa opisano djelo nije prekršaj.

9. Kako je zakonski opis, odnosno pravno kvalificiranje prekršaja, podvođenje odlučnih činjenica sadržanih u činjeničnom opisu pod biće odgovarajućeg prekršaja, to sve odlučne činjenice nužno moraju biti navedene isključivo u činjeničnom opisu prekršaja jer u protivnom, u nedostatku nekog od konstitutivnih elemenata bića prekršaja u činjeničnom opisu, opisano djelo nije prekršaj.

10. Dakle, djelo iz čl. 149. st. 1. t. 49. i st. 2. Zakona o zaštiti potrošača za koje se okrivljenici optužuju, a na način kako je to činjenično opisano u optužbi, po propisu nije prekršaj, pa je ovaj sud, u povodu žalbe okrivljenika, a po službenoj dužnosti, pravilnom primjenom zakona, temeljem članka 207. Prekršajnog zakona preinačio pobijanu presudu na način da su okrivljenici za predmetno djelo prekršaja oslobođeni od optužbe, kako je to navedeno u točki I izreke ove presude.

11. Uslijed takve odluke žalba okrivljenika je postala bespredmetna, dok je o troškovima postupka odlučeno sukladno odredbi čl. 140. st. 2. Prekršajnog zakona.

12. Iz navedenih razloga, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 25. veljače 2026.

Zapisničar :

Predsjednik vijeća:

Željko Kudrić, v. r.

Mario Soljačić, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu, u 5 otpravaka: za spis, okrivljenike i tužitelja.