REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-818/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, Darka Milkovića, člana vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i Goranka Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja DK iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Kristini Pavlic, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Addiko Bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB 14036333877, zastupanog po punomoćnici Iris Šanjug, odvjetnici u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž-656/2025-2 od 15. rujna 2025. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P- 5127/2023-29 od 19. veljače 2025., u sjednici održanoj 24. veljače 2026.,

r i j e š i o  j e:

I. Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na prvo, drugo, četvrto, peto, šesto, sedmo, osmo i deveto naznačeno pitanje.

II. Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na treće naznačeno pitanje.

III. Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije temeljen na odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP.

Obrazloženje

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž-656/2025-2 od 15. rujna 2025. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-5127/2023-29 od 19. veljače 2025.

2. Tuženik u prijedlogu za dopuštenje revizije postavlja pravna pitanja koje smatra važnima za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni:

„1. Može li sud, u individualnoj parnici radi naknade štete koja se temelji na utvrđenjima iz presude donesene u sporu za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, izvesti činjeničnu presumpciju da je pravni prednik tuženika propustio informirati tužitelja o pravnim i ekonomskim posljedicama ugovaranja valutne klauzule CHF, iako je banka kao tuženik tvrdila tijekom postupka da je informirala tužitelja u konkretnom ugovoru o kreditu te predložila adekvatne dokaze na tu okolnost, posebice u vidu saslušanja djelatnika tuženika, a koje dokazne prijedloge sudovi nisu proveli?

2. U smislu odredbi čl. 219. i 221.a Zakona o parničnom postupku na kojoj parničnoj strani leži teret dokaza o tome da se tužitelj može smatrati potrošačem, u situaciji kad se tijekom postupka pojave okolnosti koje bi otklanjale svojstvo potrošača na strani tužitelja, i to sve s obzirom na pojam potrošača iz čl. 3. toč. 9. ZZP/07?

3. U slučaju kad sud utvrđuje da sud kao korisnik kredita nema status potrošača, na kojoj strani je teret dokaza da je pojedina odredba ništetna? 4. Može li se podnošenje tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (i kojom se ne traži utvrđivanje, osiguranje ili ispunjenje točno određene, individualne tražbine vjerovnika, već je svrha iste zaštita potrošača na općenito razini) smatrati vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom/drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja konkretne tražbine, a kojom se radnjom prekida zastara u smislu odredbe čl. 241. ZOO-a?

5. Je li u primjeni čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima sud, u individualnoj parnici radi naknade štete koja se temelji na utvrđenjima iz presude donesene u sporu za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, ovlašten izvesti činjeničnu presumpciju da je pravni prednik tuženika bio nepošten od dana stjecanja slijedom čega je dužna platiti zatezne kamate od dana stjecanja, a ne podnošenja zahtjeva? 6. Je li presuda nezakonita i nepravilna i je li počinjena bitna povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a ako sud izostavi razloge o pravnoj osnovi dosude zatezne kamate, a osobito o tijeku zateznih kamata tj. o dospijeću tražbine?

7. Je li sud u individualnoj parnici radi naknade štete, koja se temelji na utvrđenjima iz presuda VTS-a broj Pž-7129/13 i Pž-6632/17 donesenim povodom tužbe Udruge „Franak“ za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, prilikom određivanja financijskog vještačenja radi izračuna preplate ovlašten samostalno popuniti pravnu prazninu koja može nastati u slučaju utvrđenja ništetnim dijela odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, na način da odredi izračun razlike temeljem fiksne kamatne stope i temeljem fiksnog tečaja na dan sklapanja ugovora, protivno odredbama članka 324. i 319. Zakona o obveznim odnosima, ili je potrebno navedenu prazninu popuniti na način da se za sve izračune koristi promjenjiva kamatna stopa primjenjiva na HRK kredite za predmetno razdoblje?

8. Je li sud u individualnoj parnici radi naknade štete, koja se temelji na utvrđenjima iz presuda VTS-a broj Pž-7129/13 i Pž-6632/17 donesenim povodom tužbe Udruge „Franak“ za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, bez suglasnosti i protivno volji ugovornih strana, ovlašten samostalno, urediti postojeći ugovorni odnos na način da pravne praznine nakon ništetnosti pojedinih odredbi, popuni novim ugovornim odredbama o nepromjenjivosti početno ugovorene kamatne stope i ukidanjem valutne klauzule, iako zakon dopušta ugovaranje valutne klauzule i promjenjivu kamatnu stopu te iako postoji protivljenje jedne ugovorne strane takvom popunjavanju pravne praznine?

9. Je li presuda nezakonita i nepravilna i je li počinjena bitna povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a ako sud izostavi razloge o popunjavanju pravne praznine u ugovorima o kreditu nastale zbog utvrđenja ništetnim odredbi ugovora o kreditu koje se odnose na promjenjivost kamatne stope i na ugovaranje valutne klauzule, a osobito ako se jedna ugovorna strana protivi popunjavanju pravne praznine kako predlaže druga ugovorna strana?“.

3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.

4. Polazeći od odredbe čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP-a), revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

5.1. U odnosu na prvo naznačeno pitanje tuženiku treba odgovoriti da prema čl. 220. st. 1. ZPP dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke dok je st. 2. tog članka određeno da je sud ovlašten odlučiti koje će dokaze izvesti radi utvrđenja odlučnih činjenica. Stoga prvo naznačeno pravno pitanje polazi od pogrešne pretpostavke da sud nije prihvatio dokazne prijedloge tuženika, s obzirom da je prvostupanjski sud prihvatio i izveo dokazne prijedloge tuženika radi utvrđenja odlučnih činjenica dok je odbio izvesti dokazne prijedloge tuženika kojima se činjenice važne za meritum spora ne mogu utvrditi (odbijen je prijedlog tuženika za saslušanje javnog bilježnika na okolnost sklapanja ugovora o kreditu). Stoga o prvom naznačenom pitanju ne ovisi odluka u sporu i pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

5.2. U odnosu na drugo naznačeno pitanje treba istaknuti da je drugostupanjski sud ocijenio „da je sud prvog stupnja pravilno zaključio da je tužitelj u ovom postupku dokazao da ima status potrošača“ iz čega proizlazi da je teret dokaza bio na tužitelju, odnosno u postupku pred nižestupanjskim sudovima nije bilo sporno da je na tužitelju teret dokazivanja sporne činjenice. Stoga o odgovoru na naznačeno pitanje ne ovisi odluku u sporu i pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Osim toga, drugostupanjska odluka Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-1748/2021 od 27. svibnja 2021. (kojom je ukinuta prvostupanjska odluka jer da prvostupanjska presuda nema razloga o tome je li tužitelj potrošač) i odluka Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž-226/2021 od 13. travnja 2021. (kojom je ukinuta prvostupanjska presuda jer je prvostupanjski sud zaključio da je teret dokazivanja da je tužitelj potrošač na tuženiku) na koje se predlagatelj pozvao kao razlog važnosti, ne daju važnost naznačenom pitanju jer se ne radi o procesnim situacijama koje bi bile podudarna procesnoj situaciji u ovom sporu.

5.3. U odnosu na treće naznačeno pitanje treba ponoviti da je sud u pobijanoj drugostupanjskoj presudi ocijenio „da je sud prvog stupnja pravilno zaključio da je tužitelj u ovom postupku dokazao da ima status potrošača“ odnosno u nižestupanjskom postupku nije sporno da je na tužitelju teret dokazivanja sporne činjenice tako da o tom pitanju ne ovisi odluka u sporu. Međutim, tuženik se za ovo pitanje nije pozvao niti na jednu odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske, niti višeg suda u kojima bi bilo izneseno pravno shvaćanje o navedenom pitanju koje bi bilo drugačije od shvaćanja iznesenog u predmetnoj odluci, zbog čega se ne radi o pitanju koje bi bilo važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Stoga je prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na treće naznačeno pitanje sukladno odredbi čl. 389.a st. 3. ZPP valjalo odbaciti kao u točki II. izreke ovog rješenja.

5.4. U odnosu na četvrto, peto, šesto i sedmo naznačeno pitanje tuženika se ukazuje na ustaljeno pravno shvaćanje ovog suda o tim pitanjima i objedinjeno pravno shvaćanje sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske Su-IV- 33/2022-2 od 31. siječnja 2022. kao i na pravno shvaćanje Ustavnog suda Republike Hrvatske izraženo u odlukama U-III-5475/2021 od 30. lipnja 2022., U-III-4613/2021 od 30. lipnja 2022. i U-III-3540/2021 od 30. lipnja 2022. prema kojem s obzirom na to da je u konkretnom slučaju utvrđena ništetnost (nepoštenost) ugovorne odredbe zbog povrede načela savjesnosti i poštenja koja se dogodila već u predugovornoj fazi (propustom banke da potrošaču da odgovarajuće obavijesti o spornoj ugovornoj odredbi prije sklapanja ugovora), Ustavni sud Republike Hrvatske ne nalazi ništa proizvoljno u tumačenju sudova da je banka nesavjesni stjecatelj koji duguje zatezne kamate od dana stjecanja (tako i u Revd-2920/2025-2 od 15. srpnja 2025., Revd- 5350/2024-2 od 11. veljače 2025. i druge).

5.5. U odnosu na osmo i deveto naznačeno pitanje pobijana odluka ne odstupa od pravnog shvaćanja izraženog u odluci ovog suda Rev-308/22 od 19. travnja 2022., a nije riječ niti o pitanjima u odnosu na koja bi bilo potrebno preispitati ustaljenu sudsku prasku (tako i u Revd-2800/2024 od 28. kolovoza 2024., Revd-2920/2025 od 15. srpnja 2025.).

6. Slijedom iznesenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP-a i dopuštenje revizije u odnosu na prvo, dugo, četvrto, peto, šesto, sedmo, osmo i deveto pitanje, to je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP-a, riješeno kao u točki I. izreke ovog rješenja.

7.1. Predlagatelj je u prijedlogu za dopuštenje revizije istaknuo i da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje zaštićeno čl. 29. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14 - dalje: Ustav) i čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“ - Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99 - proč. tekst, 8/99 - ispr., 14/02, 1/06 i 13/17 - dalje: Konvencija), ističe da je povrijeđeno pravo na pravično suđenje, pravo na žalbu i obrazloženu sudsku odluku, da je pobijana odluka arbitrana kao i da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo.

7.2. U odnosu na navode predlagatelja da mu je povrijeđeno pravo na pošteno suđenje, treba istaknuti da je to jedno od temeljnih ljudskih prava zajamčenih čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske, odnosno čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, a sastavni element tog prava je i pravo na obrazloženu sudsku odluku, koje podrazumijeva obvezu suda da iznese razloge za svoju odluku. Iako to ne znači dužnost pružanja detaljnog odgovora na svaki navod stranke, obveza je suda da iznese dostatne razloge o ključnim elementima spora, odnosno onima koji su od odlučnog značaja za ishod spora. Mjera u kojoj se ova dužnost primjenjuje ovisi o prirodi odluke koju sud donosi te okolnostima svakog predmeta (tako: presuda Europskog suda za ljudska prava od 24. lipnja 2022., toč. 91., D protiv Azerbajdžana (br. 2), zahtjev br. 5386/10; presuda Europskog suda za ljudska prava od 22. rujna 2022., toč. 17., Cvetković protiv Hrvatske, zahtjev br. 28539/16). U pobijanoj presudi sud je upravo u pravoj mjeri, kako to propisuje odredba čl. 375. st. 1. ZPP odgovorio na sve žalbene navode od odlučnog značaja.

7.3. U vezi navoda da je do povrede prava na pravično suđenje došlo uslijed pogrešne primjene materijalnog prava, treba istaknuti da čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i čl. 29. st. 1. Ustava RH sadrže samo određena procesna jamstva. Stoga do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj.

8. Ovaj sud je ocijenio da je u postupku pred nižim sudovima tuženiku bilo omogućeno da se izjasni o svojim zahtjevima i navodima, iznese činjenice i predloži dokaze te ravnopravno sudjeluje u postupku. U pobijanoj presudi sud je odgovorio na sve odlučujuće navode. Pobijana presuda je detaljno obrazložena i ne može se smatrati arbitrarnom ili očito nerazumnom. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tuženik nije imao pravično suđenje odnosno predlagatelj nije učinio vjerojatnim da je istom u postupku pred nižim sudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje.

9. Slijedom iznesenog prijedlog za dopuštenje revizije valjalo je u dijelu u kojem je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP odbaciti na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP te je odlučeno kao u točki III. izreke ovoga rješenja.

Zagreb, 24. veljače 2026.

Predsjednica vijeća:

Marina Paulić