REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-4129/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i izvjestiteljice, Marine Paulić članice vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĐP, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Dominik Brekalo, odvjetnik u Požegi, protiv tuženice NP, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Mijo Kladarić, odvjetnik u Slavonskom Brodu, radi utvrđenja bračne stečevine, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj Gž Ob-23/2024-2 od 1. travnja 2025. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Požegi, poslovni broj P Ob-1/2023-6 od 7. veljače 2024., u sjednici održanoj 24. veljače 2026.,

r i j e š i o  j e :

I. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbija u odnosu na naznačena pravna pitanja.

II. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbacuje u odnosu na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavnom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženice za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj Gž Ob-23/2024-2 od 1. travnja 2025. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Požegi, poslovni broj P Ob-1/2023-6 od 7. veljače 2024. Predlagatelj je prijedlog utemeljio na odredbi članka 385.a stavaka 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) cijeneći da je reviziju potrebno dopustiti zbog naznačenih pravnih pitanja kako bi se osigurala jedinstvena primjena prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni, kao i zbog potrebe razvoja prava kroz sudsku praksu, i to zbog odstupanja od prakse revizijskog suda. Pritom je ukazano na odluke broj Revt-461/2015-3 i Revt- 136/2012 u kojima, u bitnom, najviši sud nalazi ostvarenje bitne povrede odredaba parničnog iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP kada su razlozi o odlučnim činjenicama u presudi suda drugog stupnja nejasni, proturječni i nerazumljivi. Pored toga, prijedlog je utemeljen i na tvrdnji o povredi temeljnih ljudskih prava tužitelja na pravično suđenje u aspektima prava na pristup sudu i prava na obrazloženu odluku, prava na jednakost svih pred zakonom, kao i prava na djelotvorno pravno sredstvo.

2. U prijedlogu su naznačena pravna pitanja koja glase:

1) Čini li drugostupanjski sud bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 375. stavak 1. ZPP kada odbije žalbu kao neosnovanu, a da ne ocijeni sve žalbene navode koji se odnose na žalbene razloge iznesene u žalbi te kada ne označi razloge koje je uzeo u obzir po službenoj dužnosti; 2) Je li ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP pred drugostupanjskim sudom kada u presudi o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprave (u konkretnom slučaju o sadržaju izvoda prometa po računu tuženice) i same te isprave;

3) Odstupa li drugostupanjska presuda od ustaljene prakse Vrhovnog suda da obrazloženje sudske presude mora po članku 354. stavak 2. točka 11. ZPP biti razumljivo, odnosno da sudske odluke ne smiju dovoditi do nerazumnog i neopravdanog rezultata za parničnu stranku i je li time povrijeđeno tužiteljevo temeljno ljudsko pravo na jednakost pred zakonom i sudovima, kao i pravo na pristup sudu i na obrazloženu sudsku presudu kao bitnu sastavnicu prava na pravično suđenje (članak 14. stavak 2., članci 26. i 29. Ustava Republike Hrvatske)?

3. Tuženica je odgovorila na prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije te ga je predložila odbaciti uz naknadu troška odgovora.

4. Postupajući u skladu s odredbama članka 385.a stavka 1. i članka 387. ZPP revizijski sud ocjenjuje da sadržaj prijedloga tužitelja i njegovih priloga ne upućuju na zaključak da pravna pitanja naznačena u prijedlogu imaju obilježje važnosti u smislu odredbe članka 385.a stavka 1. ZPP, jer suprotno navodima prijedloga, u odnosu na ta pravna pitanja ne proizlazi da pravna shvaćanja na kojima je utemeljena pobijana presuda odstupaju od prakse revizijskog suda zato što razlozi pobijane presude nisu nejasni, ni proturječni, a ni nerazumljiivi niti im nedostaju razlozi o odlučnim činjenicama.

4.1. Naime, tužitelj je u ovom postupku zatražio utvrditi da on ima pravo suvlasništva za ½ dijela stana površine 51,55 m2 u zgradi u [adresa], sagrađenog u zgradi na kč. br. [katastarska čestica], broj [broj poduloška], zk. ul. [broj ZK uloška], u knjizi položenih ugovora [adresa], a zatražio je i obvezati tuženicu na izdavanje tabularne isprave potrebne tužitelju za upis uknjižbe njegova prava suvlasništva za ½ dijela u zemljišnoj knjizi nadležnog suda.

4.2. Tužbeni je zahtjev odbijen nakon što je u postupku utvrđeno da, usprkos tome što je predmetni stan kupljen za vrijeme trajanja braka stranaka, isti ne predstavlja bračnu stečevinu stranaka, već posebnu imovinu tuženice zato što je ona taj stan kupila sredstvima koja čine njezinu posebnu imovine budući da je riječ o sredstvima dobivenim od prodaje dijela kuće koju je ona naslijedila.

4.3. Tuženik je tijekom postupka isticao da su stranke kupile strana sredstva plaćanja u ukupnom iznosu od 21.600,00 EUR (tužitelj 10.000,00 EUR, a tuženica 11.600,00 EUR) i da su navedeni iznosi uplaćeni na račun tuženice te je isticao da je tim sredstvima plaćen predmetni stan. Međutim, ocjenom u postupku izvedenih dokaza u postupku pred nižestupanjskim sudovima ocijenjeno je da tužitelj u postupku nije dokazao da je upravo tim sredstvima kupljen predmetni stan. Štoviše, iz priloga prijedloga, konkretno prvostupanjske i drugostupanjske presude, proizlazi da je tužitelj u svom stranačkom iskazu danom prvostupanjskom sudu 18. kolovoza 2022. iskazao da je stan kupljen sredstvima tj. novcem kojeg je tuženica ostvarila prodajom naslijeđenog dijela nekretnine. Jednako tako, utvrđeno je da je tužitelj bio osobno prisutan kada je tuženica za prodaju naslijeđenog dijela dobila iznos od 26.000,00 EUR. S druge strane, u vrijeme kupnje spornog stana, vršena je adaptacija kuće u [adresa] te je kupljeno i osobno vozilo, ali tužitelj nije ni isticao, a ni dokazivao da bi troškove po tim osnovama nam irio drugim sredstvima, osim sredstvima ostvarenim kreditom za vrijeme trajanja braka što, pak, ne može biti osnova za stjecanje prava suvlasništva na predmetnom stanu.

5. U naprijed opisanim okolnostima, naznačena pravna pitanja nemaju potrebno obilježje važnosti zbog toga što, suprotno tvrdnjama predlagatelja, razlozi kojima je obrazložena odluka o odbijanju njegova zahtjeva u postupku pred nižestupanjskim sudovima nisu nejasni, ni nerazumljivi, a ni proturječni, pa stoga pobijana presuda ne odstupa od prakse revizijskog suda na koju predlagatelj ukazuje kao razlog zbog kojeg bi reviziju valjalo dopustiti.

5.1. Pored toga, prvo naznačeno pitanje polazi od netočne činjenične tvrdnje da drugostupanjski sud nije odgovorio na sve odlučne žalbene navode. Radi se tek o tome da tužitelj i u prijedlogu za dopuštenje revizije ustraje u tvrdnjama u kojima nije uspio u ranijem tijeku postupka jer ih sudovi nisu prihvatili detaljno obrazlažući zbog kojih razloga. Tužitelj u ovom stadiju postupka to čini u potpunosti zaobilazeći pravno odlučnu u postupku utvrđenu činjenicu da je predmetni stan tuženica kupila sredstvima koja je ostvarila iz svoje posebne imovine i ne prihvaća razloge koje su sudovi dali za to utvrđenje, a ti su razlozi ozbiljni, relevantni, uvjerljivi i dostatni.

6. U opisanim je okolnostima valjalo odbiti prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije utemeljen na odredbi članka 385.a stavka 1. ZPP tj. u odnosu na naznačena pravna pitanja i riješiti kao u točki I. izreke po osnovi odredbe članka 389.b stavaka 1. i 2. ZPP.

7. U vezi s tvrdnjama o povredi temeljnih ljudskih prava na pravično suđenje u aspektima prava na pristup sudu i prava na obrazloženu odluku, treba kazati da je riječ o pravu koje je zajamčeno odredbom članka 6. stavka 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17) i člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 2/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14 - dalje: Ustav RH). Radi se o skupu postupovnih jamstava kojima se osigurava pravičan postupak i koje je nužno poštovati tijekom cijelog postupka i u svim okolnostima. To pravo podrazumijeva da u sudskoj odluci moraju biti navedeni dostatni i relevantni razlozi koji objašnjavaju činjenične zaključke sudova, kao i razlozi, izneseni na pravno logičan i konzistentan način, o tome koje su točno činjenice utvrđene u postupku te koje je pravo dovelo baš do takve odluke.

7.1. Mjerilom dostatnosti sudske odluke ocjenjuje se je li sud u pisanom obrazloženju svoje odluke naveo sve razloge kojima se vodio pri njezinu donošenju s obzirom na sadržaj zahtjeva i razloge koji opravdavaju donošenje baš takve odluke koju je o zahtjevu donio. Što se, pak, tiče relevantnosti, razlozi navedeni u pisanom obrazloženju u pravilu se smatraju relevantnima ako jasno upućuju na to da sudovi u konkretnom slučaju nisu obavljali svoje procjene na nerazuman način, da nisu učinili neku drugu očitu pogrešku u prosudbi, pogrešno procijenili postojanje nekog važnog čimbenika ili pak propustili razmotriti sve relevantne čimbenike odnosno uzeti u obzir sve činjenične i pravne elemente koji su objektivno mjerodavni za donošenje odluke, da nisu odbili provesti dokaze koji bi mogli dovesti do drukčije odluke i da pri tome nisu zanemarili dokaze koje su stranke prezentirale sudu i slično. Drugim riječima, razlozi navedeni u pisanom obrazloženju moraju obuhvatiti sve važne aspekte svakoga pojedinog slučaja koji mogu utjecati na konačnu odluku u sporu.

7.2. Prema ocjeni revizijskog suda, razlozi koje su dali nižestupanjski sudovi za odbijanje zahtjeva tužitelja, a u bitnim su crtama naprijed navedeni, zadovoljavaju kriterije relevantnosti i dostatnosti jer je iz pobijane presude vidljivo, i to na pravno logičan i konzistentan način, koje su točno činjenice utvrđene u postupku i koje je pravo dovelo baš do takvih odluka. Ti razlozi upućuju na to da sudovi u konkretnom slučaju nisu dali svoje ocjene na nerazuman način, da nisu učinili neku drugu očitu pogrešku u prosudbi, pogrešno procijenili postojanje nekog važnog čimbenika ili pak propustili razmotriti sve relevantne čimbenike odnosno propustili uzeti u obzir sve činjenične i pravne elemente koji su objektivno mjerodavni za donošenje odluke, a pri tome nisu zanemarili dokaze koje su sudu prezentirale stranke. Drugim riječima, razlozi navedeni u obrazloženju odluke obuhvatili su sve važne aspekte konkretnog slučaja koji su bili od utjecaja na konačnu odluku. U takvim okolnostima predlagatelj nije učinio vjerojatnim da mu je u postupku povrijeđeno pravo na pravično suđen je u aspektima na koje ukazuje.

7.3. Jednako tako, sadržaj prijedloga i njegovih priloga ne ukazuje ni da je tužitelj pred nižestupanjskim sudovima tretiran nejednako u odnosu na tuženicu ili u odnosu na bilo koju drugu stranku u podudarnim činjeničnim i pravnim okolnostima. Stoga predlagatelj nije učinio vjerojatnim da mu je povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na jednakost svih pred zakonom u smislu odredbe članka 14. Ustava RH. Isto se odnosi i na tvrdnje o povredi prava na djelotvorno pravno sredstvo (članak 18. Ustava RH) jer odbijanje žalbe odnosno neuspjeh u žalbi kao pravnom lijeku ne znači povredu prava na djelotvoran pravni lijek.

8. Iz navedenog proizlazi da nisu ostvarene pretpostavke za dopuštenje revizije ni u smislu odredbe članka 385.a stavka 2. ZPP, pa je na temelju odredbe članka 389.a stavaka 4. i 5. ZPP prijedlog za dopuštenje revizije valjalo odbaciti u odnosu na povredu temeljnih ljudskih prava te riješiti kao u točki II. izreke ovog rješenja.

9. Odlučujući na temelju odredbe članka 166. stavka 1. ZPP o zahtjevu tuženice za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije, ovaj sud ocjenjuje da taj trošak nije bio potreban za vođenje parnice u smislu odredbe članka 155. stavka 1. ZPP jer odluka o prijedlogu, s obzirom na sadržaj odgovora, o odgovoru nije ovisila. Stoga je ovaj prijedlog tuženice valjalo odbiti radi čega je riješeno kao u točki III. izreke.

Zagreb, 24. veljače 2026.

Predsjednik vijeća

Ivan Vučemil