REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-995/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ČM, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Aldi Miroševiću, odvjetniku u Veloj Luci, protiv tuženika BM, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Antunu Žanetiću, odvjetniku u Blatu, radi predaje nekretnine u posjed, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-634/2024-2 od 6. studenoga 2025. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli poslovni broj P-869/2023 od 25. ožujka 2024., u sjednici održanoj 24. veljače 2026.,
r i j e š i o j e:
I. U odnosu na pravna pitanja prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.
II. U odnosu na povredu temeljnog ljudskog prava prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
1. Protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-634/2024-2 od 6. studenoga 2025. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli poslovni broj P-869/2023 od 25. ožujka 2024. tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) naznačivši sljedeća pravna pitanja za koja smatra da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu:
„1. Je li drugostupanjski sud pravilno primijenio odredbe o poštenju posjeda (čl. 18. ZV-a, odnosno pravna pravila OGZ/ZOVO), kada je zaključio da posjednik postaje nepošten već samim primitkom pisane obavijesti o darovanju, iako u toj obavijesti nisu navedene katastarske čestice niti su nekretnine individualizirane na način da bi prosječna osoba mogla sa sigurnošću zaključiti da se obavijest odnosi i na sporne nekretnine?,
2. Može li se posjed smatrati nepoštenim samo zato što je posjednik bio upoznat s time da je netko drugi pravni sljednik bivšeg vlasnika, bez konkretne i nedvojbene identifikacije predmeta prava, ili je za gubitak poštenja potrebno postojanje objektivnih okolnosti koje jasno upućuju na to da posjednik drži upravo tu nekretninu bez pravnog osnova?,
3. Je li kod ocjene poštenja posjeda dopušteno zanemariti okolnost dugotrajnog, javnog i nesmetanog posjeda u okviru faktične obiteljske diobe, te činjenicu da druga strana desetljećima nije zahtijevala predaju posjeda, ili se takve okolnosti moraju uzeti u obzir kao relevantne za ocjenu savjesnosti posjednika?, 4. Je li pravilno primijenjeno materijalno pravo kada je drugostupanjski sud isključio mogućnost stjecanja vlasništva dosjelošću uračunavanjem vremena posjedovanja prednika, iako je prvostupanjski sud utvrdio kontinuitet samostalnog posjeda kroz razdoblja važenja OGZ, ZOVO i ZV, uz postojanje poštenja u dijelu tog razdoblja?,
5. Je li drugostupanjski sud ovlašten preinačiti prvostupanjsku presudu na temelju drukčije ocjene poštenja posjeda, bez izvođenja novih dokaza, ako se takva ocjena temelji na drukčijem vrednovanju subjektivnog elementa (savjesnosti) koji je prvostupanjski sud ocijenio neposredno?,
6. Predstavlja li zaključak o trenutku gubitka poštenja posjeda činjenično ili pravno pitanje, te je li drugostupanjski sud prekoračio granice žalbenog ispitivanja kada je samostalno utvrdio odlučnu okolnost (postojanje razloga za sumnju) suprotno zaključku prvostupanjskog suda?,
7. Je li pravilno primijenjeno pravilo o teretu dokazivanja iz čl. 18. st. 5. ZV ako se smatra da je zakonska presumpcija poštenja posjeda oborena, iako su na temelju provedenih dokaza utvrđene okolnosti koje objektivno potvrđuju savjesnost posjeda?, 8. Može li se dugogodišnji izvanknjižni posjed, koji se temelji na obiteljskom nasljeđivanju i faktičnoj diobi, smatrati nepoštenim isključivo zbog kasnijeg zemljišnoknjižnog upisa prava vlasništva druge osobe, bez prethodnog zahtjeva za predaju posjeda?“.
1.1. Predmetni prijedlog za dopuštenje revizije tuženik je podnio i u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP smatrajući da mu je u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđeno temeljno ljudsko pravo i to pravo na pravično suđenje.
1.2. Tužiteljica nije podnijela odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije.
2. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP ovaj revizijski sud ocijenio je sljedeće.
2.1. Pravna pitanja navedena pod rednim brojem 1., 2. i 3., nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu. Ovo stoga što na ta pitanja nije moguće dati jednoznačne odgovore primjenjive i u drugim slučajevima, jer odgovori na ta pitanja ovise o specifičnim okolnostima svakog pojedinog slučaja.
2.2. Pravna pitanja navedena pod rednim brojem 4. i 7. nisu važna za odluku u ovom sporu. Ovo stoga što su ta pitanja zasnovana na pretpostavkama koje su u bitnome različita od ocjena i utvrđenja drugostupanjskog suda.
2.3. U odnosu na pravna pitanja navedena pod rednim brojem 5., 6. i 8. ne postoje razlozi važnosti tih pravnih pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu. Naime, sudske odluke na koje se tuženik u tom pravcu poziva donesene su u bitno drugačijoj činjeničnoj i pravnoj situaciji i od situacije kakva je u ovom slučaju, te sudovi u odnosu na ta pravna pitanja nisu niti izražavala pravna shvaćanja.
2.4. Tuženik nije učinio vjerojatnim da mu je u postupku pred nižestupanjskim sudovima zbog osobito teške povrede odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnoga prava povrijeđeno temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 5/14 - dalje: Ustav) i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" - Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99 - proč. tekst, 8/99 - ispr., 14/02, 1/06 i 13/17 - dalje: Konvencija) i to pravo na pravično suđenje.
3. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 387. st. 1. i odredbe čl. 389.b st. 1. i st. 2. ZPP odlučiti kao pod stavkom I. izreke ovog rješenja, odnosno valjalo je na temelju odredbe čl. 387. st. 1. i odredbe čl. 389.a st. 1. i st. 3. ZPP odlučiti kao pod stavkom II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 24. veljače 2026.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
