REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-231/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice GF, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku dr. sc. Atili Čokoliću, odvjetniku u Osijeku, protiv tuženika VF, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Draganu Antiću, odvjetniku u Puli, radi isplate, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-38/2025- 2 od 5. ožujka 2025. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Rovinju-Rovigno poslovni broj P-35/2019-56 od 23. rujna 2024., u sjednici održanoj 24. veljače 2026.,
p r e s u d i o j e:
Revizija se odbija kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:
„I. O d b i j a s e tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:
"1. Nalaže se tuženiku ZF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužiteljici GF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 1.213,42 eura, na ime otuđenog uroda maslina iz 2017. g., sa pripadajućom zateznom kamatom tekućom od podnošenja tužbe sudu - od dospijeća, pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, do 31.12.2022. godine, a od 01.01.2023. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.
2. Nalaže se tuženiku da tužiteljici plati prouzročeni parnični trošak u iznosu od 4.840,47 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana donošenja presude pa sve do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.387,50 eura u roku 15 dana.
III. U preostalom dijelu zahtjev za naknadu parničnog troška tuženika u iznosu od 262,50 eura, odbija se kao neosnovan.“.
1.1. Drugostupanjskom presudom odbijena je kao neosnovana žalba tužiteljice te je potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu pod toč. I. i toč. II. izreke.
2. Rješenjem ovog revizijskog suda broj Revd-3050/2025-2 od 24. rujna 2025. dopušteno je tužiteljici podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude u odnosu na povredu temeljnog ljudskog prava i to prava na pravično suđenje jer da je tužiteljica učinila vjerojatnom postojanje te povrede obzirom da drugostupanjska odluka nije obrazložena uvjerljivim i dostatnim razlozima koji bi opravdavali zaključak o nepostojanju pretpostavki za naknadu štete.
3. Tužiteljica je sukladno navedenom rješenju ovog revizijskog suda protiv drugostupanjske presude podnijela reviziju.
3.1. Tuženik nije podnio odgovor na reviziju.
4. Revizija tužiteljice nije osnovana.
5. Predmet spora je tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatu 1.213,42 eura sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od utuženja pa do isplate.
5.1. Tužiteljica tužbeni zahtjev temelji na tvrdnji da je tuženik neovlašteno iz njezinog maslinika pobrao masline te na taj način oštetio tužiteljicu za vrijednost maslinovog ulja dobivenog od ubranih maslina, odnosno da je na taj način tuženik bez osnova stekao vrijednost maslinovog ulja (sve u utuženom iznosu).
6. Iz obrazloženja nižestupanjskih presuda proizlazi da su nižestupanjski sudovi sporni odnos među strankama razmatrali kroz institut stjecanja bez osnova te da su zaključili da tuženik nije u obvezi naknaditi tužiteljici vrijednost dobivene količine ulja jer da je tuženik bio savjestan.
6.1. Takav pravni pristup nižestupanjskih sudova je pogrešan. Ovo stoga što obveza vraćanja stečenog bez osnova nastaje neovisno o tome da li je stjecatelj bio ili nije bio savjestan (čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima - „Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11 i 155/23 - dalje: ZOO). No ta pogreška nižestupanjskih sudova u konačnici nije od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane drugostupanjske presude i to iz razloga koji se nastavno iznose.
6.2. Nižestupanjski sudovi su propustili sporni odnos među strankama razmotriti i u svjetlu odštetne odgovornosti. No ni taj propust nižestupanjskih sudova nije bio niti je mogao biti od utjecaja na pravilnost i zakonitost nižestupanjskih presuda.
7. Ovo stoga što nižestupanjski sudovi odbijaju predmetni tužbeni zahtjev tužiteljice i iz razloga što tužiteljica, na kojoj je bio teret dokaza, nije uspjela dokazati količinu ubranih maslina niti količinu dobivenog ulja od tih maslina, a niti vrijednost dobivenog ulja.
7.1. Navedene okolnosti su od odlučnog značaja za slučaj obveze tuženika na naknadu štete (čl. 1045. i čl. 1046. ZOO) (gdje tužiteljica ne bi dokazala visinu štete) tako i za slučaj obveze tuženika na vraćanje stečenog bez osnova (čl. 1111. st. 1. ZOO) (gdje tužiteljica ne bi dokazala vrijednost imovine koja je prešla u imovinu tuženika).
8. Nižestupanjski sudovi su po ocjeni ovog revizijskog suda u tom pravcu iznijeli dostatne, jasne i razumne razloge. Naime, nižestupanjski sudovi jasno ukazuju da iz same skladišne primke od 25. listopada 2017. i potvrde uljare „[obrt]“ nije moguće utvrditi količinu ubranih maslina iz maslinika tužiteljice, a posljedično tome niti količinu dobivenog ulja, obzirom da je tuženik u više navrata nosio masline na obradu i to sa različitih lokacija (iz različitih maslinika). K tome, nižestupanjski sudovi jasno ukazuju da dokazni prijedlog tužiteljice za provođenje poljoprivrednog vještačenja nije pravodoban jer je predložen nakon zaključenja prethodnog postupka (čl. 299. st. 1. Zakona o parničnom postupku - „Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) odnosno da nije bilo zapreka da tužiteljica taj dokazni prijedlog podnese do zaključenja prethodnog postupka (čl. 299. st. 2. ZPP).
9. Kako su navedene okolnosti, same po sebi, od odlučnog značaja za sporni odnos među strankama (bio on razmatran kroz institut stjecanja bez osnova ili institut odštetne odgovornosti) te kako nižestupanjske presude u tom pravcu sadrže potpune, jasne i razumne razloge, to u postupku pred nižestupanjskim sudovima nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 338. st. 4. ZPP, a niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 375. st. 1. ZPP, a čime dakle tužiteljici u postupku pred nižestupanjskim sudovima nije povrijeđeno temeljno ljudsko pravo i to pravo na pravično suđenje zajamčeno odredbom čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske „Narodne novine“ broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 5/14) i odredbom čl. 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda „Narodne novine - Međunarodni ugovori“ broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17) (u kojem pravu je sadržano i pravo na obrazloženu odluku dostatnim i uvjerljivim razlozima).
10. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 391. st. 6. ZPP reviziju tužiteljice odbiti kao neosnovanu.
Zagreb, 24. veljače 2026.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
