REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4191/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i izvjestiteljice, Marine Paulić članice vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja CĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Blaženka Musulin, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Musulin i suradnici d.o.o., sa sjedištem u Zagrebu, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d., OIB 94472454976, sa sjedištem u [adresa], kojeg zastupaju punomoćnici - odvjetnici Odvjetničkog društva Grgić & partneri d.o.o., sa sjedištem u [adresa], radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku, poslovni broj Gž-278/2025-2 od 3. srpnja 2025. kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Krapini, poslovni broj Pn-53/2023-35 od 30. prosinca 2024., u sjednici održanoj 24. veljače 2026.,
r i j e š i o j e :
Dopušta se tužitelju revizija protiv točke II. 1. izreke presude Županijskog suda u Osijeku, poslovni broj Gž-278/2025-2 od 3. srpnja 2025. (odluka o parničnom trošku) zbog pravnog pitanja koje glasi:
„Je li sud omjer uspjeha u parnici dužan ocijeniti vodeći računa o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva ukoliko tuženik u cijelosti ospori odgovornost, osnovu tužbe i tužbenog zahtjeva?“.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku, poslovni broj Gž-278/2025-2 od 3. srpnja 2025. kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Krapini, poslovni broj Pn-53/2023-35 od 30. prosinca 2024. Prijedlog je utemeljen na odredbi članka 385.a stavka 1. i 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP). Naime, tužitelj u prijedlogu naznačuje tri pravna pitanja u odnosu na koja ističe da su važna za odluku u sporu te za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, i to primarno zbog odstupanja od prakse revizijskog suda pri čemu su istaknute odluke broj Rev-129/2021-2 od 16. veljače 2021., Rev-181/2024-2 od 5. ožujka 2024., a potom i zbog neujednačene prakse drugostupanjskih sudova u prilog čemu je ukazano na odluku Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-1270/24 od 19. ožujka 2024. U svim tim odlukama izraženo je pravno shvaćanje, u bitnom, da prilikom određivanja troškova postupka u slučaju djelomičnog uspjeha stranaka izraze „djelomičan uspjeh“ i „razmjeran iznos troškova“ treba ocjenjivati ne samo kvantitativno, već i kvalitativno. Osim toga, tužitelj smatra da su mu odlučivanjem o parničnom trošku povrijeđena temeljna ljudska prava na pravično suđenje i mirno uživanje imovine (vlasništva).
2. Pitanja naznačena u prijedlogu glase:
„1) Je li sud omjer uspjeha u parnici dužan ocijeniti vodeći računa o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva ukoliko tuženik u cijelosti ospori odgovornost, osnovu tužbe i tužbenog zahtjeva;
2) Jesu li sudovi prilikom primjene odredbe članka 154. stavka 2. ZPP i odmjere parničnog troška kod djelomičnog uspjeha stranaka dužni postupati na način da ne dođe do povrede prava na pristup sudu iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske, članka 6. Konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda i da ne dođe do nerazmjernog miješanja u pravo na mirno uživanje vlasništva zajamčeno člankom 1. Protokola broj 1. uz Konvenciju o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda;
3) Jesu li sudovi prilikom primjene odredbe članka 154. stavka 2. ZPP i odmjere parničnog troška kod djelomičnog uspjeha stranaka dužni poštivati pravna shvaćanja zauzeta u sudskoj praksi Europskog suda za ljudska prava?“.
3. Tuženik nije odgovorio na prijedlog tužitelja.
4. Postupajući u skladu s odredbama članka 385.a stavka 1. i članka 387. stavka 1. ZPP, revizijski sud ocjenjuje da su u okolnostima konkretnog slučaja u odnosu na prvo naznačeno pitanje ostvarene pretpostavke za dopuštenje revizije u smislu odredbe članka 385.a stavak 1. ZPP, i to zbog odstupanja od prakse revizijskog suda izražene u naprijed spomenutim odlukama na koje predlagatelj ukazuje (a i brojnim drugima jer je riječ o pravnom pitanju o kojem je praksa revizijskog suda ustaljena i stabilna).
5. Naime, pobijana je oluka o parničnom trošku donesena u primjeni odredbe članka 154. stavka 2. ZPP jer su stranke djelomično uspjele u parnici. Međutim, sud je drugog stupnja o uspjehu stranaka u parnici odlučio samo na osnovi uspjeha u visini, iako je tuženik tijekom postupka, od odgovora na tužbu do presuđenja, osporavao ne samo visinu tužbenog zahtjeva, već i uzročnu vezu između prometne nesreće i navodnog protupravnog postupanja tuženika, dakle i pravnu osnovanost zahtjeva.
6. Stoga je u odnosu na prvo naznačeno pravno pitanje revizija dopuštena na temelju odredbe članka 389.b stavka 3. ZPP u vezi s člankom 385.a stavkom 1. podstavkom 1. ZPP jer odluka o parničnom trošku sadržana u pobijanoj presudi odstupa od prakse revizijskog suda.
6.1. U odnosu na ostala naznačena pitanja i povredu temeljnih ljudskih prava, vrijedi presumpcija iz članka 389.b stavka 3. ZPP („smatra se da je prijedlog u odnosu na njih povučen.“).
Zagreb, 24. veljače 2026.
Predsjednik vijeća
Ivan Vučemil
