REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-935/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Slavka Pavkovića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŽZE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Marku Krpanu, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Krpan & partneri d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika ŽZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Zvonimiru Bućanu, odvjetniku u Splitu, radi isplate, te u pravnoj stvari tuženika protiv tužitelja po protutužbi radi utvrđenja ništetnosti, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv dijela presude Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-1156/2025-2 od 30. listopada 2025., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu broj P-1909/2017-80 od 4. srpnja 2025., u sjednici održanoj 24. veljače 2026.,

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog za dopuštenje revizije se odbija u odnosu na postavljena pravna pitanja.

II. Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje u odnosu na povredu temeljnih ljudskih prava.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv dijela presude Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-1156/2025-2 od 30. listopada 2025., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu broj P- 1909/2017-80 od 4. srpnja 2025.

2. Tuženik nije dostavio odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije.

3. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu jer je riječ o pitanjima u odnosu na koja tužitelj polazi od utvrđenja koja su u suprotnosti sa onima u postupku.

4. Naime, tužitelj pitanjima problematizira ništetnost spornog ugovora o zajmu navodeći da na strani zajmodavca nisu postojale pretpostavke za ništetnost, već isključivo na strani posrednika i u odnosu na drugi ugovorni odnos (posredovanje). Međutim, nižestupanjski sudovi utvrdili su da je ništetan sporni ugovor o zajmu jer se radi o zelenaškom ugovoru i pri čemu je potpuno nebitno što je kasnije došlo do sklapanja ugovora o cesiji između tužitelja i njegovog prednika.

5. Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP riješiti kao u toč. I. izreke.

6. Tužitelj se u prijedlogu za dopuštenje revizije poziva i na razloge iz čl. 385.a st. 2. ZPP odnosno na povredu temeljnog ljudskog prava na pravično suđenje iz odredbe čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14 - dalje: Ustav), odnosno iz čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17

- dalje: Konvencija).

7. Međutim tužitelj nije učinio vjerojatnim da mu je povrijeđeno navedeno temeljno ljudsko pravo u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP, odnosno nije učinio vjerojatnim da mu je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno navedeno temeljno ljudsko pravo. Tužitelj navodi da su nižestupanjske odluke arbitrarne, a što je u suprotnosti sa stanjem spisa iz razloga što obje nižestupanjske odluke sadrže opsežne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, pri čemu je drugostupanjski sud jasno obrazložio zbog čega je donio odluku u kojoj je sporni ugovor o zajmu utvrđen ništetnim.

8. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP riješiti kao u toč. II. izreke.

Zagreb, 24. veljače 2026.

Predsjednik vijeća:

Slavko Pavković