REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U VUKOVARU

Vukovar, Županijska 31

OIB 69370038985

Poslovni broj K-317/2017-57

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Vukovaru, po sucu Vlatku Lončaru, sucu pojedincu, uz sudjelovanje Marije Drljepan, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog GJ, zbog kaznenog djela iz članka 326. stavak 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - dalje KZ/11.), u povodu optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Vukovaru (dalje ODO), poslovni broj: K- DO-2/2017 od 18. srpnja 2017., nakon javne rasprave održane 25. veljače 2026., u nazočnosti zamjenice Općinskog državnog odvjetnika u Vukovaru Branke Tomić, optuženog GJ i optuženikove braniteljice odvjetnice Martine Alagić, 25. veljače 2026. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I/ Na osnovu odredbi članka 455. stavak 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda i 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70 /17., 126/19, 80/22., 36/2024, 72/2025 – dalje ZKP/08.)

optuženi DJ, sin ĆJ, rođen **.**.1994. u [adresa], JMBG: [jedinstveni matični broj građana] s prebivalištem u [adresa], gdje i stanuje, državljanin Republike Srbije, pismen, SSS, neoženjen, otac dvoje maloljetne djece, po zanimanju šumarski tehničar, zaposlen kao vozač u tvrtki „Trans Med transport“ iz Šida, sa primanjima od oko 600,00 eura, vlasnik obiteljske kuće od 90m2 na adresi prebivališta, lošeg imovnog stanja, ne vodi se drugi kazneni postupak, brani se sa slobode, kazneno neosuđivan,

k r i v  j e

što je:

dana 08. lipnja 2017., oko 20,50 sati, na županijskoj cesti 4230 Soljani – Vrbanja, u blizini mjesta Strošinci, zajednički i prema prethodnom dogovoru s NJ i RJ, u cilju da se okoristi, dogovorio da svojim osobnim automobilom marke Mazda 626, nacionalnih reg. oznaka i broja Republike Srbije IN 018-ŽO, kao prethodnica vozilu kojim je upravljala NJ, marke Peugeot, nacionalnih reg. oznaka i broja Bosne i Hercegovine A48-T-521, istoj prilikom prijevoza kroz Republiku Hrvatsku od graničnog prijelaza Bajakovo pokazao put, za novčani iznos od 100 eura, do Strošinaca, gdje je NJ u svoje vozilo primila UJ, MJ i IJ, državljane Republike Kosovo, znajući da su isti u Republiku Hrvatsku ušli izvan graničnog prijelaza, radi njihovog prijevoza unutar Republike Hrvatske, a potom u druge države Europske unije, a isti su dolaskom do mjesta Soljani zaustavljeni od strane policijskih službenika Policijske postaje Vrbanje,

dakle, iz koristoljublja pomogao drugim osobama nedozvoljeno kretati se u Republici Hrvatskoj,

čime je počinio kazneno djelo protiv javnog reda – protuzakonito ulaženje, kretanje i boravak u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma, opisano i kažnjivo po članku 326. stavak 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - dalje KZ/11.),

pa se optuženi DJ na osnovu citirane kažnjive odredbe

o s u đ u j e

NA KAZNU ZATVORA 6 (ŠEST) MJESECI,

te mu se na osnovu odredbi članka 56. stavak 1., 2. i 3. KZ/11.

i z r i č e

UVJETNA OSUDA

tako što se kazna zatvora 6 (šest) mjeseci na koju je osuđen neće izvršiti ako u vremenu provjeravanja 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.

II/ Na osnovu odredbe članka 54. stavak 1. i 2. KZ/11. optuženiku se ukoliko dođe do opoziva uvjetne osude u kaznu zatvora ima uračunati vrijeme za koje mu je oduzeta sloboda i to vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 22. lipnja 2017. do 28. srpnja 2017.

III/ Na osnovu odredbe članka 189. stavak 1. ZKP/08. optuženiku se ima vratiti mobilni telefonski aparat marke „Samsung Galaxy Core 2“, bijele boje, IMEI broja: [IMEI broj] sa pripadajućom SIM karticom mobilne mreže MTS pozivnog broja:

064-521-0027, a koji mobitel je tijekom pretkaznenog postupka oduzet od optuženika uz potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta PP Vrbanja serijskog broja: [serijski broj] i koji se sada nalazi u ovosudnom corpora delicti (CD) pod brojem: 67/17.

Na osnovu odredbe članka 189. stavak 2. ZKP/08. ukoliko optuženik u roku 3 (tri) mjeseca od pravomoćnosti presude ne preuzme navedeni mobitel, utoliko isti postaje vlasništvo Republike Hrvatske i prodati će se po pravilima ovršnog postupka.

IV/ Na osnovu odredbe članka 148. stavak 1. u vezi s odredbom članka 145. stavak 2. točka 6. i 7. ZKP/08. optuženiku ŽJ nalaže se platiti trošak kaznenog postupka u vidu paušalnog iznosa 40,00 eura (četrdeset eura) i troška braniteljice po službenoj dužnosti u visini 2.056,01 euro (dvije tisuće pedeset i šest eura i jedan cent), dakle ukupno 2.096,01 eura (dvije tisuće devedeset i šest eura i jedan cent), u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude pod prijetnjom prisilne naplate.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Vukovaru (dalje ODO) podiglo je pred ovim sudom optužnicu poslovni broj: K-DO-342/2017-24 od 18. srpnja 2017. protiv optuženog GJ, zbog kaznenog djela protiv javnog reda – protuzakonito ulaženje, kretanje i boravak u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma, opisano i kažnjivo po članka 326. stavak 1. KZ/11., koje je pobliže činjenično i pravno opisano u izreci presude.

2. Na upit suca pojedinca kakav stav zauzima u odnosu na kazneno djelo koje mu se optužnicom stavlja na teret, optuženik se očitovao da se ne smatra krivim.

U odnosu na odluku pod točkom I/ izreke

3. U dokaznom postupku sud je na raspravi uz suglasnost stranaka i braniteljice pročitao dokaze optužbe i to potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta serijski broj [serijski broj] od 23. lipnja 2017. (list 6), zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta broj KU-37 od 23. lipnja 2017. (list 7), presliku putne isprave Republike Srbije na ime DJ serijskog broja [serijski broj] na ime DJ (list 14), izvršio uvid u CD – mobilni uređaj marke "Samsung Galaxy Core 2", bijele boje, IMEI broja [IMEI broj], sa pripadajućom SIM karticom mobilne mreže "MTS", pozivnog broja [broj telefona] pregledava se DVD medij sa snimkom stacionarne nadzorne kamere, prevedeni zapisnik sa srpskog jezika i ćirilićnog pisma na hrvatski jezik i latinično pismo Osnovnog suda u Šidu od 21. veljače 2024. o ispitivanju svjedoka RJ (list 124 do 125 spisa predmeta), prevedeni zapisnik sa srpskog jezika i ćirilićnog pisma na hrvatski jezik i latinično pismo Prvog osnovnog suda u Beogradu poslovni broj: Pom Uk-7/2024 od 17. srpnja 2023. o ispitivanju svjedokinje NJ, izvršio je uvid u spis predmeta Općinskog suda u Vukovaru: K-272/2017, te je na kraju dokaznog postupka ispitan optuženik, reproducirana DVD snimka prvog ispitivanja i pročitan izvadak iz kaznene evidencije za optuženika.

3.1. Stranke i braniteljica nisu imali primjedbi na ovako izvedene dokaze.

3.2. Sud je naime prihvatio dokazne prijedloge ODO (podnesak ODO poslovni broj: K- DO-342/2017-41 od 24. svibnja 2018.) da se putem međunarodne pravne pomoći ispitaju svjedoci koji imaju boravište u [adresa] RJ i SJ, čemu se obrana nije protivila, te je prihvatio prijedlog ODO da se izvrši uvid u spis predmeta Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj: K-272/2017, čemu se obrana također nije protivila, dok je odbijen dokazni prijedlog obrane da se izvrši vještačenje optuženikovog mobitela na okolnost postojanja dogovora između optuženika i RJ, te eventualno i NJ s obzirom na to da u spisu predmeta nema podataka da bi se optuženik s potonje dvije osobe dogovarao putem mobitela, niti je to navedeno u činjeničnom opisu optužnice na način da bi bilo opisano kako se optuženik točno određenim mobitelom, točno određenog operatera i pozivnog broja kojim se koristio da se dogovori sa drugim osobama radi počinjenja ovog kaznenog djela, a što u konkretnom slučaju nije riječ, a niti isto proizlazi iz bilo kojeg navoda optuženikove obrane ili bilo kojeg drugog dokaza.

4. Optuženik u svojoj obrani navodi da ga je osoba po imenu RJ prije desetak godina pitao da ga vozi u Bosnu kod sestre preko Hrvatske (optuženik je državljanin [adresa] gdje i stanuje na adresi [adresa] u [adresa]) jer nema automobil niti položen vozački ispit, što je on pristao budući mu je RJ obećao za to isplatiti 100,00 eura. Za sebe navodi kako je tada bio mlad i neiskusan vozač i nije niti znao put do Bosne, pa ga je cijelim putem kao suvozač navodio RJ koji mu je govorio gdje da skrene i kamo da ide. Sjeća se kako se Mihajlo najbliže [adresa] činio granične prijelaz u Batrovcima, oni su se tamo pred tim prijelazom ubacili na autoput i nakon što su bez problema prešli granični prijelaz, ušli su u Republiku Hrvatsku, gdje su se ubrzo nakon graničnog prijelaza izbacili sa autoputa, kako ga je to navodio suvozač RJ. Sjeća se kako mu je na nekoj pristupnoj cesti autoputu, regionalnoj cesti, RJ odjedanput brzo rekao da stane i to riječima: "stani, stani, stani", te je RJ tada izašao iz auta i otišao do nekog drugog automobila koji je bio zaustavljen pored ceste i kojeg su netom prošli, a što je sve primijetio u retrovizoru. Taj auto se nalazio otprilike 200 metara iza njegovog auta. RJ je nakon nekog kraćem vremena vratio se u auto i rekao mu da se okrene i da će mu on reći gdje da nastavi put, a po RJ taj put je vodio za Bosnu, a kada su se okrenuli i počeli voziti prema Bosni on je primijetio da u onaj auto do kojeg je došao RJ i koji je bio parkiran pored ceste ulaze neke osobe, nakon čega je upitao RJ šta se dešava, a on mu je samo rekao da vozi i da ništa ne pita. Nakon otprilike dva kilometra zaustavila ih je policija, pregledala automobil, dokumente i nastavili su dalje voziti bez da ih je policija za bilo što kaznila jer nisu povrijedili bilo kakve propise. Nakon nekog vremena došli su u Bosnu kod Mihajlove sestre u Brčko gdje su boravili neko vrijeme i vratili se kući u [adresa], u selo [adresa].

Odgovarajući na pitanja braniteljice u sklopu svoje obrane optuženik negira da mu je RJ bilo što rekao o prijevozu nekih migranata, da ne poznaje osobu po imenu NJ, te da je kada mu je RJ naglo rekao da stane kada je ugledao onaj automobil odmah posumnjao da se radi o nečem nedopuštenom i zbog toga se putem s RJ i posvađao jer ga je pitao u čega ga je to uvalio, no RJ mu nije htio dati odgovor, već je rekao samo kako on nema ništa s tim i da se to njega ne tiče, u smislu toga da su to njegova posla i da dalje ništa ne pita. Tek kada ga je policija uhitila po međunarodnoj tjeralici saznao je šta je u pitanju i osporava da je bio ikada uključen u bilo kakav razgovor sa osobom po imenu i prezimenu NJ.

Odgovarajući na pitanja ovlaštenog tužitelja o tome zbog čega nije na autu koristio navigaciju, a ne da ga RJ upućuje, odgovara kako nije imao signal na mobitelu, a na daljnji upit potvrdno odgovara da mu je poznato da je na području njegovog sela, te Šida i Moroviča bilo jako puno migranata i da je opće poznato da je kriza počela još 2015., te da su nabrojana mjesta bili epicentri te krize u Srbiji. Odgovara također da mu je poznato da su migranti išli u neki stacionar koji se nalazi na autoputu kod Š ida, a da nije bio upućen u sudbinu onih migranata koji nisu završili u stacionaru. Odgovara da RJ poznaje kao osobu iz njegovog sela i da je na prijevoz njega pristao jer mu je ovaj ponudio 100,00 eura, te također odgovarajući na pitanja odgovara da mu je vrlo dobro poznato da se selo [adresa] nalazi odmah preko puta njegovog sela i udaljeno je samo dva kilometra zračne linije, no to selo se nalazi u Republici Hrvatskoj, pa da se do njega dođe mora se ići duže vremena okolo na granični prijelaz. Odgovarajući zamjenici ODO da pojasni zbog čega sada na kraju dokaznog postupka iznosi drugačiju obranu nego prilikom prvog ispitivanja, optuženik odgovara da ga je tamo ispitivalo jako puno policajaca i da se pomalo pogubio, te drži da je i moguće da su ga policajci naveli na neke odgovore.

U svojoj obrani danoj prilikom prvog ispitivanja koja je reproducirana na raspravi optuženik se branio u većem dijelu potpuno identično kao na kraju dokaznog postupka, no u bitnome je drugačije opisao događaj na način da ih je cijelim putem pratila djevojka u osobnom automobilu crne boje, te kada su došli do mjesta [adresa] RJ mu je rekao da stane pored neke poljane, što je i učinio, a ta djevojka kojoj ne zna ime i prezime je stala odmah iza njih svojim automobilom. Potom je primijetio tri osobe koje ne poznaje kako trče prema automobilu te djevojke i ulaze u isti nakon čega on i odlaze u smjeru Brčkog, a ona u drugom smjeru. Navodi da je sve ovo učinio kako bi nešto zaradio, mada mu RJ nije rekao o čemu se točno radi. Također brani se na način da uopće nije znao da su ove tri osobe koje su ušle u automobil te djevojke ilegalno ušli u Republiku Hrvatsku i da je dogovoreno kako će ih ta djevojka preuzeti u svoje vozilo kako bi ih prevezla do njihova odredišta u Hrvatsku.

4.1. Dakle, optuženik je tijekom cijelog postupka negirao počinjenje kaznenog djela.

5. Usporedbom optuženikove obrane i optužbe tj. činjeničnog opisa iz optužnice, tijekom postupka utvrđeno je kao nesporno da je u inkriminirano vrijeme optuženik ušao u Republiku Hrvatsku sa automobilom zajedno sa RJ koji je bio na mjestu suvozača i kojega je pristao voziti kod sestre u Bosnu za iznos od 100,00 eura, nesporno je da je njegova radnja bila jednostavna vožnja prethodnica neupitno motivirana novčanom naknadom bez znanja optuženika o stvarnom cilju postupanja, te je nesporno da je RJ sudjelovao u dogovorima vezano za krijumčarenje migranata kao i NJ, a također je nesporno da je već dok je ušao u Republiku Hrvatsku optuženik uočio drugi automobil u blizini mjesta [adresa] u koji su ulazile neke osobe, dok sve drugo optuženik osporava, točnije obrana osporava da je optuženik imao bilo kakva saznanja i sudjelovao u dogovorima radi počinjenja predmetnog djela sa NJ i RJ kako mu se to u optužnici stavlja na teret.

6. To zbog toga što obrana osporava da se događaj odigrao na onakav način kako je to opisano u optužnici, što znači da obrana osporava i činjenice koje bi predstavljale obilježja terećenog kaznenog djela i optuženikovu krivnju.

7. Da bi utvrdio je li se događaj odvijao upravo na onakav način kako je to opisano u optužnici, a radi utvrđenja spolnih činjenica, sud je uz suglasnost stranaka i braniteljice proveo sve dokaze optužbe, a pobliže opisane pod točkom 3. obrazloženje ove presude, na što stranke i braniteljica nisu imali nikakvih primjedbi, te na kraju dokaznog postupka ispitao optuženika.

8. Dokazi koji se odnose na sporne činjenice su oni dokazi koji su proturječni obrani glede osporenih činjenica, a koji predstavljaju dokaze koji su važni za ocjenu vjerodostojnosti proturječnih dokaza o spornim činjenicama.

9. U ovome postupku nakon svih provedenih dokaza daje se zaključiti da optužba smatra da se upravo na više indicija u ovome kaznenom predmetu stvara dokaz koji na nedvojben način upućuje na optuženikovu krivnju za predmetno kazneno djelo.

9.1. Da bi utvrdio je li optuženik kriv za predmetno kazneno djelo, a nakon razmatranja pobrojanih dokaza pod 3., valja redom reproducirati te dokaze.

9.2. Iz zapisnika i potvrde o privremenom oduzimanju predmeta proizlazi kako je od optuženika oduzet mobilni telefonski aparat marke Samsung pobliže opisan u potonjoj potvrdi serijskog broja: [serijski broj] PP Vrbanja od 23. lipnja 2017. , što nije niti sporno.

9.3. Iz preslike putne isprave na ime optuženika serijskog broja: [serijski broj] također proizlazi nesporna činjenica da je optuženik 8. lipnja 2017. na graničnom prijelazu Batrovci ušao u Republiku Hrvatsku.

9.4. Iz iskaza svjedoka RJ koji je ispitan putem međunarodne pravne pomoći pred zamolbenim sudom u Republici Srbiji 21. veljače 2024. proizlazi kako imenovani ne raspolaže izravnim informacijama vezanim uz inkriminirani događaj, a u vezi s ilegalnim prijevozom migranata u Republici Hrvatskoj, osporava svoje sudjelovanje u bilo kakvom dogovoru s optuženim PJ oko toga, niti mu je poznato je li DJ o tome imao dogovor sa NJ, jedino što zna je da je to bilo davno i da se tada u [adresa] odvijao ilegalni prijevoz migranata u Republiku Hrvatsku.

9.5. Svjedokinja NJ ispitana pred zamolbenim sudom u Republici Srbiji 4. svibnja 2025. iskazuje kako poznaje iz viđenja optuženika i RJ, opisuje kako je s njezinim prijateljem G kojeg je upoznala u Švicarskoj bilo dogovoreno da ga odveze do Zagreba i to je bio samo dogovor između nje i tog D, koji dogovor je prihvatila jer joj je Ć za to ponudio novac. Svjedoči kako je znala da taj Ć u [adresa] legalno boravi i imala je potpuno povjerenje u njega, odvezla ga je do nekog sela na srpskoj strani i on joj je rekao da pričeka, te izašao iz auta, kada je vidjela njegov razgovor s nekim njoj nepoznatim ljudima koji nije čula, nakon čega je njezin prijatelj otišao i rekao joj da dođe sutra, prijeđe granicu i uđe u Republiku Hrvatsku i da ode u jedno selo u Hrvatskoj, a njoj će javiti gdje će ju čekati, što je ona pristala, krenula prema tom selu u Hrvatskoj, nakon što je prešla granicu pratila je auto ispred nje kako je to prethodno dogovoreno sa G i to ga je pratila sve do mjesta gdje se trebala naći sa G. Međutim, kada je stigla tamo svjedokinja iskazuje da su odjednom troje ljudi iskočili iz grmlja, zbog čega je ona bila u šoku, uletjeli su joj u auto i ubrzo nakon toga je stigla policija koja je uhitila i nju i tih troje ljudi.

9.6. Iz spisa predmeta Općinskog suda u Vukovaru: K-272/2017 proizlazi da je NJ pravomoćnom presudom proglašena krivom da je 8. lipnja 2017. oko 20,50 sati na županijskoj cesti 4230 Soljani - Vrbanja, u blizini mjesta Stronšinci, nakon što je prethodno dogovorila s UJ koji je zajedno s HJ i IJ, svi državljani Republike Kosovo, ušao u Republiku Hrvatsku izvan graničnog prijelaza, u cilju da se okoristi za neutvrđeni iznos koji je trebala dobiti po obavljenom prijevozu, preuzela imenovane znajući da se radi o osobama koji su u Republiku Hrvatsku ušli izvan graničnog prijelaza i stavila ih u osobni automobil marke "Peugeot", BiH registarskih oznaka i broja A48-T-521 radi njihovog prijevoza unutar Republike Hrvatske, a potom i njihovog prijevoza u druge države Europske unije, ali je dolaskom do mjesta Soljani zaustavljena prilikom kontrole policijskih službenika Policijske postaje Vrbanja, pa da je time počinila kazneno djelo protuzakonito ulaženje, kretanje i boravak u Republici Hrvatskoj, drugoj članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma iz članka 326. stavak 1. KZ/11.

10. Analizirajući optuženikovu obranu sa sadržajima navedenih dokaza i povezujući ju sa navedenim dokazima, uspoređujući je s istima, sud smatra da niti jedan od dokaza optužbe koji je izveden na raspravi ne bi imao dokaznu snagu u smislu toga da bi upućivao da je optuženik počinio kazneno djelo pokušaja koje mu se optužnicom stavlja na teret (kazneno djelo protuzakonito ulaženje, kretanje i boravak u Republici Hrvatskoj, drugoj članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma iz članka 326. stavak 1. KZ/11.), te da isti svaki posebno predstavljaju samo indiciju da je optuženik doista počinio to djelo.

11. Kazneno djelo protuzakonito ulaženje, kretanje i boravak u Republici Hrvatskoj, drugoj članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma iz članka 326. stavak 1. KZ/11. kojemu je zaštitni objekt javni red, čini onaj tko iz koristoljublja omogući ili pomogne drugoj osobi nedozvoljeno ući, izići, kretati se ili boraviti u [adresa] ili drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma.

12. Sporno je je li optuženik kojemu je RJ platio 100,00 eura, vršio samo uslugu njegovog prijevoza za taj iznos vozeći ga kod sestre u Bosnu ili taj čin upravo predstavlja radnju, uz one radnje opisane u optužnici kojima se optuženik tereti da bi optuženik iz koristoljublja omogućio ili pomogao drugoj osobi ili osobama nedozvoljeno ući, izaći, kretati se ili boraviti u [adresa].

13. Kako bi sud rasvijetlio sporne činjenice, najprije valja razmotriti što proizlazi iz naprijed pobrojanih dokaza, pa krenimo redom.

14. Prvi indicij predstavlja činjenica o kojoj svjedoči svjedok RJ, a ne negira niti optuženik da je [adresa] gdje boravi optuženik bila jedno od centralnih mjesta u inkriminirano vrijeme odakle su se migranti prebacivali u Republiku Hrvatsku.

14.1. Druga indicija koja proizlazi iz iskaza svjedokinje NJ je ta da su u jednom selu na srpskoj strani gdje je vozila svog prijatelja D ovaj u tom selu izašao iz auta i pričao sa dvojicom ljudi, nakon čega je otišao i rekao joj da dođe sutradan, prijeđe granicu, uđe u Republiku Hrvatsku i vozi do nekog sela gdje će ju on čekati, ne sjeća se kako se selo zove, što je ovaj drugi dan i učinio i svjedokinja svjedoči kako se uputila prema tom selu u Republici Hrvatskoj nakon što je prešla gran icu, a albanac joj je rekao u telefonskom razgovoru da samo prati auto ispred nje, što je i učinila i pratila taj automobil do mjesta gdje se trebala naći sa G, a kada je tamo stigla uočila je još trojicu ljudi koji su odjednom uletjeli u njen auto nakon što su iskočili iz grmlja, te ju je uhvatila policija.

14.2. Treća indicija koja upućuje na to da je optuženik počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret optužnicom proizlazi iz njegove obrane dane prilikom prvog ispitivanja, gdje se brani između ostalog da je njega i RJ cijelim putem pratila djevojka u osobnom automobilu crne boje, te kada su došli do mjesta [adresa] RJ mu je rekao da stane pored neke poljane, što je i učinio, a ta djevojka kojoj ne zna ime i prezime je stala odmah iza njih svojim automobilom. Potom je primijetio tri osobe koje ne poznaje kako trče prema automobilu te djevojke i ulaze u isti nakon čega oni odlaze u smjeru Brčkog, a ona u drugom smjeru.

14.3. Kada se optuženikova obrana usporedi sa iskazom NJ, jasno proizlazi da je u najbitnijim dijelovima njegova obrana u potpunosti podudarna sa iskazom svjedokinje NJ, zbog čega sud iskazu ove svjedokinje u potpunosti vjeruje jer je ista po svom sjećanju detaljno i okolnosno opisala događaj koji se podudara sa optuženikovom obranom prilikom prvog ispitivanja i ova svjedokinja nema nikakav motiv niti lažno teretiti niti pogodovati opt. ŽJ, posebice imajući u vidu da ona nema interes za to budući je već ranije pravomoćnom presudom presuđena zbog ovog događaja.

15. Analizirajući sve provedene dokaze, stavljajući ih u međusobni odnos i u odnos sa optuženikovom obranom, sudac pojedinac zaključuje kako sve navedene indicije čine zatvoreni krug indicija koje predstavljaju dokaz kojim se na nedvojben način utvrđuje da je optuženik u inkriminirano vrijeme vozeći svoj automobil i RJ kao suvozača, predstavljao prethodnicu vozila kojim je upravljala NJ, kojoj je po prethodnom dogovoru s njom i RJ, za novčani iznos od 100,00 eura, pokazao put do Strošinaca gdje je imenovana u svoje vozilo primila trojicu državljana Republike Kosovo, iako je znala da su te osobe u Republiku Hrvatsku ušle ilegalno, a u cilju njihovog daljnjeg prijevoza najprije unutar Republike Hrvatske i u konačnici druge zemlje EU, zbog čega sud njegovu obranu u dijelu gdje navodi da s imenovanima nije ništa prethodno dogovarao niti znao za njihov dogovor da se voze migranti koji su ilegalno prešli granicu, ne prihvaća i smatra je usmjerenom izbjegavanju vlastite kaznenopravne odgovornosti.

16. Ovakvom radnjom optuženik je u cijelosti ispunio objektivnu komponentu kaznenog djela koje mu se stavlja na teret kojemu je zaštitni objekt javni red, jer je na nedvojben način utvrđeno da je svojim radnjama počinio biće predmetnog kaznenog djela, pri čemu je bio svjestan svih obilježja tog djela, nije bio u zabludi o biću djela, a njegova ubrojivost tijekom postupka nije niti dovedena u pitanje.

17. Dakle, utvrđeno je da je optuženik svojim radnjama ostvario biće kaznenog djela, njegovo ponašanje je protupravno pri čemu svijest o protupravnosti nije ostvarena, niti ima razloga za isključenje protupravnosti, a nije utvrđeno niti postojanje bilo ko jeg ispričavajućeg razloga.

18. Nadalje, na strani optuženika egzistira krivnja u obliku izravne namjere prvog stupnja jer je bio svjestan obilježja kaznenog djela koje je počinio i htio njegovo ostvarenje, išao za tim da ostvario obilježja kaznenog djela i stalo mu je do toga da isto počini, dakle ostvarena je i subjektivna komponenta predmetnog kaznenog djela.

18.1. Naime, kod izravne namjere prvog stupnja naglasak je na voljnoj sastavnici, koja je u konkretnom slučaju postojala kod optuženika jer je, unatoč tome što je da nije dopušteno pomagati osobama koje ilegalno prelaze državnu granicu pri njihovom transferu u zemlju Europske unije i to za novac, koji je primio baš u tu namjeru, unatoč tome isto učinio i baš mu je stalo do toga da isto učini jer je u svrhu toga ponudio svoj automobil koji je i vozio kao prethodnicu drugog automobila u koji su ilegalni migranti i ušli.

19. S obzirom na sve izneseno, u dokazanom ponašanju optuženog GJ opisanom u izreci presude stječu se sva bitna obilježja kaznenog djela protuzakonito ulaženje, kretanje i boravak u Republici Hrvatskoj, drugoj članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma iz članka 326. stavak 1. KZ/11.

20. U odnosu na optuženika primijenjen je kazneni zakon koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja kaznenog djela („Narodne novine“, broj 125/11., 144/12., 56 /15., 61/15. - dalje KZ/11.), budući je ovaj Kazneni zakon blaži od Kaznenog zakona koji je na snazi u vrijeme suđenja iz razloga što je po Kaznenom zakonu koji je bio na snazi in tempora crimine za ovo kazneno djelo bila predviđena kazna zatvora do pet godina, dok je po Kaznenom zakonu u vrijeme suđenja zakonski maksimum za ovo kazneno djelo osam godina zatvorske kazne. Također je i po optuženika povoljniji i zakonski minimum po zakonu koji je vrijedio u vrijeme počinjenja kaznenog djela koji je iznosio šest mjeseci, dok po zakonu koji vrijedi u vrijeme suđenja zakonski minimum iznosi jednu godinu zatvorske kazne koja je propisana za ovo kazneno djelo.

21. Pri izboru vrste i mjere kazne, sud je polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja ocijenio sve okolnosti koje utječu na to da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža (olakotne i otegotne okolnosti), a osobito jačinu ugrožavanja ili povrede zaštićenog dobra, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, način počinjenja, iskrivljene učinke kaznenog djela, prijašnji počiniteljev život, njegove osobne i imovinske prilike.

21.1. Kao otegotnu okolnost sud je imao u vidu da je kazneno djelo počinjeno s najvišim stupnjem krivnje jer je optuženik postupao s izravnom namjerom prvog stupnja, bio potpuno ubrojiv i imao svijest o protupravnosti, te način počinjenja kaznenog djela pri kojemu je optuženik pokazao veliku upornost budući je iz druge države došao u Republiku Hrvatsku kako bi počinio ovo kazneno djelo, dok je od olakotnih okolnosti sud na strani optuženika cijenio njegovu dosadašnju neosuđivanost, te činjenicu da je djelo počinio u mlađoj životnoj dobi tj. u dobi od nepune 23 godine. Druge olakotne i otegotne okolnosti sud na strani optuženika nije našao.

Za napomenuti je da sud kao olakotnu okolnost nije cijenio prilikom određivanja kazne eventualnu okolnost da je otac dvoje maloljetne djece, koja proizlazi iz njegovih osobnih podataka koje je dao sudu, iz razloga što obrana ovu okolnost nije potkrijepila niti jednim relevantnim dokazom, pa istaknutu okolnost sud ne smatra dokazanom i stoga ju nije niti cijenio odmjeravajući kaznu optuženiku.

21.2. Imajući u vidu naprijed navedene okolnosti sud je primjenom odredbi članka 41. i članka 47. stavak 1. i 2. KZ/11. opt. GJ osudio na kaznu zatvora šest mjeseci i pri tome primjenjujući uvjetnu osudu sa rokom provjeravanja dvije godine, pri čemu je sud donoseći odluku o izboru vrste i visini kazneno pravne sankcije mišljenja da se u odnosu na optuženika svrha kažnjavanja može ostvariti i uvjetnom osudom imajući u vidu što je do sada kazneno neosuđivan, a koja je okolnost ipak prevladala prilikom odluke o kazni jer je kazna određena u donjoj granici predviđene kazne za to kazneno djelo imajući u vidu da je optuženiku očito ovo izolirani događaj u životu budući se do sada nije pojavljivao kao počinitelj kaznenih djela.

U odnosu na odluku pod točkom II/ izreke

22. Optuženiku je u kaznu zatvora ukoliko dođe do opoziva uvjetne osude sud uračunao vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru u razdoblju od 22. lipnja 2017. do 28. srpnja 2017.

U odnosu na odluku pod točkom III/ izreke

23. Tijekom pretkaznenog postupka redarstvene vlasti su od optuženika privremeno oduzele mobitel pobliže opisan u izreci presude, koji mobitel se nalazi u ovosudnom corpora delicti pod brojem 61/17, a imajući u vidu da u činjeničnom opisu kaznenog djela nije vidljivo da bi ovaj predmet bio namijenjen ili uporabljen za počinjenje kaznenog djela ili je nastao kaznenim djelom, sudac je odlučio da se isti ima vratiti, a na osnovu odredbe članka 189. stavak 2. ZKP/08., a ukoliko imenovani ili netko drugi po njegovom ovlaštenju ne preuzme navedeni mobitel u roku tri mjeseca od pravomoćnosti presude, odlučeno je da isti postaje vlasništvo Republike Hrvatske i da će se prodati na javnoj dražbi po pravilima ovršnog postupka.

U odnosu na odluku pod točkom IV/ izreke

24. Odredbom članka 148. stavak 1. ZKP/08. propisano je da će sud ukoliko optuženika proglasi krivim naložiti mu da podmiri troškove kaznenog postupka.

24.1. Imajući u vidu citiranu zakonsku odredbu, a u vezi s odredbom članka 145. stavak 2. točka 6. i 7. ZKP/08. sud je optuženiku naložio da podmiri trošak kaznenog postupka koji se sastoji od paušalnog troška i troška braniteljice koju mu je sud postavio po službenoj dužnosti.

24.2. Trošak braniteljice po službenoj dužnosti iznosi 2.056,01 euro koji trošak joj je isplaćen iz sredstava državnog proračuna po osnovu pravomoćnog rješenja Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj: K-317/2017 od 7. lipnja 2022.

24.3. Paušalni iznos koji je optuženiku naložen platiti u visini 40,00 eura određen je sukladno složenosti i trajanju postupka, pri čemu je sud imao u vidu da su u ovom kaznenom predmetu provedene dokazne radnje poduzete od strane državnog odvjetnika i policije radi utvrđivanja optuženikove krivnje, na koje su pozivani i svjedoci, provedena dokazna ročišta, dva raspravna ročišta, te sukladno imovnom stanju optuženika koji je zaposlen sa plaćom od 600,00 eura mjesečno, pa uzevši u obzir navedene skupne, mješovite, objektivno-subjektivne kriterije sud je naložio optuženiku plaćanje paušala u naznačenoj visini.

25. Slijedom svega navedenog, na osnovu odredbe članka 148. stavak 1. u vezi s člankom 145. stavak 6. i 7. odlučeno je kao u izreci vezano uz troškove kaznenog postupka.

26. Iz navedenih razloga, na osnovu odredbe članka 455. stavak 1. i 2. ZKP/08.

Vukovar, 25. veljače 2026.

Sudac

Vlatko Lončar

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude žalbu ovlaštene osobe mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi ovome sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranu, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

Dostaviti:

1. ODO u Vukovaru na broj KO-DO-468/2020

2. Opt. DJ, [adresa]

3. Braniteljica odvjetnica Martina Alagić

Nakon pravomoćnosti:

4. Na spis