Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-4250/2023
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Gordane Korotaj, predsjednice vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Roberta Završkog, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. PJ, zbog prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (Narodne novine, broj 41/77, 55/89, 5/90, 30/90, 47/90 i 29/94), odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave osječko-baranjske, Policijske postaje Donji Miholjac, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Donjem Miholjcu, broj: 69. Pp-1197/2022-16 od 24. veljače 2023., u sjednici vijeća održanoj 25. veljače 2026.,
r i j e š i o j e
Prihvaća se žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave osječko-baranjske, Policijske postaje Donji Miholjac, ukida pobijana presuda i predmet dostavlja prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom okr. PJ je oslobođen optužbe zbog prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, a na temelju čl. 182. t. 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22, dalje: PZ).
2. Protiv te presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava, predlažući ukinuti pobijanu presudu i vratiti predmet na ponovno suđenje.
3. Žalba je osnovana.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. PZ-a, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom i po službenoj dužnosti te nisu utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, dok je utvrdio da je u prvostupanjskom postupku povrijeđena odredba materijalnog prekršajnog prava iz čl. 196. t. 4. PZ-a koju pravilno ističe tužitelj.
5. Naime, prvostupanjski je sud donio presudu kojom se okr. PJ oslobađa od optužbe za djela koja su mu stavljena na teret u optužnim prijedlozima (koji su spojeni u jedan prekršajni postupak), budući da, po stavu prvostupanjskog suda, opisana djela u tim činjeničnim opisima, navedenima u točkama I., II., III., IV., V., VI., VII. i VIII. izreke prvostupanjske presude, nisu prekršaji jer nije ostvaren bitni element javnosti mjesta. Prvostupanjski sud smatra da se puštanje glasne glazbe iz ugostiteljskog objekta nije manifestiralo u javnosti jer je nakon provedenog dokaznog postupka utvrdio da se ono nije čulo na neograničeno otvoreno javno mjesto odnosno ulicu, već u privatni stan IJ i ostale privatne stanove stambene zgrade u blizini pa je „narušen“ javni red i mir tih stanara, dakle posljedica je nastupila na privatnom prostoru pojedinca, a ne na neograničeno otvorenom javnom mjestu. Pritom se sud poziva na sudsku praksu Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske izraženo u odluci Jž-1531/2019 od 5. travnja 2019.
5.1. Međutim, prije svega je potrebno navesti da se okrivljenik u optužnim prijedlozima tereti za prekršaje remećenja javnog reda i mira zbog puštanja preglasne glazbe u ugostiteljskom objektu, a koja vrsta mjesta prema pravnoj teoriji i sudskoj praksi ulazi u pojam tzv. ograničeno otvorenog javnog mjesta. Takva mjesta imaju značaj javnog mjesta onda kada su i ako su dostupna neograničenom krugu ljudi, što se prosuđuje prema kriterijima kao što su: je li u vrijeme izvršenja djela mjesto bilo u funkciji, je li bilo u uredovno vrijeme, namjena mjesta te ostalim uvjetima zbog kojih je moguć pristup takvom mjestu. Budući da je iz činjeničnog opisa optužbe vidljivo da je ugostiteljski objekt „Laguna“ u Donjem Miholjcu, Kolodvorska 23, od 21,30 do 01,24 sati u vrijeme izvršenja radnje bio u funkciji odnosno kao uslužni objekt bio dostupan neograničenom krugu građana, jasno je da se radi o javnom mjestu, ograničenog tipa (zbog funkcije samo u određeno vrijeme). Za razliku od tzv. fiktivnih javnih mjesta kod kojih je radnja remećenja javnog reda i mira kao zakonsko obilježje prekršaja ispunjena samo ako je posljedica nastupila na neograničeno otvorenom javnom mjestu (određeno postupanje se čulo ili vidjelo na ulicu, cestu, javni put i sl.), za ostvarenje konstitutivnog obilježja – javnog mjesta kod tzv. ograničeno otvorenog javnog mjesta, nije od značaja činjenica je li se posljedica reflektirala u javnosti ili nije jer sama vrsta mjesta – ograničeno otvorena, čini ovaj ugostiteljski objekt javnim mjestom. Okolnost je li radnja počinitelja bila takvog intenziteta i dometa da se reflektirala i na javno mjesto (neograničeno otvoreno), odnosno u konkretnom slučaju da se buka čula i u stanove u zgradi „preko puta“ (što prema stavu ovog suda uključuje i čujnost na ulicu, cestu ili javni put između tih objekata), biti će važna kod odlučivanja o krivnji okrivljenika i izbora vrste i mjere kazne.
5.2. Stoga je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da već samim činjeničnim opisima optužnih prijedloga nedostaje bitno obilježje prekršaja odnosno javnost mjesta jer posljedica nije nastupila na javnom mjestu već u privatnom stanu. Ovdje je potrebno istaknuti da bi pravilno postupanje prvostupanjskog suda u situaciji kada smatra da činjenični opisi optužbi ne sadrže bitni element prekršaja odnosno javnost mjesta (iako sadrže kako je obrazloženo u t. 5.1. ove presude), bilo donošenje oslobađajuće presudu na temelju čl. 161. st. 6. PZ-a odmah prilikom ispitivanja optužnih prijedloga, umjesto vođenja čitavog postupka i izvođenja dokaza da bi na kraju (pogrešno) zaključio da već u samom činjeničnom opisu optužbi nedostaje jedan od konstitutivnih obilježja prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira zbog čega je na temelju čl. 182. t. 1. PZ-a, donio oslobađajuću presudu.
5.3. U odnosu na navod obrazloženja presude o stajalištu sudske prakse Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske izraženo u odluci Jž-1531/2019 od 5. travnja 2019. na koje se poziva prvostupanjski sud, potrebno je navesti da je predmetnom odlukom okrivljenik oslobođen optužbe za prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira zbog toga što je iz činjeničnog opisa te optužbe vidljivo da je preglasna glazba dolazila iz stana u zgradi, dakle, iz tzv. fiktivnog javnog mjesta te se čula u druge stanove unutar iste zgrade, dakle, ne i na neograničeno otvoreno javno mjesto (ulicu, put i sl.), koji slučaj nije usporediv s ovim u kojem se radnja nije dogodila na tzv. fiktivnom javnom mjestu već na tzv. ograničeno otvorenom javnom mjestu za čije ostvarenje bića prekršaja nije bitna refleksija buke na javnom mjestu.
6. Stoga je pogrešno prvostupanjski sud primijenio odredbu čl. čl. 182. t. 1. PZ-a (jer djelo iz optužbi nije prekršaj) te oslobodio okrivljenika optužbi za prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira te je trebalo prihvatiti žalbu tužitelja i ukinuti pobijanu presudu te vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
7. U ponovljenom postupku će prvostupanjski sud provesti novi postupak u kojem će provesti sve potrebne dokaze nakon čega će pravilnom ocjenom svih u postupku izvedenih dokaza i svih pravno relevantnih činjenica, donijeti novu, na zakonu osnovanu i valjano obrazloženu odluku.
8. Iz navedenih razloga, na temelju čl. 206. st. 1. PZ-a, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 25. veljače 2026.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Emina Bašić, v.r.
Gordana Korotaj, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Osijeku, u 4 otpravka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.
