1              Poslovni broj: I Kž-eu-18/2023-4

Poslovni broj: I Kž-eu-18/2023-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća te Marije Balenović i Maje Štampar Stipić, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marine Kapikul, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog I. V., zbog kaznenog djela iz članka 1., 3. i drugih Kaznenog zakona Savezne Republike Njemačke, odlučujući o žalbi osuđenika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Splitu, broj Kv-eu-5/2023-2 od 23. svibnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 9. siječnja 2024.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba osuđenog I. V. kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom, pod točkom I izreke utvrđeno je da je osuđeni I. V. (s osobnim podacima u izreci pobijanog rješenja) pravomoćnom i izvršnom presudom Zemaljskog suda u Bonnu, broj 23 KL-s-920 Js 377/20-10/20 od 14. srpnja 2020. proglašen krivim zbog počinjenja kaznenog djela nedozvoljenog uvoza opojne droge u stjecaju s pomaganjem pri nedozvoljenoj trgovini opojnom drogom iz članka 1., 3., 29a stavak 1. broj 2., 30. stavak 1. broj 4. BtMg (Njemački zakon o opojnim drogama) i članka 27. i 52. StGB (Njemački kazneni zakonik), te osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 5 godina. Nadalje, pod točkom II izreke uzimajući u obzir pravni i činjenični opis kaznenih djela za koje je izrečena osuđujuća presuda strane države, čije se preuzimanje traži, sud je utvrdio da ta kaznena djela sadrže bitna obilježja kaznenih djela iz našeg zakonodavstva, i to neovlaštene proizvodnje i prometa opojnim drogama iz članka 190. stavka 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21. i 114/22. - dalje KZ/11.), za koje kazneno djelo je propisana kazna zatvora od 1 (jedne) do 12 (dvanaest) godina. Pod točkom III izreke, na temelju odredbe članka 91. Zakona o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s državama članicama Europske unije ("Narodne novine" broj 91/10., 81/13. i 124/13., 26/15., 102/17., 68/18., 70/19. i 141/20. - dalje: ZPSKS-EU) i članka 13. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/11. – odluka Ustavnog suda i 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14., 70/17, 126/19. i 80/22. – dalje: ZKP/08.), priznata je presuda Zemaljskog suda u Bonnu, broj 23 KL-s-920 Js 377/20-10/20 od 14. srpnja 2020., a koja je postala pravomoćna 18. rujna 2020., te je osuđeni I. V. proglašen krivim zbog kaznenog djela neovlaštene proizvodnje i prometa opojnim drogama iz članka 190. stavka 2. KZ/11., pa je temeljem članka 190. stavka 2. KZ/11. osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 5 (pet) godina, te je određeno izvršenje izrečene kazne u R. H. Pod točkom IV izreke, na temelju članka 98. stavka 2. ZPSKS-EU u izrečenu kaznu zatvora uračunato je vrijeme oduzimanja slobode, od uhićenja 5. travnja 2020., pa nadalje.

2. Protiv te presude žalbu je podnio osuđeni I. V. po branitelju, odvjetniku F. Ć., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da drugostupanjski sud žalbu prihvati, pobijanu presudu ukine i uputi predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Na temelju članka 474. stavka 1. ZKP/08., u vezi sa člankom 132. ZPSKS-EU, spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

5. Žalba nije osnovana.

6. Po izvršenom pregledu spisa, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, utvrdio je da je prvostupanjski sud pravilno ocijenio kako su u konkretnom slučaju ispunjene sve zakonske pretpostavke za priznanje i izvršenje pravomoćne presude Zemaljskog suda u Bonnu broj 23 KL-s-920 Js 377/20-10/20 od 14. srpnja 2020., S. R. Nj. kao i da ne postoje niti obligatorni niti fakultativni razlozi za odbijanje priznanja i izvršenja.

7. Odredbom članka 94. stavka 1. ZPSKS-EU propisane su zakonske pretpostavke za obligatorno odbijanje priznanja strane presude, između ostalog i zbog neispunjavanja uvjeta iz članka 91. stavka 1. točaka 1. i 2. ZPSKS-EU.

8. Naime, iz obrazloženja pobijanog rješenja te dostavljene potvrde sukladno članku 103. ZPSKS-EU proizlazi, da je osuđeniku odlukom Prezidija vlade Kassel od 23. rujna 2021., broj 42-23 d 03 01 / 670070 izrečena mjera protjerivanja ili deportacije s teritorija S. R. Nj. nakon što bude pušten s izdržavanja kazne zatvora, a koju mjeru po svom značenju treba tumačiti kao mjeru deportacije ili protjerivanja osuđenika u R. H., iz članka 91. stavka 1. točke 2. ZPSKS-EU, jer je osuđenik državljanin R. H. Stoga je u konkretnom slučaju ispunjen zakonski uvjet iz članka 91. stavka 1. točke 2. ZPSKS-EU za priznanje strane presude, jer je upravnom odlukom koja je posljedica presude osuđeniku izrečena mjera deportacije ili protjerivanja u R. H. nakon otpuštanja s izdržavanja kazne.

9. Stoga nije u pravu žalitelj kada tvrdi da je činjenično stanje nepotpuno utvrđeno, jer citirana odluka koja je navedena u potvrdi nije dostavljena u spis predmeta. Naime, kod instrumenata pravosudne suradnje primjenjuje se načelo uzajamnog priznavanja iz članka 3. ZPSKS-EU kao temelj pravosudne suradnje u kaznenopravnim stvarima i uzajamnog povjerenja u pravne sustave drugih država članica sukladno Okvirnoj odluci Vijeća 2008/909/PUP od 27.11.2008. o primjeni načela uzajamnog priznavanja presuda u kaznenim predmetima kojima se izriču kazne zatvora ili mjere koje uključuju oduzimanje slobode s ciljem njihova izvršavanja u Europskoj uniji, dalje: Okvirna odluka. Sukladno Okvirnoj odluci treba biti naznačen datum izdavanja, broj odluke i tijelo koje je odluku o deportaciji izdalo ukoliko ista nije sastavni dio presude, što je ovdje i ispunjeno.

10. U pogledu žalbenog navoda kojim se ističe kako nije utvrđeno da osuđenik ima aktivno prebivalište u R. H., napominje se kako je postojanje prebivališta irelevantno ukoliko je utvrđeno da je ispunjena druga pretpostavka iz članka 91. stavka 1. ZPSKS-EU, a to je izrečena mjera deportacije ili protjerivanja iz S. R. Nj.

11. Nije osnovan niti žalbeni prigovor kako osuđenik nije dao suglasnost za priznanje presude, jer suglasnost osuđene osobe za premještaj u smislu članka 105. ZPSKS-EU i članka 6. stavka 2. Okvirne odluke, nije niti potrebno pribavljati, jer je presuda s potvrdom proslijeđena R. H. čiji je osuđenik državljanin, a kojemu je upravnom odlukom koja je posljedica presude, izrečena mjera deportacije ili protjerivanja u R. H., nakon otpuštanja s izdržavanja kazne.

12. Slijedom iznijetoga i budući da ispitivanjem prvostupanjske presude nisu nađene povrede zakona na koje ovaj sud, u skladu s odredbom članka 476. stavka 1. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, odlučeno je kao u izreci, na temelju članka 482. ZKP/08.

Zagreb, 9. siječnja 2024.