REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-3918/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Marine Paulić članice vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŽJ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Domagoj Miličević, odvjetnik u Požegi, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., OIB 26187994862, sa sjedištem u Zagrebu, Ulica Vatroslava Jagića 33, kojeg zastupaju punomoćnici - odvjetnici Odvjetničkog društva Mateša & Kapitan d.o.o., sa sjedištem u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž R-67/2025-2 od 28. travnja 2025. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Požegi poslovni broj Pr-8/2022-41 od 27. veljače 2025., u sjednici vijeća održanoj 24. veljače 2026.,

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbija u dijelu koji se odnosi na naznačeno pravno pitanje.

II. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbacuje u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž R-67/2025-2 od 28. travnja 2025. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Požegi poslovni broj Pr-8/2022-41 od 27. veljače 2025. Prijedlog je podnesen zbog pravnog pitanja za koje podnositelj navodi da je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu, i to zbog odstupanja od prakse revizijskog suda pri čemu je ukazano na odluke broj Rev x-1160/2017-2 od 4. rujna 2019., Revr-840/2009-2 od 11. lipnja 2013., Rev-134/2003-2 od 3. ožujka 2004. i Ustavnog suda RH broj U-III-78/1999 od 9. svibnja 2000. Dopuštenje revizije se ujedno predlaže i po pravnoj osnovi povrede temeljnih ljudskih prava na pravično suđenje, kao i prava na zakonit otkaz kao dio sadržaja ustavnog prava na rad i slobodu rada.

2. Pitanje koje je predlagatelj naznačio u prijedlogu glasi:

Može li drugostupanjski sud, odlučujući temeljem članka 373. točke 3. Zakona o parničnom postupku, preinačiti prvostupanjsku presudu na način da samostalno mijenja i dopunjuje činjenični supstrat postupka, uvodeći odlučne činjenice koje nisu bile utvrđene u prvostupanjskom postupku, nisu bile predmet kontradiktornog dokazivanja, niti su rezultat primjene pravila o teretu dokazivanja?

3. Tuženik je odgovorio na prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije te ga je ocijenio neosnovanim i predložio odbiti.

4. Postupajući u skladu s odredbama članka 387. u vezi s člankom 385.a stavkom 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP), revizijski sud ocjenjuje da pravno pitanje naznačeno u prijedlogu za dopuštenje revizije nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kao ni za razvoj prava kroz sudsku praksu te ne opravdava dopuštenje revizije.

5. Naime, predmetni je postupak vođen radi utvrđenja nedopuštenom Odluke tuženika o redovnom otkazu ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem tužitelja od 12. travnja 2022., kao i utvrđenja da radni odnos tužitelja nije prestao, zatim radi vraćanja na rad i isplate naknade plaće za razdoblje nakon prestanka radnog odnosa do dana povratka na rad.

5.1. Sud je prvog stupnja prihvatio tužbeni zahtjev nakon što je utvrdio slijedeće pravno odlučne činjenice: tuženik je 12. travnja 2022. donio Odluku o redovitom otkazu ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem radnika kojom je tužitelju ugovor o radu otkazan zbog kršenja obveza iz radnog odnosa koje se ogledaju u tome što je tužitelj u devet predmeta procjenjivao štete povezane s osobama koje su se u tim štetama pojavljivale u ulogama osiguranika, odnosno ugovaratelja osiguranja ili oštećenika, a za koje je internom istragom utvrđeno da su potencijalno u obliku zločinačkog udruženja postupali prijevarno na štetu tuženika; u sedam od tih devet predmeta vještačenjem je utvrđeno da oštećenja na vozilima nisu mogla nastati na način opisan u prijavi štete time da je u jednom od tih predmeta u trenutku procjene štete na osobnom automobilu bilo postavljeno ranije oštećeno halogeno prednje lijevo svjetlo, a na izvidu štete je navedeno višestruko skuplje Bi-Xenon + LED prednje lijevo svjetlo, dok je u daljnjem predmetu vještak bez upotrebe i jednog posebnog alata, detaljno opisao nepodudaranje oštećenja na vozilu utvrđena temeljem fotografija i same prijave štete, u slijedeća tri predmeta tužitelj, kao procjenitelj štete s 23 godine radnog iskustva, nije detaljno fotografirao vozila, a što je temeljno pravilo kod procjene štete motornih vozila i izrijekom propisano člankom 6. Pravilnika o procjeni šteta na motornim vozilima.

5.2. Osim toga, vještačenjem je utvrđeno da u predmetnim štetama tužitelj ni u jednom predmetu nije fotografirao vozila u sudarnom položaju, ni uz vertikalno postavljenu mjernu letvu ili traku, a što je prema pravilima struke potrebno kod „odvojenog“ fotografiranja vozila kako bi se mogle usporediti visine pojedinih oštećenja i drugih tragova kontakta na njima. U još jednom predmetu od spomenutih sedam, za oštećenje na vozilu za koje je u prijavi štete navedeno da je nastalo udarom u košutu, utvrđeno je vještačenjem da prema svojoj prirodi nije moglo nastati udarom u meko tkivo životinje, već udarom u kruto tijelo pravokutnog oblika (na primjer rub tovarnog sanduka). U još dva predmeta utvrđeno je postojanje prostim okom vidljivog nesrazmjera u stupnju i mjestima oštećenja vozila koja su navodno sudjelovala u sudaru, a za što nisu korišteni posebni alati niti je potrebna osobita stručnost. Pored toga, u svim tim suspektnim štetama u kojima su se nalazile povezane osobe u sličnim ulogama, procjenitelj je bio tužitelj.

5.3. Nadalje je utvrđeno da je prije donošenja odluke o otkazu tuženik tužitelja pozvao na iznošenje obrane te je tužitelj i iznio svoju obranu 25. travnja 2022., dok ga prije redovitog otkaza nije pisano upozorio na mogućnost otkaza. S druge strane, Sindikat tuženika je dopisom od 7. travnja 2022. dao suglasnost na namjeravanu Odluku o otkazu ugovora o radu tužitelju.

5.4. Na temelju tako utvrđenih činjenica, prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja imajući na umu da je tužitelj u razdoblju od 3,5 godine koje je prethodilo otkazu napravio oko 6.000 procjena šteta, a tijekom svoga radnog vijeka kod tuženika više od 40.000 procjena, pa da se u takvim okolnostima sedam utvrđenih propusta u četiri godine rada, ne može smatrati namjernim propustom tužitelja učinjenim na štetu tuženika.

6. Drugostupanjski sud, međutim, ne prihvaća ovakav zaključak prvostupanjskog suda smatrajući da priroda opisanog ponašanja tužitelja dovodi do opravdanog gubitka povjerenja poslodavca u radnika čime su se ispunile pretpostavke za otkaz ugovora o radu jer se navedeni propusti ne mogu pripisati neiskustvu tužitelja kao radnika, budući se radi o dugogodišnjem procjenitelju, već pogodovanju određenom krugu osoba. Stoga je sud drugog stupnja zaključio da je tužitelj u konkretnom slučaju svojim postupanjem opisanim u osporavanoj odluci o otkazu nedvojbeno teško prekršio obveze iz radnog odnosa zbog kojih nije opravdano očekivati nastavak radnog odnosa tužitelja kod tuženika. Stoga je ocijenjeno da je tuženik prilikom donošenja Odluke o redovitom otkazu ugovora o radu od 12. travnja 2022. u cijelosti postupio sukladno odredbi članka 115. stavka 1. točke 3. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22 - dalje: ZR) prema kojoj poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz) ako za to ima opravdan razlog, između ostalog i u slučaju ako radnik krši obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika).

6.1. Okolnost, pak, da tuženik kao poslodavac nije prije otkazivanja postupio sukladno članku 119. stavku 1. ZR i nije prethodno tužitelja pismeno upozorio na obveze iz radnog odnosa, sud drugog stupnja nalazi neodlučnom za ocjenu dopuštenosti odluke o otkazu zbog toga što cijeni da zbog svih okolnosti konkretnog slučaja nije bilo za očekivati od poslodavca da to učini, jer se nije radilo o takvim nepravilnostima u radu na radnom mjestu za koje bi bilo opravdano očekivati da se upozorenjem mogu ispraviti, već se radilo o ponašanju iz kojeg bi prosječna osoba morala zaključiti da se radi o namjernim propustima, upravo stoga što nije uobičajena tolika razina propusta u radu tužitelja, posebno zato što su propusti učinjeni baš na predmetima gdje se u različitim ulogama nalaze iste osobe, protiv kojih je tuženik, kao i protiv tužitelja, podnio kaznenu prijavu zbog sumnje u zločinačko udruženje.

7. U opisanim okolnostima naznačeno pitanje, prema ocjeni ovog suda, nema potrebno obilježje važnosti zato što polazi od netočne činjenične tvrdnje da je sud drugog stupnja samostalno izmijenio i dopunio činjenični supstrat postupka i uveo činjenice koje nisu utvrđene u prvostupanjskom postupku i nisu bile predmet kontradiktornog ocjenjivanja. Naprotiv, sud je drugog stupnja isključivo na temelju činjenica što ih je utvrdio sud prvog stupnja dao svoju ocjenu nepravilnosti primjene materijalnog prava što je bila podloga za preinaku prvostupanjske presude. Suprotno navodima prijedloga, drugostupanjski sud nije donio presudu iznenađenja zato što je odluku po žalbi donio na temelju činjenica koje su bile predmet kontradiktornog postupka, a to znači rasprave među strankama spora i koju je savjesna i brižljiva stranka mogla razumno predvidjeti. Drugo je pitanje, međutim, primjene materijalnog prava. Sud je drugog stupnja u primjeni materijalnog prava izveo bitno drugačiji zaključak o osnovanosti tužbenog zahtjeva (ocijenio ga je neosnovanim) od prvostupanjskog suda (koji ga je ocijenio osnovanim), ali na temelju istih činjenica jer je primjenom materijalnog prava ocijenio da utvrđene činjenice upravo upućuju na zaključak da opisano postupanje tužitelja predstavlja osobito teško kršenje obveza iz radnog odnosa koje onemogućavaju nastavak radnog odnosa tužitelja kod tuženika.

7.1. Tužitelj navodima prijedloga u osnovi osporava činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda prema kojima je tužitelj u konkretnim okolnostima povezanim s razlozima za otkaz postupao suprotno pravilima struke i prema kojima je njegovo postupanje bilo povezano s osobama koje su u predmetima procjene navodno postupale prijevarno, kao i utvrđenje da je postupao svjesno i s umišljajem. Međutim, reviziju je, uz dopuštenje suda, moguće podnijeti samo zbog pravnih, a ne činjeničnih pitanja (članak 385.a stavak 1. ZPP). Utoliko osporavanje činjenica nije relevantno za dopuštenje revizije.

8. Kako, dakle, pitanje naznačeno u prijedlogu nema potrebno obilježje važnosti u smislu odredbe članka 385.a stavka 1. ZPP, valjalo je prijedlog tužitelja u dijelu koji se odnosi na naznačeno pitanje odbiti i riješiti kao u točki I. izreke na temelju odredbe članka 389.b stavaka 1. i 2. ZPP.

9. Što se, pak tiče, tvrdnji o povredi temeljnoga ljudskog prava na pravično suđenje zajamčenog člankom 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori", broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10, 13/17) i člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 2/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14 - dalje: Ustav RH), revizijski sud ocjenjuje da predlagatelj bez osnove ukazuje na povredu ovog prava. Naime, pravo na pravično suđenje predstavlja skup postupovnih jamstava kojima se osigurava pravičan postupak i koje je nužno poštovati tijekom cijelog postupka i u svim okolnostima. To pravo podrazumijeva da u sudskoj odluci moraju biti navedeni dostatni i relevantni razlozi koji objašnjavaju činjenične zaključke sudova, kao i razlozi, izneseni na pravno logičan i konzistentan način, o tome koje su točno činjenice utvrđene u postupku te koje je pravo dovelo baš do takve odluke. Mjerilom dostatnosti sudske odluke ocjenjuje se je li sud u pisanom obrazloženju svoje odluke naveo sve razloge kojima se vodio pri njezinu donošenju s obzirom na sadržaj zahtjeva i razloge koji opravdavaju donošenje baš takve odluke koju je o zahtjevu donio. Što se, pak, tiče relevantnosti, razlozi navedeni u pisanom obrazloženju u pravilu se smatraju relevantnima ako jasno upućuju na to da sudovi u konkretnom slučaju nisu obavljali svoje procjene na nerazuman način, da nisu učinili neku drugu očitu pogrešku u prosudbi, pogrešno procijenili postojanje nekog važnog čimbenika ili pak propustili razmotriti sve relevantne čimbenike odnosno uzeti u obzir sve činjenične i pravne elemente koji su objektivno mjerodavni za donošenje odluke, da nisu odbili provesti dokaze koji bi mogli dovesti do drukčije odluke i da pri tome nisu zanemarili dokaze koje su stranke prezentirale sudu i slično. Drugim riječima, razlozi navedeni u pisanom obrazloženju moraju obuhvatiti sve važne aspekte svakoga pojedinog slučaja koji mogu utjecati na konačnu odluku u sporu.

9.1. Prema ocjeni revizijskog suda, razlozi koji su dani u pobijanoj presudi za odbijanje zahtjeva tužitelja zadovoljavaju kriterije relevantnosti i dostatnosti jer je iz pobijane presude vidljivo, i to na pravno logičan i konzistentan način, koje su činjenice utvrđene u postupku i koje je pravo dovelo baš do takve odluke, kao i da je riječ o činjenicama koje su bile predmet kontradiktornog postupka, odnosno rasprave među strankama. Razlozi za odbijanje tužbenog zahtjeva navedeni u obrazloženju pobijane presude upućuju na to da pravna ocjena na kojoj je utemeljena pobijana presuda nije dana na nerazuman način, da pritom nije učinjena neka druga očita pogreška u prosudbi, da nije pogrešno procijenjeno postojanje nekog važnog čimbenika ili pak propušteno razmotriti sve relevantne čimbenike odnosno uzeti u obzir sve činjenične i pravne elemente koji su objektivno mjerodavni za donošenje odluke, a pri tome nisu zanemareni dokazi koje su sudu prezentirale stranke. Drugim riječima, razlozi navedeni u obrazloženju odluke obuhvatili su sve važne aspekte konkretnog slučaja koji su bili od utjecaja na konačnu odluku. U takvim okolnostima predlagatelj nije učinio vjerojatnim da mu je u postupku povrijeđeno pravo na pravično suđenje, jednako kao ni pravo na rad i slobodu rada (članak 55. stavak 1. Ustava RH) zato što tužitelj ne može imati legitimno očekivanje na rad ukoliko ozbiljno i teško krši obveze iz radnog odnosa.

10. Stoga je, na temelju odredbe članka 389.a stavaka 4. i 5. ZPP, valjalo odbaciti prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u odnosu na povredu temeljnih ljudskih prava i riješiti kao u točki II. izreke ovog rješenja.

Zagreb, 24. veljače 2026.

Predsjednik vijeća

Ivan Vučemil