Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Kž-116/2026-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Lidije Vidjak kao predsjednice vijeća te Siniše Pleše i Jasne Smiljanić kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Kristine Šušilović, u kaznenom predmetu protiv optuženog NŽ, zbog dva kaznena djela protiv braka, obitelji i djece – nasilje u obitelji - iz članka 179.a Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18,126/19, 84/21, 114/22 i 114/23- u daljnjem tekstu: KZ/11) i drugih, odlučujući o žalbi koju je protiv presude Općinskog suda u Virovitici broj K-332/2025-8 od 12. siječnja 2026. podnio optuženi NŽ, u sjednici vijeća održanoj 24. veljače 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba optuženog NŽ kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinski sud u Virovitici proglasio je krivim optuženog NŽ zbog počinjenja tri kaznena djela i to dva kaznena djela protiv braka, obitelji i djece – nasilje u obitelji - iz članka 179.a KZ/11 i kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnja - iz članka 139. stavka 2. i 3. KZ/11, činjenično pobliže opisana u izreci navedene presude. Na temelju članka 179.a KZ/11 optuženom NŽ za svako kazneno djelo utvrđena je kazna zatvora u trajanju 1 (jedne) godine, a na temelju članka 139. stavka 3. KZ/11 utvrđena mu je kazna zatvora u trajanju 6 (šest) mjeseci i primjenom članka 51. KZ/11 optuženi NŽ osuđen je na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci u koju kaznu mu je, na temelju članka 54. KZ/11, uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 27. rujna 2025. pa nadalje.
1.1. Na temelju članka 68. KZ/11 optuženom NŽ izrečena je sigurnosna mjera obaveznog psihijatrijskog liječenja koja će se izvršavati uz kaznu zatvora u okviru zatvorskog sustava i može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora.
1.2. Na temelju članka 148. stavka 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20, 80/22 i 36/24 – u daljnjem tekstu: ZKP) optuženi NŽ oslobođen je obveze naknade troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točka 1. do 6. ZKP te nagrade i nužnih izdataka branitelja po službenoj dužnosti i ti troškovi padaju na teret proračunskih sredstava.
2. Protiv navedene presude žalbu je podnio optuženi NŽ po branitelju Krešimiru Slamiću, odvjetniku iz Virovitice, a žali se, u odnosu na kazneno djelo iz članka 179.a KZ/11, zbog povrede kaznenog zakona iz članka 469. točka 1. ZKP, a u odnosu na kazneno djelo iz članka 139. stavka 2. i 3. KZ/11 zbog odluke o kazni i predlaže da drugostupanjski sud u odnosu na kazneno djelo iz članka 179.a KZ/11 optuženika oslobodi optužbe, a u odnosu na kazneno djelo iz članka 139. stavka 2. i 3. KZ/11 da mu izrekne uvjetnu osudu.
2.1. Odgovor na žalbu podnio je državni odvjetnik, s prijedlogom da se žalba optuženika odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda.
2.2. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.
3. Žalba optuženog NŽ nije osnovana.
4. U odnosu na dva kaznena djela iz članka 179.a KZ/11 optuženik tvrdi da je na njegovu štetu povrijeđen kazneni zakon jer djela za koja se progoni, odnosno za koja je proglašen krivim, nisu kaznena djela. Naime, optuženik tvrdi da se radi o kaznenom djelu samo u slučaju ako su poduzete radnje dovele do osjećaja straha ili poniženja žrtve i to činjenično mora biti opisano, a što u konkretnom nije slučaj, pa smatra da je na njegovu štetu povrijeđen kazneni zakon u odredbi članka 469. točka 1. ZKP. Optuženik mora imati na umu da se tereti da je žrtve doveo u ponižavajući položaj (zakonski opis kaznenog djela). Iz činjeničnog opisa proizlazi da mu se inkriminira da je, u odnosu na obje žrtve, postupao u cilju da ih obezvrijedi, dakle da ih omalovaži, „umanji njihovu vrijednost“, što jasno podrazumijeva da je postupao u cilju ponižavanja žrtve i navedeni termini su u konkretnom slučaju istoznačni. Nadalje, u odnosu na obje žrtve činjenično je i opisano koje radnje je optuženik poduzeo da obezvrijedi/ponizi žrtve, pa je tako bratu GŽ govorio da je majmun, idiot, kreten, glupan, psovao ga je, govorio mu da će ga razbiti, izlupati, ubiti, odgurivao ga i slično, dok je majku ŠŽ psovao, govorio joj da je kurva i drolja, glupača i drugo, iz čega jasno proizlazi da oba djela za koja je proglašen krivim sadrže sve bitne elemente kaznenog djela iz članka 179.a KZ/11, dakle radi se o kaznenim djelima, pa slijedom navedenog žalba optuženika u tom dijelu nije niti osnovana.
4.1. Optuženik se žali i zbog odluke o kazni na način da ističe da mu je u odnosu na kazneno djelo iz članka 139. stavka 2. i 3. KZ/11, imajući na umu sve utvrđene olakotne okolnosti, sud trebao izreći uvjetnu osudu, dok u odnosu na kaznena djela iz članka 179.a KZ/11 tvrdi da je kazna nezakonita jer se, kao što je prethodno navedeno, ne radi o radnjama koje tvore kaznena djela. S obzirom na činjenicu da se optuženik sadržajno u odnosu na kaznena djela iz članka 179.a KZ/11 nije žalio zbog odluke o kazni, međutim, žalio se zbog povrede kaznenog zakona, ovaj drugostupanjski sud je imajući na umu odredbu članka 478. ZKP razmotrio odluku o kazni i u odnosu na ta kaznena djela. Prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda prvostupanjski sud je ispravno utvrdio i ocijenio sve okolnosti o kojima ovisi vrsta i mjera kazne te je optuženiku kao olakotno cijenjeno da je priznao počinjenje svih kaznenih djela da je tempore criminis bio bitno smanjeno ubrojiv pa se ne radi o najvećem stupnju krivnje, zatim da se žrtvama ispričao i izrazio žaljenje te da potječe iz disfunkcionalne obitelji, dok mu je kao otegotno cijenjeno da je višestruko prekršajno kažnjavan zbog djela nasilja u obitelji na štetu istih žrtava. Slijedom navedenog prvostupanjski sud je pravilno optuženiku za kaznena djela iz članka 179.a KZ/11 utvrdo kazne zatvora u visini predviđenog zakonskog minimuma, u trajanju 1 (jedne) godine, za svako djelo, dok mu je u odnosu na kazneno djelo iz članka 139. stavka 2. i 3. KZ/11 utvrdio kaznu zatvora u trajanju 6 (šest) mjeseci, a koje kazne su primjerene svim utvrđenim okolnostima. Imajući na umu da je optuženik sklon protupravnom ponašanju koje je učestalo i očito progredira kao i počinjenja kaznena djela u svojoj ukupnosti, pravilno je prvostupanjski sud optuženika osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci u koju kaznu mu je uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 27. rujna 2025. pa nadalje. Tako izrečena kazna primjerena je svim utvrđenim okolnostima i istom će se ispuniti svi zahtjevi specijalne i generalne prevencije, odnosno ta kazna će u dovoljnoj mjeri utjecati kako na optuženika tako i na sve druge da shvate štetnost i pogibeljnost činjenja kaznenih djela.
5. Drugostupanjski sud ispituje presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i iz osnova iz kojih se pobija (članak 476. stavak 1. ZKP u svezi članka 467. ZKP).
6. Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu s člankom 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP, nije našao da bi bila ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka, niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
7. S obzirom na navedeno trebalo je primjenom članka 482. ZKP odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu 24. veljače 2026.
PREDSJEDNICA VIJEĆA:
Lidija Vidjak
