REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-827/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĐĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Mirko Kovač, odvjetnik u Zagrebu, protiv tužene Republike Hrvatske, Ministarstvo pravosuđa, OIB:52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Velikoj Gorici, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž R-688/2023-3 od 11. prosinca 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici broj Pr- 88/2019-34 od 27. listopada 2023., u sjednici održanoj 24. veljače 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljenih sloboda.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž R-688/2023-3 od 11. prosinca 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici broj Pr-88/2019-34 od 27. listopada 2023.
2. Prijedlog tužitelja podnesen je pozivom na čl. 385.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) zbog pravnih pitanja koja predlagatelj smatra važnim za odluku u ovom sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni, a koja glase:
„1. Je li u parničnom postupku radi naknade za nekorištenje pauze za vrijeme rada u turnusu teret dokazivanja na poslodavcu da je pauza radniku stvarno omogućena osobito u službama posebne naravi (pravosudna policija)?
2. Može li sud odbiti tužbeni zahtjev kada tuženik ne dostavi isprave koje se nalaze u njegovom isključivom posjedu (knjiga dnevnog izvješća dežurnog), a koje su ključne za određenje spornih činjenica?
3. Je li dopušteno da sudovi u identičnim činjeničnim i pravnim situacijama donesu međusobno oprečne odluke čime se povređuje načelo jednakosti pred zakonom? Koji je standard dokazivanja da bi se smatralo da je radniku bilo stvarno omogućena-formalna mogućnost ili stvarna, efektivna mogućnost korištenja pauze?
4. Je li povrijeđeno načelo kontradiktornosti i ravnopravnosti stranaka, kada sud prihvaća navode tuženika o iznimnim slučajevima bez ijednog dokaza, a odbija dokazni prijedlog tužitelja?
5. Je li sud pri odlučivanju o troškovima parničnog postupka, u slučaju kada je stranka postupka država zastupana po državnom odvjetništvu, dužna provesti test razmjernosti za dosuđeni trošak, odnosno ispitati predstavlja li nalog stranci da snosi puni iznos troškova zastupanja države u postupku nerazmjerno ograničenje prava stranke na pristup sudu te uzeti u obzir relevantna stajališta Europskog suda za ljudska prava i Ustavnog suda o mogućoj povredi prava na pristup sudu u slučajevima kada se cjelokupni trošak države prevaljuje na teret fizičke osobe (tužitelja) odlukom o troškovima parničnog postupka?“.
3. Predmetni prijedlog za dopuštenje revizije tužitelj je podnio i u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP smatrajući da mu je u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 85/10 i 5/14 - dalje: Ustav) i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija).
4. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
5. Prijedlog djelomično nije osnovan, a djelomično nije dopušten.
6. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske je ocijenilo da postavljena pitanja u prijedlogu za dopuštenje tužitelja nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
7. Prvo, drugo, treće i četvrto postavljena pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu jer obrazlažući razloge važnosti tih pitanja predlagatelj osporava činjenična utvrđenja i ocjenu dokaza provedenu u postupku, pa ta pitanja nisu važna za odluku u sporu, osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
8. Peto naznačeno pitanje nije važno u smislu odredbe čl. 385.a ZPP za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi, jer je riječ o pitanju kod kojeg odgovor ovisi o okolnostima konkretnog slučaja.
9. Tužitelj nije učinio vjerojatnim da mu je u drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
10. Odluka nižestupanjskog suda donesena je u skladu s mjerodavnim pravom Republike Hrvatske, a pravno shvaćanje i primjena zakona u nižestupanjskoj odluci obrazložena je na valjan i prihvatljiv način. U konkretnom slučaju drugostupanjski sud je detaljno obrazložio svoju presudu, tako da se ista ne može smatrati arbitrarnom ili očito nerazumnom.
11. Slijedom iznesenog, a budući da je ocijenjeno da postavljena pravna pitanja nisu važna pravna pitanja u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP, prijedlog za dopuštenje revizije je djelomično odbijen na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP te je riješeno kao u točki I. izreke.
12. Kako predlagatelj nije učinio vjerojatnim da mu je u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđeno temeljno ljudsko pravo u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP, valjalo je u tom dijelu prijedlog za dopuštenje revizije odbaciti na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP te riješiti kao u točki II. izreke.
Zagreb, 24. veljače 2026.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
