REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-921/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Slavka Pavkovića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja KK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Marku Krpanu, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika JK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Vukovaru broj Gž-208/2023-3 od 10. studenoga 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu broj P-153/2016-32 od 22. veljače 2019., u sjednici održanoj 24. veljače 2026.,

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog za dopuštenje revizije se odbija u odnosu na postavljeno pravno pitanje.

II. Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje u odnosu na povredu temeljnih ljudskih prava.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Vukovaru broj Gž-208/2023-3 od 10. studenoga 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu broj P-153/2016-32 od 22. veljače 2019.

2. Tuženik nije dostavio odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije.

3. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da pravno pitanje naznačeno u prijedlogu za dopuštenje revizije nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu jer je riječ o pitanju od kojeg ne ovisi odluka u ovoj pravnoj stvari. Naime, nižestupanjski sudovi utvrdili su da tužitelj nije dokazao pretpostavke za naknadu štete zbog zlouporabe punomoći, slijedom čega nije od značaja pitanje koje je postavio tužitelj i u kojem polazi od drugačijeg utvrđenja od onoga u postupku.

4. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP riješiti kao u toč. I. izreke.

5. Tužitelj se u prijedlogu za dopuštenje revizije poziva i na razlog iz čl. 385.a st. 2. ZPP odnosno da mu je nižestupanjskim presudama povrijeđeno pravo na pošteno suđenje zajamčeno čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14 - dalje: Ustav) i čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija).

6. Međutim, tužitelj nije učinio vjerojatnim da mu je povrijeđeno navedeno temeljno ljudsko pravo u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP, odnosno nije učinio vjerojatnim da mu je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pravično i pošteno suđenje. Suprotno navodima tužitelja nižestupanjske odluke nisu arbitrarne i ne sadrže dostatne razloge o odlučnim činjenicama te tužitelj u biti ističe svoje nezadovoljstvo nižestupanjskim odlukama kojima je odbijen njegov tužbeni zahtjev kao neosnovan.

7. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.a st. 3. ZPP riješiti kao u toč. II. izreke.

Zagreb, 24. veljače 2026.

Predsjednik vijeća:

Slavko Pavković