Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maria Soljačića kao predsjednika vijeća, te Marjane Rajić i Tomislava Tomašića kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika - specijalista Željka Kudrića, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv I okrivljene pravne osobe TERAN d.o.o. i II okrivljenika odgovorne osobe MD, zbog prekršaja iz članka 172. stavak 2. točke 5. i stavka 3. Zakona o mirovinskom osiguranju, odlučujući o žalbi tužitelja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područni ured Zagreb, Ispostava u Bjelovaru, podnijetoj protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, broj: Pp- 100/2025-10, od 19. ožujka 2025., na sjednici vijeća održanoj 25. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područni ured Zagreb, Ispostava u Bjelovaru i potvrđuje se prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom I okrivljena pravna osoba TERAN d.o.o. i II okrivljenik odgovorna osoba ĐD su na temelju članka 182. točka 1. Prekršajnog zakona, oslobođeni od optužbe, zbog prekršaja iz članka 172. stavak 2. točke 5. i stavka 3. Zakona o mirovinskom osiguranju, činjenično opisanog u izreci, s obrazloženjem da djelo, koje se okrivljenici stavlja na teret, a na način kako ga je opisao tužitelj, po propisu nije prekršaj.

2. Istom presudom odlučeno je da troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava prvostupanjskog suda.

3. Protiv navedene presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog povrede materijalnog prekršajnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o prekršajnopravnim sancijama, ističući kontradiktornost obrazloženja jer sud u jednom dijelu navodi priznanje djela, a drugom dijelu da optužni prijedlog ne sadrži u činjeničnom opisu prekršaja bitno obilježje prekršaja. Iz priloženih dokaza je nesporno da datum promjene u odnosu na predmetnog radnika je nastupio sklapanjem aneksa ugovora, 1. rujna 2024. dok je prijava promjene podnesena 4. listopada 2024. Ukoliko su nedostajali podaci iz čl. 160 st. 2. sukladno čl. 161. Prekršajnog zakona sud je trebao pozvati tužitelja na nadopunu.

4. Žalba je neosnovana.

5. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/2007., 39/2013., 157/2013., 110/2015., 70/2017., 118/2018. i 114/2022.), ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom i po službenoj dužnosti te je utvrdio da nisu počinjene povrede na koje ukazuje žalitelj.

6. Odredbom članka 172. stavka 2. točke 5. i stavka 3. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine "broj 157/2013, 151/2014, 33/2015, 93/2015, 120/2016, 18/2018, 62/2018, 115/2018, 102/2019, 84/2021, 119/2022), koji je bio na snazi u vrijeme počinjenog prekršaja propisano je kažnjavanje poslodavca i odgovorne osobe, ako ne prijave promjenu tijekom osiguranja ili to učine nakon isteka propisanog roka, pri čemu je člankom 112. stavkom 1. točkom 5. istog Zakona propisano da su obveznici dužni dostaviti podatke o promjeni tijekom osiguranja u roku od 24 sata od nastale promjene.

7. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da u činjeničnom opisu optužnog prijedloga nije navedeno kada je nastala promjena tijekom osiguranja, odnosno kada je došlo do sklapanja aneksa ugovora koji je imao za posljedicu promjenu podataka, niti je navedeno kada je započeo teći rok od 24 sata za prijavu promjene. Navedene okolnosti predstavljaju odlučne činjenice iz kojih proizlazi ostvarenje zakonskog obilježja predmetnog prekršaja, budući da se tek utvrđenjem trenutka nastanka promjene može ocijeniti je li zakonski rok prekoračen.

8. Sud je vezan činjeničnim opisom djela iz optužnog prijedloga te ne može nedostatke tog opisa nadomještati dokazima izvedenim tijekom postupka. Bit prekršaja mora proizlaziti iz samog činjeničnog opisa, a ne iz naknadno utvrđenih činjenica. Stoga okolnost da je tijekom postupka utvrđen datum sklapanja aneksa ugovora ne može nadomjestiti nedostatak konstitutivnog obilježja djela u samom optužnom prijedlogu.

9. Budući da iz činjeničnog opisa ne proizlazi kada je promjena nastala niti kada je započeo teći zakonski rok od 24 sata, opisano djelo ne sadrži sva zakonska obilježja prekršaja iz članka 172. stavka 2. točke 5. i stavka 3. Zakona o mirovinskom osiguranju, slijedom čega je prvostupanjski sud pravilno zaključio da djelo, na način kako je opisano, po propisu nije prekršaj.

10. Neosnovan je i žalbeni navod da je sud trebao primijeniti članak 161. stavak 4. Prekršajnog zakona i pozvati tužitelja na nadopunu optužnog prijedloga. Naime, navedena odredba odnosi se na slučajeve kada nedostaju podaci bez kojih nije moguće voditi postupak ili su isti pogrešni, dok je u konkretnom slučaju nedostajalo konstitutivno obilježje djela u činjeničnom opisu, zbog čega se primjenjuje članak 161. stavak 6. Prekršajnog zakona, odnosno nakon provedenog postupka članak 182. točka 1. istog Zakona.

11. Iako bi procesno pravilnije bilo da je prvostupanjski sud već prilikom ispitivanja optužnog prijedloga postupio sukladno članku 161. stavku 6. Prekršajnog zakona, činjenica da je nakon provedenog dokaznog postupka donio oslobađajuću presudu na temelju članka 182. točke 1. istog Zakona ne utječe na zakonitost pobijane presude.

12. Zbog naprijed izloženih razloga, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 25. veljače 2026.

Zapisničar :

predsjednik vijeća:

Željko Kudrić, v. r.

Mario Soljačić, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Bjelovaru u 5 otpravaka: za spis, okrivljenike i tužitelja.