Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maria Soljačića kao predsjednika vijeća, te Tomislava Tomašića i Marjane Rajić kao članova vijeća, uz sudjelovanje Diane Pavlečić, u svojstvu više sudske savjetnice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv I-okr. pravne osobe OSATINA GRUPA d.o.o. i II-okr. odgovorne osobe JĆL, zbog prekršaja iz članka 41. stavka 1. točke 5. i stavka 3. Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom (NN 157/13, 152/14, 39/18, 32/20), te članka 25. stavka 1. i 2. Zakona o suzbijanju diskriminacije (NN 85/08, 112/12), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnijetoj protiv presude Općinskog suda u Đakovu od 17. svibnja 2023., broj: 9. Pp-182/2023, na sjednici vijeća održanoj 25. veljače 2026.,

p r e s u d i o j e :

I. Prihvaća se žalba I-okr. pravne osobe OSATINA GRUPA d.o.o. i II-okr. odgovorne osobe JĆL, te se i u povodu žalbe a po službenoj dužnosti, preinačuje u točki b) izreka prvostupanjske presude na način da se izriče:

II. Na temelju članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07,39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22) I-okr. pravna osoba OSATINA GRUPA d.o.o. i II-okr. odgovorna osoba JĆL

OSLOBAĐAJU SE OD OPTUŽBE

b) da bi

inspekcijskim nadzorom obavljenim u predmetnom društvu bilo utvrđeno da je poslodavac kandidatkinju JĆ osobu s invaliditetom koja se kreće pomoću invalidskih kolica koja se javila na natječaj za radno mjesto " referent kadrovskih, pravnih i općih poslova" dana 25.10.2022. kontaktirao radi dogovora termina dolaska na razgovor za posao po objavljenom natječaju i da je s istom dogovorio termin za dan 26.10.2022. u zgradu poslodavca u Viškovcima, međutim, nastavno je dana 26.10.2022. istu ponovno kontaktirao te ju obavijestio da zgrada u [adresa], u kojoj se održava razgovor za posao nema prilagođen pristup za osobe s invaliditetom koje se kreću pomoću invalidskih kolica zbog čega ista nije bila u mogućnosti pristupiti razgovoru za posao na ravnopravnoj osnovi s drugima, pa na opisani način prema JĆ kao osobi s invaliditetom stvoreno je ponižavajuće i uvredljivo okruženje na temelju invaliditeta čime je povrijeđeno njezino dostojanstvo te su dana 26.10.2022. u Viškovcima poslodavac kao pravna osoba i odgovorna osoba u pravnoj osobi postupili protivno članku 25. stavka 1. i stavka 2. Zakona o suzbijanju diskriminacije ( NN 85/08, 112/12),

čime bi počinili prekršaj iz članka 25. stavka 1. i 2. Zakona o suzbijanju diskriminacije (NN 85/08, 112/12).

II. U ostalom dijelu odbija se kao neosnovana žalba I-okr. pravne osobe OSATINA GRUPA d.o.o. i II-okr. odgovorne osobe JĆL i potvrđuje se prvostupanjska presuda u odnosu na točku a) izreke.

III. Uslijed odluke pod točkama I. – II. preinačuje se odluka o ukupnoj novčanoj kazni, tako da se za prekršaj činjenično i pravno opisan u točki a) izreke prvostupanjske presude I-okr. pravnoj osobi OSATINA GRUPA d.o.o. izriče novčana kazna u iznosu od 398,17 eura (tristodevedesetosam eura i sedamnaest centi), te II-okr. odgovornoj osobi JĆL izriče novčana kazna u iznosu od 66,36 eura (šezdesetšest eura i tridesetšest centi), koje su dužni platiti u roku od 30 (trideset) dana od dana primitka ove presude, a ako okrivljenici u navedenom roku plate dvije trećine novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cijelosti plaćena.

IV. Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), okrivljenici su obvezani naknaditi paušalni iznos troškova ovog drugostupanjskog prekršajnog postupka u iznosu od 20,00 eura (dvadeset eura) - svaki, u roku od 30 (trideset) dana od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Đakovu okrivljenici su proglašeni krivima i kažnjeni novčanim kaznama i to I-okr. pravna osoba ukupnom novčanom kaznom u iznosu od 796,34 eura te II-okr. odgovorna osoba ukupnom novčanom kaznom u iznosu od 132,72 eura, zbog prekršaja iz članka 41. stavka 1. točke 5. i stavka 3. Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom, te članka 25. stavka 1. i 2. Zakona o suzbijanju diskriminacije, činjenično opisanih u izreci pobijane presude.

2. Istom presudom okrivljenici su obvezani naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 39,82 eura.

3. Protiv prvostupanjske presude okrivljenici su pravodobno podnijeli žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te odluke o prekršajnopravnim sankcijama, navodeći u bitnom da odredba članka 12. Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom tiče se načina zasnivanja radnog odnosa osoba s invaliditetom te ostalih pitanja koja se tiču uređivanja radnih odnosa u koje stupaju osobe sa invaliditetom, a ne provođenja intervjua i ostalih radnji koje se imaju provesti prije zasnivanja radnog odnosa. Okrivljenici smatraju da nisu počinili prekršajno djelo koje im se stavlja na teret po čl. 12. s obzirom da isti nisu s JĆ, koja je osoba s invaliditetom, zasnovali radni odnos temeljem ugovora o radu ili na drugi način predviđen posebnim propisima. Navedena odredba usmjerena na poslodavce koji su zaposlili osobe s invaliditetom, odnosno one koje se tiču samog radnog odnosa osobe s invaliditetom. Ne radi se o potencijalnom kandidatu, već o kandidatu kojemu samo preostaje zaključenje ugovora o radu ili drugog temelja zasnivanja radnog odnosa, što ovdje nije slučaj budući JĆ niti ne ispunjava natječajne uvjete zbog čega zasnivanje radnog odnosa nije moguće. Slijedom toga okrivljenici smatraju da je odredba čl. 12. Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanu osoba s invaliditetom navedena sasvim paušalno te iz činjeničnog stanja ne proizlazi zakonsko obilježje prekršajnog djela koje se okrivljenicima stavlja na teret. Predmetni činjenični opis u sebi ne sadrži odlučne činjenice koje čine obilježja prekršaja za koje se okrivljenici teret, pa samim time isti nema sve konstitutivne elemente prekršaja i primijenjenih propisa, pa je prvostupanjski sud optužbu trebao odbiti i optužni prijedlog staviti izvan snage. U odnosu na točku II. optužnog prijedloga, okrivljenici smatraju kako se počinjeno prekršajno djelo koje im se stavlja na teret ne smatra prekršajem iz razloga što iz obrazloženja presude ne proizlazi zakonsko obilježje prekršaja koje se okrivljenicima stavlja na teret. Prema čl. 25. stavku 1. i 2. Zakona o suzbijanju diskriminacije prekršajno odgovoran može biti isključivo onaj koji je postupao s izravnom namjerom, a iz objektivnog identiteta optužbe ne proizlaze sva zakonska obilježja navedenog prekršaja, jer iz činjeničnog opisa podnesenog optužnog prijedloga ne proizlazi izravna namjera okrivljenika da opisanim ponašanjem prema JĆ prouzroči strah, odnosno stvori neprijateljsko, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje zbog zdravstvenog stanja, odnosno invaliditeta, a što predstavlja konstitutivno obilježje prekršaja jer se radi o prekršaju koji se može počiniti isključivo s izravnom namjerom. Optužni prijedlog na kojemu se temelji prvostupanjska presuda ne sadržava uopće obrazloženje, već samo pobrojane dokaze, pri čemu nije jasno što iz istih proizlazi. Iz prethodno navedenog se postavlja pitanje iz kojeg to materijalnog i osobnog dokaza proizlazi dokazana osnovana sumanja za pojedino prekršajno djelo.

4. Žalitelji predlažu da se iz razloga iznijetih u žalbi, ista prihvati.

5. Žalba je osnovana za djelo pod točkom b) izreke pobijane presude, te je neosnovana za djelo pod točkom a) izreke.

6. Ispitujući prvostupanjsku presudu po službenoj dužnosti u smislu članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, te razmatrajući i navode žalbe, ovaj sud utvrdio je da je prvostupanjski sud povrijedio odredbe prekršajnog materijalnog prava iz članka 196. točke 1. Prekršajnog zakona na štetu okrivljenika jer djelo činjenično opisano u točki b) izreke prvostupanjske presude nije prekršaj.

7. Naime, prvostupanjski sud je proglasio krivima okrivljenike da je inspekcijskim nadzorom obavljenim u predmetnom društvu utvrđeno da je poslodavac kandidatkinju ZĆ osobu s invaliditetom koja se kreće pomoću invalidskih kolica koja se javila na natječaj za radno mjesto " referent kadrovskih, pravnih i općih poslova" dana 25.10.2022. kontaktirao radi dogovora termina dolaska na razgovor za posao po objavljenom natječaju i da je s istom dogovorio termin za dan 26.10.2022. u zgradu poslodavca u Viškovcima, međutim, nastavno je dana 26.10.2022. istu ponovno kontaktirao te ju obavijestio da zgrada u [adresa], u kojoj se održava razgovor za posao nema prilagođen pristup za osobe s invaliditetom koje se kreću pomoću invalidskih kolica zbog čega ista nije bila u mogućnosti pristupiti razgovoru posao na ravnopravnoj osnovi s drugima, pa na opisani način prema JĆ kao osobi s invaliditetom stvoreno je ponižavajuće i uvredljivo okruženje na temelju invaliditeta čime je povrijeđeno njezino dostojanstvo te su dana 26.10.2022. u Viškovcima poslodavac kao pravna osoba i odgovorna osoba u pravnoj osobi postupili protivno članku 25. stavka 1. i stavka 2. Zakona o suzbijanju diskriminacije ( NN 85/08, 112/12), pa je okrivljenicima izrekao novčane kazne radi prekršaja iz članka 25. stavka 1. i 2. Zakona o suzbijanju diskriminacije.

8. Odredbom članka 25. stavka 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije, propisano je da tko s ciljem prouzročenja straha drugome ili stvaranja neprijateljskog, ponižavajućeg ili uvredljivog okruženja na temelju razlike u rasi, etničkoj pripadnosti, boji kože, spolu, jeziku, vjeri, političkom ili drugom uvjerenju, nacionalnom ili socijalnom podrijetlu, imovnom stanju, članstvu u sindikatu, društvenom položaju, bračnom ili obiteljskom statusu, dobi, zdravstvenom stanju, invaliditetu, genetskom naslijeđu, rodnom identitetu ili izražavanju i spolnoj orijentaciji povrijedi njegovo dostojanstvo, kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom od 5.000,00 do 30.000,00 kuna, te je stavkom 2. istog članka propisana novčana kazna za odgovornu osobu u pravnoj osobi, a stavkom 4. novčana kazna za pravnu osobu.

9. Iz citirane zakonske odredbe, jasno proizlazi da se predmetni prekršaj može počiniti samo ako su ispunjenja kumulativno dva elementa, a to su: 1. da je počinitelj postupao s ciljem (izravna namjera) prouzročenja straha drugome ili stvaranja neprijateljskog, ponižavajućeg ili uvredljivog okruženja na temelju razlike u rasi, etničkoj pripadnosti, boji kože, spolu, jeziku, vjeri, političkom ili drugom uvjerenju, nacionalnom ili socijalnom podrijetlu, imovnom stanju, članstvu u sindikatu, društvenom položaju, bračnom ili obiteljskom statusu, dobi, zdravstvenom stanju, invaliditetu, genetskom naslijeđu, rodnom identitetu ili izražavanju spolnoj orijentaciji i 2. da je takvim postupanjem počinitelj povrijedio tuđe dostojanstvo. Znači, postupanje u izravnoj namjeri i nastupanje posljedice (ostvarenje cilja zbog kojeg je počinitelj postupao) u vidu povrede tuđeg dostojanstva su odlučne činjenice koje čine biće navedenog prekršaja i, da bi se moglo zaključiti da se radi o prekršaju, moraju biti opisana u činjeničnom opisu djela.

10. Kako u činjeničnom opisu pobijane presude, a jednako je i u optužnom aktu, nije naznačeno da su okrivljenici postupali s izravnom namjerom prouzročenja ponižavajućeg i uvredljivog okruženja za osobu s invaliditetom, to proizlazi da u činjeničnom opisu djela, za koji su okrivljenici proglašeni krivima, nedostaje jedan od konstitutivnih elemenata prekršaja iz članka 25. stavka 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije.

11. Slijedom navedenoga, kako iz točke b) izreke prvostupanjske presude ne proizlaze sva zakonska obilježja prekršaja iz članka 25. stavka 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije, to je ovaj sud, prihvaćanjem žalbe i po službenoj dužnosti, pravilnom primjenom zakona, preinačio prvostupanjsku presudu na način da su okrivljenici za predmetno djelo, na temelju članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona, oslobođeni od optužbe.

12. Nadalje, odlučujući o žalbi te ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18), uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio da presudom u točki a) izreke nisu na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, kao i da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, a na što sud pazi po službenoj dužnosti, te je našao da je Općinski sud u Đakovu točno utvrdio činjenično stanja i na temelju utvrđenog činjeničnog stanja pravilno pravno označio djelo.

13. Naime, prvostupanjski sud je na temelju provedenog prekršajnog postupka, i to obrane okrivljenika, iskaza svjedokinje GĆ, više inspektorice rada, te uvida u priloženu dokumentaciju, imao valjane osnove zaključiti da se u ponašanju okrivljenika stječu sva bitna obilježja prekršaja iz članka 41. stavka 1. točke 5. i stavka 3. Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom.

14. Nisu u pravu žalitelji kada navode da smatraju da nisu počinili prekršajno djelo koje im se stavlja na teret po čl. 12. s obzirom da isti nisu s JĆ, koja je osoba s invaliditetom, zasnovali radni odnos temeljem ugovora o radu ili na drugi način predviđen posebnim propisima, jer navedena odredba usmjerena na poslodavce koji su zaposlili osobe s invaliditetom, odnosno one koje se tiču samog radnog odnosa osobe s invaliditetom, a ne radi se o potencijalnom kandidatu, već o kandidatu kojemu samo preostaje zaključenje ugovora o radu ili drugog temelja zasnivanja radnog odnosa, što ovdje nije slučaj budući JĆ niti ne ispunjava natječajne uvjete zbog čega zasnivanje radnog odnosa nije moguće.

15. Naime, odredbom članka 41. stavka 1. točke 5. i stavka 3. Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom, propisan je prekršaj pravne i odgovorne osobe ako prema osobi s invaliditetom postupi protivno odredbama članka 12. ovoga Zakona, te je materijalno odredbom članka 12. stavka 4. Zakona propisano da poslodavac je, ovisno o radnim sposobnostima, karakteristikama i individualnim potrebama osobe s invaliditetom koja se zapošljava, dužan osigurati odgovarajuće oblike razumne prilagodbe u vezi s prilagodbom organizacijskih, psihofizičkih i socijalnih aspekata radnog mjesta i radnog okoliša, kao i potrebne prilagodbe vezane uz učinkovitost i trajanje rada.

16. Nadalje, odredbom članka 7. stavka 1. Zakona propisano je da osobe s invaliditetom mogu se zaposliti na otvorenom tržištu rada ili pod posebnim uvjetima, uz obvezu osiguranja razumne prilagodbe od strane poslodavca prilikom provedbe testiranja i/ili intervjua u okviru natječajnog postupka te obvezu osiguranja razumne prilagodbe radnog mjesta, uvjeta i organizacije rada, a stavkom 2. istog članka propisano je da razumna prilagodba iz stavka 1. ovoga članka znači potrebnu i odgovarajuću prilagodbu i podešavanja, koja ne predstavljaju nerazmjerno ili neprimjereno opterećenje, da bi se u pojedinačnom slučaju, tamo gdje je to potrebno, osobama s invaliditetom osiguralo zapošljavanje i rad na ravnopravnoj osnovi s drugima.

17. Slijedom navedenoga, u smislu ovoga Zakona zapošljavanje obuhvaća sve radnje koje prethode zasnivanju radnog odnosa, pa tako i provođenje testiranje i intervjua u okviru natječajnog postupka, a koji se moraju provoditi na način da se prilagode uvjeti osobi s invaliditetom, što je izričito propisano člankom 7. Zakona, te se navedeno ne odnosi samo na postupanje nakon što je zasnovan radni odnos, što neosnovano ističu žalitelji, jer je isto vidljivo i iz samog naslova ispred članka 7. Zakona, gdje se odvaja pojam zapošljavanja i rada osoba s invaliditetom.

18. Kako je u postupku nedvojbeno utvrđeno da okrivljenici nisu kandidatkinji za posao JĆ, osobi s invaliditetom, osigurali uvjete da bi ista mogla pristupiti na dogovoreni termin za intervju za radno mjesto po objavljenom natječaju, to su se u ponašanju okrivljenika ostvarila sva bitna obilježja prekršaja koji se okrivljenicima stavlja na teret u točki a) izreke pobijane presude.

19. U vezi navoda žalitelja da optužni prijedlog na kojemu se temelji prvostupanjska presuda ne sadržava uopće obrazloženje, već samo pobrojane dokaze, pri čemu nije jasno što iz istih proizlazi, pa iz prethodno navedenog se postavlja pitanje iz kojeg to materijalnog i osobnog dokaza proizlazi dokazana osnovana sumnja za pojedino prekršajno djelo, ističe se da optužni prijedlog sadrži sve potrebne elemente da bi bio podoban za postupanje, te je prvostupanjske sud na temelju iskaza svjedokinje GĆ, više inspektorice rada, kao i obrane okrivljenika, koji nisu poricali relevantne činjenice, u cijelosti i pravilno utvrdio činjenično stanje, na koje je pravilno primijenjeno materijalno pravo.

20. Imajući u vidu utvrđeno činjenično stanje i pravnu oznaku djela, ovaj sud je našao da su izrečene novčane kazne okrivljenicima za navedeno djelo u granicama zakona i primjerene težini djela, stupnju odgovornosti okrivljenika i u skladu s ostalim okolnostima odlučnim za odmjeravanje kazne, te nisu prestroge, time više što su ublažene znatno ispod zakonom propisanih minimuma, jer je za prekršaj iz članka 41. stavka 1. točke 5. i stavka 3. Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom, za pravnu osobu propisana novčana kazna u rasponu od 5.000,00 do 30.000,00 kn (663,61 do 3.981,68 eura), te za odgovornu osobu u pravnoj osobi u rasponu od 1.000,00 do 5.000,00 kn (132,72 do 663,61 euro).

21. Kako je odredbom članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, to su na temelju članka 139. stavka 3. i 5. Prekršajnog zakona, obvezan svaki okrivljenik na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.

22. Iz navedenih razloga, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, valjalo je žalbu okrivljenika odbiti kao neosnovanu i prvostupanjsku presudu potvrditi u točki a) izreke.

U Zagrebu 25. veljače 2026.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Diana Pavlečić v.r.

Mario Soljačić v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Đakovu u 5 otpravaka: za spis, okrivljenike i tužitelja.