REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1146/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila, člana vijeća i suca izvjestitelja, Darka Milkovića, člana vijeća, mr. sc. Senije Ledić, člana vijeća i Goranke Barać-Ručević, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja UC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Zvonimiru Matiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika ZAGREBAČKI HOLDING d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 41, OIB: 85584865987, zastupanog po punomoćniku Marku Liscu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Šunić i partneri u Zagrebu, uz sudjelovanje umješača CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, V. Jagića 33, OIB: 26187994862, zastupanog po punomoćniku po zaposlenju ĆC, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Vukovaru, poslovni broj Gž R-8/2025-3 od 14. travnja 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, broj Pr-2313/2019-46 od 22. listopada 2024., u sjednici održanoj 24. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e:

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev kojim je tužitelj tražio da se naloži tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 28.120,00 kuna sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 13.11.2018. pa do isplate po stopi preciznije navedenoj u toj presudi, u roku 15 dana, i trošak ovog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, po stopi preciznije navedenoj u toj presudi. U točki II. izreke naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 1.533,18 EUR, zajedno sa zateznim kamatama obračunatim počevši od 22. listopada 2024. do isplate, po stopi preciznije navedenoj u toj presudi.

2. Drugostupanjskom presudom u točki I. izreke odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda, u točki II. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka, te je u točki III. izreke odbijen zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na žalbu.

3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd- 2774/2025-2 od 2o. kolovoza 2025., tužitelju je dopuštena revizija protiv citirane presude Županijskog suda u Vukovaru u odnosu na slijedeće pravno pitanje:

„Je li radni sud u postupku naknade štete zbog ozljede na radu vezan izrekom odluke donesenom u upravnom postupku kojom nije priznata ozljeda na radu primjenom Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ako se izrekom te odluke nije odlučivalo o odgovornosti poslodavca za štetu po odredbama Zakona o radu, Zakona o Zaštiti na radu i Zakona o obveznim odnosima, pa je li u tom smislu tužitelju dopušteno dokazivati odgovornost tuženika za štetu u parničnom postupku iako je u upravnom postupku donesena odluka da se ne priznaje ozljeda na radu (postoji li identitet spora između sudskog radnog spora radi naknade štete i upravnog postupka radi ostvarenja prava iz Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju)?“

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv navedene presude tužitelj je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 – dalje: ZPP) zbog pravnog pitanja zbog kojeg je dopuštena. Predlaže da ovaj sud preinači drugostupanjsku i usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu troškova postupka, kao i trošak sastava ove revizije.

5. Odgovor na reviziju nije podnesen.

6. Revizija nije osnovana.

7. U skladu s odredbom čl. 391. st. 3. ZPP-a revizijski sud ispitao je pobijanu odluku samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz čl. 385.a ZPP-a zbog kojeg je dopuštena.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete koju je tužitelj, kako tvrdi, pretrpio ozljedom na radu kod tuženika, a sporna je vezanost parničnog suda odlukom upravnog tijela kojom je pravomoćno odlučeno da se tužitelju ne priznaje ozljeda na radu.

9. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđene:

- da rješenjem Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Zagreb, KLASA: UP/I-502-03/16-01/85, URBROJ: 338-21-08-17-10 od 22. veljače 2017. tužitelju, zaposlenom kod poslodavca Zagrebački holding d.o.o. nije priznata ozljedom na radu ozljeda koja je nastala 25. studenog 2016. pod dijagnozom šifre S02.0 (prema MKB-10 klasifikaciji);

- da je Liječničko povjerenstvo Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje u svom Nalazu, mišljenju i ocjeni, KLASA: UP/I-502-03/17-01/85, URBROJ: 338-21-80-17-2 od 15. veljače 2017., nakon uvida u priloženu medicinsku dokumentaciju, ocijenilo da se dijagnoza šifre S02.0, navedena u izvješću izabranog doktora, ne može priznati ozljedom na radu obzirom da se navedena dijagnoza ne može direktno i isključivo uzročno-posljedično povezati s opisanim načinom nastanka ozljede od 25. studenog 2016. jer je osiguranik, ovdje tužitelj, više puta od 2009. imao vrtoglavice i bio obrađivan po internisti i neurologu;

- da iz rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, KLASA UP/II- 502-03/17-01/338, URBROJ: 338-01-21-17-02 od 24. svibnja 2017. proizlazi da je odbijena žalba osiguranika UC i potvrđeno rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje Regionalnog ureda Zagreb od 22. veljače 2017.; kao i da iz obrazloženja navedenog rješenja proizlazi da je predmetno tijelo odluku donijelo na temelju činjeničnog stanja utvrđenog iz dokumentacije i to: podnesenog zahtjeva radi priznavanja ozljede na radu, medicinske dokumentacije kao što su specijalistički nalazi, povijesti bolesti iz KB Dubrava Zagreb, preslike osobnog zdravstvenog kartona, iz lista kartona pacijenta, kao i Zapisnika o inspekcijskom nadzoru Inspektorata rada PU Zagreb od 28. prosinca 2016., izjave PC, te izjave samoga tužitelja o ozljedi na radu, kao i da je pribavljeno naprijed navedeno medicinsko vještačenje liječničkog povjerenstva;

- da je Liječničko povjerenstvo Direkcije zavoda donijelo nalaz, mišljenje i ocjenu, KLASA: UP/II-502-03/17-01/338, URBROJ: 338-01-21-17 od 16. svibnja 2017., te je utvrdilo da se dg. MKB šifre: S02.0 prijelom frontalne kosti ne može uzročno- posljedično povezati s predmetnim događajem od 25. studenog 2016. kao ozljeda na radu te da je osiguranik (tužitelj) 25. studenog 2016. pao uslijed kratkotrajne krize svijesti, odnosno sinkope;

- da tužitelj protiv rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje od 24. svibnja 2017. nije pokrenuo upravni spor u kojem bi mogao osporiti predmetnu odluku upravnog tijela, te je ista postala pravomoćna.

10. Na temelju navedenih utvrđenja prvostupanjski smatra da je vezan pravomoćnom odlukom upravnog tijela obzirom da ista predstavlja prethodno pitanje u smislu članka 12. ZPP-a, a koje sud ne može preispitivati i kojim je vezan. Zbog navedenog odbija tužbeni zahtjev jer ozljeda tužitelja nije nastala kao ozljeda na radu, te smatra kako se na konkretan pravni slučaj ne može primijeniti odredba članka 25. Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine" broj: 71/14, 118/14, 154/14, 94/18, 96/18 - dalje: ZZR).

11.1. I drugostupanjski sud smatra da je vezan pravomoćnom odlukom donesenom u upravnom postupku kao prethodnom pitanju (članak 12. stavak 1. ZPP-a), te da stoga nema mogućnost njenog preispitivanja u sudskom postupku, u kom pravcu se poziva na shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Rev-1404/09-2 od 22. siječnja 2013., Rev-x-140/2018-2 od 2. listopada 2019., te Rev-450/2021-2 od 22. veljače 2022.), naglašavajući da se u potonjoj odluci navodi i kako sudska odluka obvezuje samo u granicama njene pravomoćnosti o tome postoji li neko pravo ili pravni odnos, a isto tako ono obvezuje samo ako postoji identitet stranaka u postupku, odnosno ako je stranka, barem kao zainteresirana osoba, sudjelovala u postupku, a što je upravo u konkretnom predmetu slučaj.

11.2. Prema daljnjem shvaćanju drugostupanjskog suda, tužitelj se neosnovano poziva na pojedine odluke revizijskog suda jer se u tim predmetima ne radi o postupcima činjenično identičnim kao ovaj, pa se stoga navedena praksa ne može primijeniti na konkretan predmet, zbog čega se u ovom postupku ne može preispitivati je li ozljeda koju je tužitelj zadobio 25. studenog 2016. ozljeda na radu, kada je isto već riješeno u upravnom postupku gdje je utvrđeno da ozljeda tužitelja nije priznata ozljedom na radu. Zbog navedenog je drugostupanjski sud ocijenio da su dokazi, koji su provedeni, nepotrebni za rješavanje ove pravne situacije i nije bila potrebna ocjena suda u odnosu na iste.

12. Prema čl. 12. st. 1. ZPP-a kad odluka suda ovisi o prethodnom rješenju pitanja postoji li neko pravo ili pravni odnos, a o tom pitanju još nije donio odluku sud ili drugo nadležno tijelo (prethodno pitanje), sud može sam riješiti to pitanje ako posebnim propisima nije drugačije određeno.

13. U odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 74/2020-2 od 28. travnja 2021., navedeno je:

„14. Međutim, pravilno ističe tužiteljica da je revizijski sud zauzeo pravno shvaćanje da je sud vezan pravomoćnom odlukom donesenom u upravnom postupku i da se ne može preispitivati pravilnost takve odluke u sudskom postupku.

15. U konkretnom slučaju sud je vezan pravomoćnim upravnim rješenjem - rješenjem Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje od 2. listopada 2003. iz kojeg proizlazi da je tužiteljici priznato pravo s osnova liječenja zbog ozljede na radu za razdoblje od 21. veljače 2000. do 27. lipnja 2001. (a ne nakon 28. lipnja 2001. što će sud u nastavku postupka imati u vidu).

16. Tako i ovaj sud u odlukama broj Revr-127/06 od 9. svibnja 2006., Revr- 160/08 od 4. veljače 2009., Revr-1547/10 od 26. siječnja 2011., Rev-196/10 od 21. veljače 2012. i dr.“

14. U odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-450/2021-2 od 22. veljače 2022. izraženo je sljedeće pravno shvaćanje:

"Načelno, sud je vezan za odluku upravnog tijela, ali ta ga odluka obvezuje samo u granicama njegove pravomoćnosti o tome postoji li neko pravo ili pravni odnos, a isto tako ono obvezuje samo ako postoji identitet stranaka u postupku, odnosno ako je stranka, barem kao zainteresirana osoba, sudjelovala u postupku. Utvrđivanje uzroka i omjera uzroka u nastanku invalidnosti, kao odlučnih okolnosti za pitanje naknade štete u smislu odredbi čl. 161. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15 i 120/16 - dalje: ZMO) u nadležnosti je parničnog suda, pa stranka koja nije sudjelovala u upravnom postupku utvrđenjem iz upravnog rješenja nije vezana." " Ako je sudjelovao, tada tuženika upravno rješenje veže i u dijelu kojim je odlučno o postojanju uzročno posljedične veze između ozljeđivanja tužitelja na radu i nastale invalidnosti, dok u protivnom navedenim utvrđenjima nije vezan."

15.1. Jednako pravno shvaćanje izraženo je i u odluci ovog suda broj: Rev-749/2023- 2 od 25. listopada 2023., a pravno shvaćanje niže stupanjskih sudova u skladu je s navedenim pravnim shvaćanjem revizijskog suda.

15.2. Budući da je u ovom konkretnom slučaju donesena pravomoćna odluka u upravnom postupku kojom je utvrđeno da sporna ozljeda tužitelja ne predstavlja ozljedu na radu te da je taj postupak pokrenut upravo po tužbi ovdje tužitelja kao i da je u tom postupku kao zainteresirana strana sudjelovao tuženik iz ovog postupka, pravilno je shvaćanje niže stupanjskih sudova da je primjenom čl. 12. st. 1. ZPP sud u ovom parničnom postupku kojeg je tužitelj pokrenuo protiv tuženika radi naknade štete povodom ozljede na radu vezan navedenom pravomoćnom odlukom donesenom u upravnom postupku i to neovisno o tome je li se u upravnom postupku odlučivalo o pravu na naknadu štete i visini štete i neovisno o tome je li se odlučivalo o uzroku nastanka zadobivenih ozljeda.

16. Prema shvaćanju ovog suda, ozljeda na radu ne može se drugačije procjenjivati s aspekta prava iz zdravstvenog osiguranja od ozljede na radu s aspekta naknade štete jer je u oba slučaja riječ o jednoj, istoj ozljedi na radu, a tužitelj je imao pravo i mogućnosti dokazivati u upravnom postupku da pretrpljena ozljeda predstavlja ozljedu na radu. Utvrđivanje uzroka i omjera uzroka u nastanku štetnog događaja, zadobivenih tjelesnih ozljeda i njihovih posljedica te uzročne veze kao odlučnih okolnosti za pitanje naknade štete u nadležnosti je parničnog suda, posljedično čemu isključivo stranka koja nije sudjelovala u upravnom postupku utvrđenjem iz upravnog rješenja odnosno presude upravnog suda nije vezana odlukom o tom pitanju donesenom u upravnom postupku. Stoga, ako su u upravnom postupku, kao stranke, sudjelovali tužitelj i Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje te ovdje tuženik/poslodavac kao zainteresirana osoba, tada parnični sudovi nisu ovlašteni ispitivati pravilnost i zakonitost pravomoćne (konačne) odluke nadležnog upravnog tijela ili suda kojom se tužitelju kao osiguraniku, priznaje ili ne priznaje neko pravo te je vezan njezinim sadržajem (tako i Rev-450/21), što je ujedno i odgovor na naznačeno pitanje.

17. Budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je na temelju odredbe članka 391. st. 6. ZPP-a reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu te odlučiti kao u izreci ove presude.

Zagreb, 24. veljače 2026.

Predsjednica vijeća:

Marina Paulić