Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-4491/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maria Soljačića kao predsjednika vijeća, te Tomislava Tomašića i Marjane Rajić kao članova vijeća, uz sudjelovanje Diane Pavlečić, u svojstvu više sudske savjetnice – specijalistice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv I-okr. pravne osobe FAMOSIS j.d.o.o. i II-okr. odgovorne osobe ĐA, zastupane po branitelju Zoranu Ferenčaku, odvjetniku iz [adresa], zbog prekršaja iz članka 296. stavka 1. točke 16. i stavka 2. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima (NN 111/21), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnijetoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 12. travnja 2024., broj: Pp-12223/2023, na sjednici vijeća održanoj 25. veljače 2026.,

p r e s u d i o j e:

I Odbija se kao neosnovana žalba II-okr. odgovorne osobe ĐA, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

II Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona (NN 107/07,39/13,157/13,110/15,70/17,118/18,114/22), II-okr. je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova ovog drugostupanjskog prekršajnog postupka u iznosu od 30,00 eura (trideset eura), u roku od 30 (trideset) dana od dana primitka ove presude.

r i j e š i o j e:

III U povodu žalbe I-okr. pravne osobe FAMOSIS j.d.o.o. i II-okr. odgovorne osobe ĐA, a po službenoj dužnosti, na temelju članka 155. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22) obustavlja se prekršajni postupak protiv I-okr. pravne osobe FAMOSIS j.d.o.o., zbog prekršaja iz članka 296. stavka 1. točke 16. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu okrivljenici su proglašeni krivima i kažnjeni i to I-okr. pravna osoba novčanom kaznom u iznosu od 300,00 eura, te II-okr. odgovorna osoba novčanom kaznom u iznosu od 100,00 eura, zbog prekršaja iz članka 296. stavka 1. točke 16. i stavka 2. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima, činjenično opisanog u izreci pobijane presude.

2. Istom presudom okrivljenici su obvezani na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 eura.

3. Protiv prvostupanjske presude II-okr. je pravodobno, putem branitelja, podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te odluke o prekršajnopravnim sankcijama i troškovima postupka, navodeći u bitnom da prvostupanjski sud u cijelosti zanemaruje iskaz referenta Đ koji je iskazao da je u objektu zatekao II-okr. ĐA da je u objektu postojao TV prijamnik koji je II-okrivljenik u jednom trenutku uključio i s istoga je reproducirao glazbeno djelo, pa ispitani svjedok ni u jednom trenutku ne navodi da je u trenutku dolaska referenta ZAMP-a u objektu sa TV prijamnika reproducirana glazba, te je ključno u ovom postupku utvrditi da li je djelatnik ZAMP-a u trenutku nadzora odnosno ulaska u objekt zatekao situaciju da se sa TV prijamnika reproducira glazba. U trenutku dolaska referenta ZAMP-a u objekt, u objektu nije reproducirana glazba. Kako nije bilo gostiju jer je bilo vrijeme korone i nije primao goste već je poslovao preko interneta i na taj način vršio dostavu hrane to u objektu nije koristio predmetni TV prijamnik, a isti je korišten za repromaterijal da se stavi materijal vezan za azijsku kuhinju, jer je restoran bio takvog karaktera. Nasuprot stava prvostupanjskog suda, smatraju da što su posjedovali TV prijamnik ne znači da ga i koriste, odnosno da se s njega javno priopćavaju autorska glazbena djela. Prilikom suočenja između drugookrivljenika i svjedoka Đ, svjedok Đ priznaje da je prilikom dolaska u objekt, objekt bio prazan, da nije bilo gostiju, da TV prijamnik nije bio upaljen pa samim time nije bila reproducirana glazba, već je II-okrivljenik upalio TV prijamnik na traženje svjedoka CA. Pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati budući u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, da su navedeni razlozi nejasni te proturječni podacima u spisu te sami sebi. Sud se trebao voditi načelom in dubio pro reo i izvesti zaključak da činjenice koje čine zakonsko obilježje djela, zatim one koje određuju njegov kvalificirani oblik, nisu u konkretnom slučaju dokazne. Ako postoji sumnja za njihovo postojanje, uzimaju se da iste ne postoje. Budući da rezultati provedenog dokaznog postupka ukazuju da nisu počinili prekršaj, samim time se i odluka o kazni i troškovima postupka ukazuje, neosnovanom.

4. Žalitelj predlaže da se iz razloga iznijetih u žalbi, ista prihvati.

5. Žalba je neosnovana.

6. Odlučujući o žalbi te ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio da presudom nisu na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, kao i da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, a na što sud pazi po službenoj dužnosti, te je našao da je Općinski prekršajni sud u Zagrebu točno utvrdio činjenično stanja i na temelju utvrđenog činjeničnog stanja pravilno pravno označio djelo.

7. Naime, prvostupanjski sud je na temelju obrane okrivljenika, te iskaza svjedoka CA, referenta HDS-a, te provedenog suočenja između II-okr. i svjedoka, kao i uvidom u priloge spisa, imao valjane osnove zaključiti da su se u ponašanju okrivljenika ostvarila sva bitna obilježja prekršaja iz članka 296. stavka 1. točke 16. i stavka 2. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima.

8. Neosnovano II-okr. poriče počinjenje prekršaja, navodeći da prvostupanjski sud u cijelosti zanemaruje iskaz referenta Đ koji je iskazao da je u objektu zatekao II-okr. ĐA da je u objektu postojao TV prijamnik koji je II-okrivljenik u jednom trenutku uključio i s istoga je reproducirao glazbeno djelo, pa ispitani svjedok ni u jednom trenutku ne navodi da je u trenutku dolaska referenta ZAMP-a u objektu sa TV prijamnika reproducirana glazba, te je ključno u ovom postupku utvrditi da li je djelatnik ZAMP-a u trenutku nadzora odnosno ulaska u objekt zatekao situaciju da se sa TV prijamnika reproducira glazba.

9. Naime, u postupku je utvrđeno da je ugostiteljski objekt kritične zgode uredno poslovao, a što je razvidno iz obrane II-okr. u kojoj navodi da je u objekt uredno ušla nepoznata osoba, te se predstavila kao referent HDS-a, kojem je ponudio piće, čime je isti imao status gosta, te je nedvojbeno utvrđeno da je u objektu postojao TV prijamnika, kao i sa istog su u određenom trenutku priopćavana autorska glazbena djela.

10. Nadalje, odredbama članka 5. stavka 3. i 4. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima propisano je da javnost, po ovom Zakonu, označava veći broj osoba koje su izvan uobičajenoga užeg kruga osoba usko povezanih rodbinskim ili drugim osobnim vezama, te javnim korištenjem autorskog djela smatra se svako korištenje autorskog djela i predmeta srodnih prava koje je pristupačno javnosti ili korištenje u prostoru koji je pristupačan pripadnicima javnosti, kao i omogućavanje pripadnicima javnosti pristupa autorskom djelu i predmetima srodnih prava s mjesta i u vrijeme koje sami odaberu, kao i člankom 3. stavkom 1. Direktive 2001/29/EZ, a koja je ugrađena u naš sustav zaštite autorskih i srodnih prava člankom 2. cit. Zakona, propisano je da države članice moraju predvidjeti autorima isključivo pravo davanja ovlaštenja ili zabrane za svako priopćavanje njihovih djela javnosti, žicom ili bežičnim putem, uključujući stavljanje njihovih djela na raspolaganje javnosti tako da im pripadnici javnosti mogu pristupiti s mjesta i u vrijeme koje sami odaberu, što znači da je za ostvarenje priopćavanja javnosti dosta da djelo bude dostupno na takav način koji pripadnicima javnosti omogućuje pristup djelu, a ugostiteljski objekt čini takvu javnost, jer se u istom nalazio TV prijamnik, što omogućuje pristup autorskim glazbenim djelima, pri čemu nije od utjecaja je li TV prijamnik radio, pa time niti u kojem trenutku i na čiji zahtjev je upaljen TV prijamnik.

11. Slijedom navedenoga, okrivljenik je omogućio javno priopćavanje autorskih glazbenih djela u ugostiteljskom objektu, a da nije prethodno ishodio potrebno odobrenje Hrvatskog društva skladatelja, kao organizacije za kolektivno ostvarivanje prava svih domaćih i stranih autora glazbenih djela, čime je počinio prekršaj koji mu se stavlja na teret, što je pravilno utvrdio prvostupanjski sud na temelju provedenog postupka, pa nije bilo nikakve osnove za primjenu načela in dubio pro reo, što potpuno neosnovano navodi II-okr.

12. Također, u postupku nije počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka, jer je prvostupanjski sud detaljno i valjano obrazložio presudu o prekršajnoj odgovornosti II-okr., pa pogrešno navodi žalitelj da se presuda ne može ispitati budući u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, da su navedeni razlozi nejasni te proturječni podacima u spisu te sami sebi.

13. Imajući u vidu pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i pravnu oznaku djela, ovaj sud je našao da je izrečena novčana kazna II-okr. za navedeno djelo u granicama zakona, te nije prestroge, time više što je ublažena znatno ispod zakonom propisanog minimuma, jer je za prekršaj iz članka 296. stavka 1. točke 16. i stavka 2. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima propisana novčana kazna za odgovornu osobu u rasponu od 2.000,00 do 10.000,00 kn (265,45 do 1.327,28 eura).

14. Odluka o troškovima prvostupanjskog postupka također je na zakonu utemeljena, a troškovi su odmjereni blizu donje granice propisanih okvira paušalnih troškova prekršajnog postupka.

15. Kako je odredbom članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, to je na temelju članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, obvezan II-okrivljenik na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.

16. Iz navedenih razloga, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, valjalo je žalbu II-okrivljenika odbiti kao neosnovanu i prvostupanjsku presudu potvrditi.

17. Nadalje, rješavajući o žalbi, ovaj sud je utvrdio, uvidom u izvadak iz sudskog registra za I-okr. pravnu osobu FAMOSIS j.d.o.o., da je ista prestala postojati, jer je brisana iz sudskog registra 23. rujna 2024. rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu broj Tt-24/34198-1, pa je stoga trebalo obustaviti prekršajni postupak protiv I-okr. pravne osobe, na temelju odredbe članka 155. stavka 1. Prekršajnog zakona.

U Zagrebu 25. veljače 2026.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Diana Pavlečić v.r.

Mario Soljačić v.r.

Odluka se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 5 otpravaka: za spis, okrivljenike, branitelja i tužitelja.