Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-104/2023
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Kristine Gašparac Orlić, predsjednice vijeća te Gordane Korotaj i Roberta Završkog, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. ČM, zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“ broj: 5/1990., 30/1990., 47/1990. i 29/1994), odlučujući o žalbi okr. ČM, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Krapini od 3. studenog 2022., broj: 30. Pp - 830/2022-9, u sjednici vijeća održanoj 25. veljače 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba okr. ČM kao neosnovana i potvrđuje se pobijana prvostupanjska presuda u odnosu na tog okrivljenika.
II. Na temelju članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/2007., 39/2013., 157/2013., 110/2015., 70/2017., 118/2018. i 114/2022.), okr. ČM je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu 40,00 (četrdeset) eura u roku 15 dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Krapini od 3. studenog 2022., broj: 30s Pp - 830/2022, okr. ČM i okr. ĐM, proglašeni su krivim da su, na način činjenično opisan u izreci prvostupanjske presude, počinili prekršaj iz članka13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, za koji im je, izrečena novčana kazna 66,63 eura, koju su dužni platiti u roku 30 dana po primitku presude uz pogodnost plaćanja 273 izrečene novčane kazne te su obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu od 19,90 eura.
2. Protiv te presude, okr. ČM osobno je pravodobno podnio žalbu, ne naznačujući žalbene osnove, dok iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se žalba prihvati.
3. Žalba nije osnovana.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavak 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okr. ČM pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.
5. Suština žalbe zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja svodi se na tvrdnju da je pogrešno prvostupanjski sud odluku o njegovoj krivnji utemeljio na iskazu svjedokinje LM te okr. ĐM koji nisu govorili istinu, a što se tiče navodnih ozljeda ističe kako smatra da se crvenilo na licu protekom više od 3 sata više ne bi vidjelo ili bi se pretvorilo u hematom.
5.1. Međutim, suprotno tim žalbenim navodima, valjanom analizom provedenih dokaza, ispravno je stajalište prvostupanjskog suda glede svih odlučnih činjenica.
5.2. Prvostupanjski sud je izvršio potpunu i pravilnu ocjenu i analizu izvedenih dokaza, kako samih za sebe tako i u međusobnoj svezi, što je na stranici detaljno i valjano obrazložio, a razloge prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud.
5.3. Naime, osnovano je prvostupanjski sud prihvaćajući iskaz svjedokinje LM budući da je iskazivala jasno i detaljno u opisu tijeka događaja, a imajući u vidu medicinsku dokumentaciju iz koje proizlazi da je okr. ĐM inkriminirane prilike zadobio lake tjelesne ozljede, u potpunosti i točno utvrdio činjenično stanje. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, cijeneći slobodno provedeno dokaze, sukladno čl. 88. st. 2. Prekršajnog zakona, kao što je slobodno cijenio i postojanje svih relevantnih činjenica, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima, prvostupanjski sud je za svoju odluku dao razloge, koji su po mišljenju ovog suda, opravdani, logični i pravno utemeljeni te je izveo pravilan i nedvojben zaključak o prekršajnoj odgovornosti okrivljenika.
5.3.1. U odnosu na žalbene navode okr. ČM kojima dovodi u sumnju tjelesne ozljede okr. ĐM, ističe se da ozljede, a koje su okvalificirane kao lake tjelesne ozljede ne predstavljaju odlučnu činjenicu od koje ovisi prekršajna odgovornost okrivljenika te o činjenici nastupanja ozljede ili ne, ne ovisi ostvarenje bića prekršaja koji se okrivljeniku stavlja na teret, već predmetna dokumentacija samo potvrđuje iskaz svjedokinje LM kao i iskaz okr. ĐM u kojem navodi da je inkriminirane prilike bio napadnut od strane okrivljenika, a radi čega je i zatražio liječničku pomoć.
5.4. Stoga, žalbenim navodima okr. ČM činjenično stanje nije dovedeno u sumnju glede pravilnosti i stupnja pouzdanosti utvrđenja odlučnih činjenica, pa nije osnovana žalba okrivljenika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
6. Nadalje, iz sadržaja žalbe proizlazi da se okrivljenik nije žalio zbog odluke o prekršajnopravnim sankcijama, no Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ispitao je pobijanu prvostupanjsku presudu i po toj osnovi, budući da, sukladno odredbi članka 202. stavak 5. Prekršajnog zakona, žalba podnesena u korist okrivljenika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji.
6.1. Razmotrivši odluku o prekršajnopravnoj sankciji, ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz članka 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, te je okrivljeniku za počinjeni prekršaj utvrdio novčanu kaznu primjerenu težini počinjenog prekršaja, stupnju odgovornosti i svrsi kažnjavanja iz članka 6. i članka 32. Prekršajnog zakona. Po ocjeni ovog Suda, izrečena novčana kazna od 66,36 eura, primjerena je i dostatna kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja te predstavlja blažu vrstu kazne, obzirom da je za prekršaj iz članka 13 Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, propisana novčana kazna u iznosu od 50 do 200 DEM, odnosno novčana protuvrijednost izražena u kunama, odnosno kao teža kazna, kazna zatvora u do 30 dana.
6.2. Ističe se da je nakon donošenja nepravomoćne presude, stupio na snagu Zakon o izmjenama Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“ broj 114/2022.), kao posljedica stupanja na snagu Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ broj 57/2022., 88/2022.), a koji u konkretnom slučaju zbog konverzije novčane valute propisuje manji iznos najniže i najviše novčane kazne ( u iznosu od 20,00 do 100,00 eura, što prema fiksnom tečaju konverzije – 7.53450, iznosi 150,69 do 753,45 kuna), dok je Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“ broj 5/1990., 30/1990., 47/1990. i 29/1994.) koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja propisivao za taj prekršaj nešto strožu najnižu i najvišu novčanu kaznu (u iznosu od 50 dem do 200 dem, revalorizirano po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan 31. prosinca 2001., odnosno od 25,56 do 102,30 eura prema obračunskom koeficijentu konverzije DEM-a u eure Hrvatske narodne banke na dan 1. siječnja 2002.). Budući da je, po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud pravilno odmjerio novčanu kaznu i okrivljeniku za prekršaj iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, izrekao novčanu kaznu 500,00 kuna, što je protuvrijednost 66,364 eura, a koja je unutar okvira novčanih kazni propisanih Zakonom o prekršajima protiv javnog reda i mira koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja djela, kao i unutar okvira novčanih kazni propisanih Zakonom o izmjeni Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mir, ovaj drugostupanjski sud novi zakon nije primijenio, ocijenivši da je prema načelu konkretnosti (novčana kazna pravilno odmjerena i primjerena svim okolnostima slučaja) novi Zakon u izmijenjenoj odredbi ne dovodi do povoljnijeg rezultata za okrivljenika.
7. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s člankom 138. stavkom 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog, koja iznosi od 100,00 do 5.000,00 kuna (što je protuvrijednost 13,27 do 663,61 eura) pa iznos od 40,00 eura predstavlja iznos neznatno iznad minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, a time po ocjeni ovog suda, neće biti dovedeno u pitanje uzdržavanje okrivljenice.
8. Slijedom navedenog, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.
Zagreb, 25. veljače 2026.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Emina Bašić,v.r.
Kristina Gašparac Orlić,v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Zlataru u 4 ovjerena prijepisa za spis, okr. ČM i tužitelja.
