Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Kžzd-223/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću za mladež sastavljenom od sutkinja toga suda Jasne Smiljanić kao predsjednice vijeća te Gordane Mihele Grahovac i Irene Kvaternik kao članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Kristine Šušilović, u kaznenom predmetu protiv optuženog ZŽ, zbog kaznenih djela protiv braka, obitelji i djece – nasiljem u obitelji iz članka 179. a Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – dalje u tekstu: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, broj: Kzd-19/2023-37. od 23. veljače 2024., u sjednici vijeća održanoj 24. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optuženog ZŽ kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, broj: Kzd-19/2023-37. od 23. veljače 2024., optuženi ZŽ proglašen je krivim zbog počinjenja tri kaznena djela protiv braka, obitelji i djece i to nasiljem u obitelji iz članka 179. a KZ/11. te dva kaznena djela povredom djetetovih prava iz članka 177. stavak 2. KZ/11., sve u vezi sa člankom 51. KZ/11. Na temelju članka 179. a KZ/11. za kazneno djelo počinjeno na štetu oštećene OŽ optuženiku je utvrđena kazna zatvora u trajanju 6 (šest) mjeseci, a na temelju članka 177. stavak 2. KZ/11. za kaznena djela povrede djetetovih prava počinjena na štetu djeteta ŠŽ i MŽ su mu utvrđene kazne zatvora u trajanju po 10 (deset) mjeseci, na temelju članka 51. KZ/11. optuženi ZŽ osuđen je na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 2 (dvije) godine.

2. Na temelju članka 54. KZ711. u izrečenu kaznu zatvora optuženom ZŽ uračunato je vrijeme uhićenja i vrijeme koje je proveo u istražnom zatvoru od 8. veljače 2017. do 7. ožujka 2017.

3. Na temelju članka 148. stavak 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. - dalje u tekstu: ZKP) optuženi ZŽ djelomično je oslobođen obveze naknade troškova kaznenog postupka i to u odnosu na troškove iz članka 145. stavka 2. točka 1. ZKP na ime psihologijskog i psihijatrijskog vještačenja u iznosima koje će sud naknadno odrediti i troškova iz članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP na ime paušalne svote u iznosu od 1.500 eura, dok je dužan naknaditi troškove postupka iz članka 145. stavka 2. točke 8. ZKP na ime nagrade i nužnih izdataka zastupanja oštećene djece ŠŽ i MŽ po opunomoćeniku, sve u iznosu koji će sud naknadno odrediti posebnim rješenjem, sve u roku 15 dana od pravomoćnosti presude.

4. Protiv te presude žalbu je pravodobno podnio optuženi ZŽ putem braniteljice Nicole Kwiatkowski, odvjetnice iz Zagreba, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona i odluke o kazni s prijedlogom da drugostupanjski sud ukine prvostupanjsku presudu i vrati predmet na ponovni postupak prvostupanjskom sudu, a podredno da preinači prvostupanjsku presudu.

5. Odgovor na žalbu nije podnesen.

6. U skladu s odredbom članka 474. stavak 1. ZKP, spis je, prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu Zagrebu.

7. Žalba optuženog ZŽ nije osnovana.

8. Žalitelj nije u pravu kada u žalbi ističe da prvostupanjska presuda nema uopće razloga te da u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama kao i da su razlozi potpuno nejasni i u znatnoj mjeri proturječni, čime bi prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP. Žalitelj izričito ne navodi u čemu nalazi istaknutu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, a analizirajući prvostupanjsku presudu ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio da bi prvostupanjski istu počinio, odnosno da presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, da su izneseni razlozi nejasni i u znatnoj mjeri proturječni zbog čega se prvostupanjska presuda ne bi mogla ispitati. Sadržajno, žalitelj polemizira sa zaključcima suda o postojanju bitnih sastavnica kaznenog djela nasilja u obitelji iz članka 179. a KZ/11. i povrede djetetovih prava iz članka iz članka 177. stavak 2. KZ/11., odnosno pobija presudu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

9. Protivno istaknutim žalbenim navodima, cijeneći i analizirajući sve provedene dokaze, svaki zasebno i u njihovoj ukupnosti te uspoređujući ih s obranom optuženika, prvostupanjski je sud ispravno zaključio da je optuženik počinio terećena kaznena djela, a za svoje zaključke je dao jasne i detaljne razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

10. Optuženikova supruga RŽ je pravomoćno, između ostalog, proglašena krivom zbog počinjenja kaznenog djela nasilja u obitelji iz članka 179. a KZ/11., tjelesne ozljede iz članka 117 stavka 2. KZ711. i protupravnog oduzimanja slobode iz članka 136. stavka 1. i 3. KZ/11. sve na štetu pokojne majke optuženog ZŽ, OŽ, koja je s njima živjela u zajedničkom domaćinstvu.

11. Optuženik ustraje u tvrdnji da nije znao na koji način se njegova supruga RŽ ponaša prema žrtvi, da je bio, u odnosu na suprugu, u podređenom položaju, u strahu, da je njegovo ponašanje obilježeno pokoravanjem i negiranjem onoga što se događa, a što je sve protivno činjeničnim utvrđenjima prvostupanjskog suda. Iz iskaza pokojne OŽ proizlazi da je rekla optuženiku na koji način se snaha, odnosno RŽ ponaša prema njoj, on je odgovorio „pa što ne slušaš“ što ukazuje da je odobravao njezino ponašanje, a kada je i sam vidio zlostavljanje kao što je udaranje žrtve ispod nadstrešnice, nije reagirao i spriječio zlostavljanje, kao što nije reagirao i kada je žrtva bila zatočena u prostoriji bez grijanja i sanitarnog čvora, već joj je i sam donosio hranu, ne poduzimajući ništa čime bi joj osigurao humane uvjete življenja, a kada su socijalni radnici postupali po anonimnoj prijavi iznio im neistinite podatke. Iskaz žrtve suglasan je iskazima policijskih službenika Manuele Nikolić i Simeona Klasana, socijalnih radnika Marije Barilić, Maje Šutalo, Marije Rumenjak i Natalije Sertić koji su detaljno opisali u kakvim uvjetima je žrtva živjela. Osim toga, psihijatrijsko-psihologijskim vještačenjem je utvrđeno da kod optuženog ZŽ s obzirom na intelektualni kapacitet, način komunikacije, stupanj naobrazbe, prirodu i način počinjenja inkriminiranih djela nije utvrđeno psihopatologijskih elemenata koji bi upućivali na bilo koji stupanj smanjenja njegovih sposobnosti shvaćanja vlastitog postupanja i vladanja svojom voljom tempore criminis, što ukazuje da je bio svjestan cjelokupnog ponašanje svoje supruge RŽ i posljedica istog koje trpi žrtva OŽ. Uslijed ovakvog ponašanje optuženika, odobravanjem zlostavljanja žrtve od strane RŽ i verbalnim napadima na majku, žrtvu OŽ optuženi ZŽ je kod svoje majke izazvao osjećaj boli, patnje, straha, neizvjesnosti i poniženosti, tako da je osnovano prvostupanjski sud u njegovom ponašanju utvrdio sva bitna obilježja kaznenog djela nasilja u obitelji iz članka 179. a KZ/11.

12. Na temelju izjava oštećene djece MŽ i ŠŽ djelatnicima Hrvatskog zavoda za socijalni rad i Poliklinike za zaštitu djece i mladih grada Zagreba, iskaza djelatnika Hrvatskog zavoda za socijalni rad, posebno iskaza Maje Šutalo, AŽ i Natalije Sertić, kao i dokumentaciji socijalne skrbi, prvostupanjski je sud osnovano zaključio da su djeca ŠŽ i MŽ prisustvovali događajima nasilja prema žrtvi OŽ, bili su upoznati kako se njihov otac, ovdje optuženi ZŽ i njihova majka RŽ ponašaju prema njihovoj baki, čemu je sve izložena žrtva, gledali su verbalno nasilje, pasivnost oca prema ponašanju RŽ, njegovo verbalno zlostavljanje bake, u kojem stanju je baka, a optuženi ZŽ je bio svjestan da na taj način ugrožava pravilan razvoj djece i psihički ih zlostavlja te je na to pristao, tako da je u njegovom ponašanju prvostupanjski sud utvrdio sva bitna obilježja kaznenih djela povrede djetetovih prava iz članka 177. stavak 2. KZ/11. u odnosu na djecu MŽ i ŠŽ

13. Pobijajući odluku o kazni, optuženi ZŽ u bitnome ističe da je izrečena kazna prestroga kako u odnosu na pojedinačno utvrđene kazne zatvora tako i u odnosu na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 2 (dvije) godine, smatra da prvostupanjski sud prilikom odmjeravanja kazne nije uzeo u obzir sve okolnosti koje bi trebale utjecati na visinu izrečene kazne, posebno što je djela počinio nečinjenjem pa je stupanj povrede društvenih normi s njegove strane puno manji, kao i da je pogrešno prvostupanjski sud, kao otegotno, cijenio ekonomsko zlostavljanje oštećenice, iako optuženiku to nije stavljeno na teret.

14. Ispitujući odluku o kazni, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud prilikom odmjeravanja kazne pogrešno cijenio kao olakotnu okolnost priznanje počinjenja kaznenih djela jer optuženik nije priznao počinjenje kaznenih djela, čak naprotiv i u žalbi je ustrajao u poricanju, stoga se radi o okolnosti koja je neosnovano cijenjena kao olakotna. U odnosu na ostale istaknute olakotne i otegotne okolnosti, u smislu članka 47. KZ/11., prema stavu ovog suda, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i vrednovao sve okolnosti odlučne za proces individualizacije kazne pa je tako kao olakšavajuću okolnost na strani optuženog ZŽ cijenio činjenicu da je do sada živio socijalno prihvatljivim načinom života, radio je i svojim radom osiguravao sredstva za uzdržavanje sebe i svoje obitelji, prekršajno je i kazneno neosuđivan, dok je otegotno cijenio posljedice u vidu intenziteta boli i straha, kao i posljedice koje su nastale u vidu PTSP, a što je sve pogodovalo razvoju demencije kod žrtve OŽ, ekonomsko zlostavljanje, visok stupanj krivnje, u odnosu na kazneno djelo iz članka 177. stavak 2. KZ/11. posljedice djela u vidu izazvanog srama i nesigurnosti kod djece te intenzitet izloženosti iskazanom nasilju prema žrtvi OŽ. Osnovano je prvostupanjski sud kao otegotno cijenio i činjenicu ekonomskog nasilja koje nije inkriminirano, ali uslijed počinjenja kaznenih djela optuženika i njegove supruge RŽ, žrtvi je onemogućeno raspolaganje mirovinom i nekretninama pa je optuženik zajedno sa suprugom raspolagao njezinom mirovinom i najamninom od nekretnine u Kninu, što njegovom djelu daje teži karakter.

15. S obzirom na istaknute olakotne i otegotne okolnosti pojedinačno utvrđene kazne zatvora za kazneno djelo nasilja u obitelji iz članka 179. a) KZ/11. u trajanju 6 (šest) mjeseci, povrede djetetovih prava iz članka 177. stavak 2. KZ/11. na štetu oštećene ŠŽ i MŽ u trajanju po 10 (deset) mjeseci, primjerene su istaknutim i utvrđenim kako olakotnim tako i otegotnim okolnostima. U skladu s odredbom članka 51. stavak 2. KZ/11. osuđen je na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 2 (dvije) godine, što je primjereno osobi optuženika kao i ukupnosti kaznenih djela, posebno činjenici da su sva djela počinjena prema optuženiku najbližim osobama. Pojedinačno utvrđene kazne i jedinstvena kazna na koju je osuđen optuženi ZŽ predstavljaju primjerenu društvenu osudu zbog počinjenog kaznenog djela, a imajući na umu da je žrtva OŽ bila izuzetno ranjiva zbog svoje životne dobi, dulje vrijeme izložena nasilju pred očima svojih unuka, što je utjecalo na njihov pravilan psihofizički razvoj, a iste su i podobne za jačanje povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava te će utjecati optuženog ZŽ i druge građane da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja, a ujedno omogućiti optuženiku ponovno uključivanje u društvo.

16. Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu sa odredbama članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP, nije našao da je ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

17. Slijedom navedenog, na temelju odredbe članka 482. ZKP žalba optuženog GŽ odbijena je kao neosnovana te je potvrđena pobijana presuda.

U Zagrebu, 24. veljače 2026.

Predsjednica vijeća:

Jasna Smiljanić