REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1270/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Grad Zagreb, OIB 61817894937, Trg Stjepana Radića 1, Zagreb, protiv tuženika Jelenčić i Prgomet d.o.o., OIB 88708501458, Mesnička 9, Zagreb, kojeg zastupa punomoćnica, odvjetnica Irena Mesiček, Margaretska 3, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-547/2025-2 od 19. svibnja 2025., kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P -1126/2023-20 od 5. prosinca 2024. u sjednici vijeća održanoj 24. veljače 2026.,

r i j e š i o  j e:

I. Prihvaća se revizija, ukida presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-547/2025-2 od 19. svibnja 2025., a predmet se vraća tom drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima postupka nastalim u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika u dijelu kojem je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju 1.441,45 eura sa zateznim kamatna na pojedinačne iznose kako je pobliže navedeno u toj odluci i naknaditi trošak ovršnog postupka u visini 25,00 eura sa zateznim kamatama (toč. I. izreke), ukinut je plani nalog sadržan u tom rješenju o ovrsi za iznos zateznih kamata na tekućih na pojedinačne iznose kako je tamo navedeno (toč. II. izreke) i odlučeno je o trošku parničnog postupka (toč. III. izreke).

2. Drugostupanjskom je presudom preinačena prvostupanjska preuda u dijelovima pod toč. I. i III. izreke pa je u tom dijelu ukinut platni nalog sadržan u spomenutom rješenju o ovrsi za iznos 1.441,45 eura sa zateznim kamatama tekućim na pojedinačne iznose, kao iz trošak ovršnog postupka u visini 25,00 eura sa zateznim kamatama, odbijen je tužitelj sa zahtjevom za naknadu parničnog troška u visini 453,09 eura sa zateznim kamatama, naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku daljnji parnični trošak u visini 803,09 eura (toč. I. izreke drugostupanjske odluke) te je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku trošak žalbenog postupka u visini 365,59 eura (toč. II. izreke drugostupanjske odluke).

3. Ovaj je sud rješenjem poslovnog broja Revd-3580/2025-2 od 25. rujna 2025. tužitelju dopustio podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude zbog sljedećeg pravnog pitanja:

„Imaju li pravo Grad Zagreb, gradovi i općine temeljem odredbe članka 3. Zakona o vlasništvu u vezi odredbe članka 13. Zakona o naknadi te odredbe članka 41. Zakona o zakupu zahtijevati za suvlasnički dio nekretnine za koji je u tijeku postupak povrata prema Zakonu o naknadi da nepošteni posjednik nadoknadi sve koristi koje je imao za vrijeme svog posjedovanja i to u visini suvlasničkog dijela za koji je u tijeku postupak povrata u smislu odredbe čl. 165. Zakona o vlasništvu bez obzira što je za preostali suvlasnički dio postupak povrata pravomoćno okončan te su na istom uknjiženi drugi suvlasnici?“.

4. Tužitelj je povodom tog rješenja, protiv drugostupanjske presude podnio reviziju u smislu čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP).

5. U odgovoru na reviziju tuženik se usprotivio revizijskim navodima, predložio je odbiti reviziju kao neosnovanu i zahtijevao trošak sastava tog odgovora.

6. Revizija je osnovana.

7. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu na ime naknade za bespravno korištenje poslovnog prostora u [adresa], površine 23,49 m2 u razdoblju od siječnja 2022. do lipnja 2022., a činjenična utvrđenja na kojima je drugostupanjski sud utemeljio svoje pravno shvaćanje su:

− da je u zemljišnim knjigama Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižnog odjela Zagreb, u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k.o. [katastarska općina], Grad Zagreb upisana nekretnina označena kao [broj ZK uloška], ulična stambena zgrada popisni broj ... i dvije dvorišne poslovne zgrade – dvorište u [adresa], ukupne površine 166,6 čhv, odnosno 600 m2, s kojom je neodvojivo povezano vlasništvo posebnog dijela nekretnine – 3. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E- 3), poslovni prostor koji se sastoji od dvije prostorije u prizemlju ulične zgrade površine 23,49 m2 s kojim dijelom je neodvojivo povezan odgovarajući suvlasnički dio cijele nekretnine A, koji je jednako velik kao i ostali suvlasnički dijelovi dok se ne utvrdi drugačije;

− da je u odnosu na opisanu nekretninu (poslovni prostor) uknjiženo pravo (su)vlasništva u korist FV u 35/480 dijela i u korist ŠV u 35/480 dijela;

− da se za preostali dio (410/480 dijela) predmetnog poslovnog prostora pred Gradom Zagrebom, Gradskim uredom za opću upravu i imovinsko-pravne poslove pod Klasom UP/I-942-01/2005-13/220 vodi postupak povrata imovine oduzete za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine po zahtjevu FVZ i dr.;

− da je između stranaka bio sklopljen Ugovor o zakupu poslovnog prostora od 21. travnja 1999. kojim je tužitelj davao tuženiku u zakup predmetni poslovni prostor;

− da je navedeni ugovor o zakupu raskinut 29. kolovoza 2012. po sili zakona kada je postalo pravomoćno djelomično rješenje Gradskog ureda za imovinsko -pravne poslove i imovinu Grada, Odjela za upravno-pravne poslove, Klasa: UP/I-942-01/2011- 13/15 od 25. srpnja 2012. (rješenje o povratu predmetne nekretnine u vlasništvo FV i ŠV – dalje: Djelomično rješenje Gradskog ureda);

− da se tuženik nesporno i dalje nalazi u posjedu poslovnog prostora u [adresa], površine 23,49 m2, koji se sastoji od dvije prostorije u prizemlju ulične zgrade.

8. Drugostupanjski sud polazi od toga da je odredbom članka 41. Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora propisano da Grad Zagreb, gradovi i općine mogu davati u zakup poslovne prostore koji su bili u društvenom vlasništvu s pravom korištenja Grada Zagreba, gradova i općina za koje se vode postupci na temelju Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine, do pravomoćnog okončanja tih postupaka. Također, da je nesporno da je u utuženom razdoblju na predmetnoj nekretnini bilo upisano pravo (su)vlasništva u korist ABC u 35/480 dijela i u korist ABC u 35/480 dijela, a na temelju pravomoćnog Djelomičnog rješenja Gradskog ureda. Međutim, taj sud je pravnog shvaćanja da tužitelj ne može potraživati od tuženika naknadu radi korištenja predmetne nekretnine, koja je u tuđem vlasništvu, odnosno poslovnog prostora, koji je vraćen u postupku povrata oduzete imovine nasljednicima jer takvo ovlaštenje ne proizlazi iz zakona. Tužitelj da nije predmnijevani vlasnik pored fizičkih osoba koje su upisane u zemljišnim knjigama kao nositelji prava vlasništva i od trenutka pravomoćnosti Djelomičnog rješenja Gradskog ureda nije ovlašten upravljati predmetnim poslovnim prostorom niti potraživati naknadu za korištenje poslovnog prostora u smislu odredbe članka 165. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14; dalje: ZVDSP). Pritom, da nije odlučno što se u odnosu na preostali dio predmetne nekretnine i dalje vodi postupak povrata imovine, a da u prilog navedenom ide i činjenica da je ugovor o zakupu, sklopljen između stranaka u odnosu na predmetnu nekretninu nesporno raskinut 29. kolovoza 2012. po sili zakona kada je Djelomično rješenje Gradskog ureda postalo pravomoćno. Stoga, uz obrazloženje da je u utuženom razdoblju, u zemljišnim knjigama, na predmetnoj nekretnini, bilo upisano pravo vlasništvo trećih osoba, a ne, tada tužitelj da nije aktivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari protiv tuženika kao bespravnog korisnika radi naplate naknade za bespravno korištenje te nekretnine, već bi aktivno legitimirani bili isključivo uknjiženi suvlasnici predmetne nekretnine.

9. Takvo pravno shvaćanje drugostupanjskog suda, izraženo u pobijanoj odluci, revizijski sud ocjenjuje pogrešnim.

10. Naime, unatoč tome što je u pogledu predmetne nekretnine do raskida ugovora o zakupu došlo 29. kolovoza 2012. po sili zakona upravo kada je doneseno Djelomično rješenje Gradskog ureda (rješenje o povratu predmetne nekretnine u vlasništvo ABC i ABC) – ne može se ispustiti iz vida da (prema utvrđenjima nižestupanjskih sudova) bez obzira na uspostavu etažnog vlasništva nad predmetnim poslovnim prostorom, izostaje ikakvo utvrđenje koje bi ukazivalo na isključivo vlasništvo trećih osoba ijednog dijela predmetne nekretnine, pa tako i one koja je u režimu posebnog vlasništva nekretnine. Upravo suprotno, iz utvrđenja nižestupanjskih odluka proizlazi da je ovopredmetna nekretnina u suvlasništvu trećih osoba (u 35/480), dok se za preostali dio (410/480 dijela) nekretnine i poslovnog prostora koji predstavlja vlasništva nad posebnim dijelom nekretnine – za koji, ponavlja se, nije upisano isključivo pravo vlasništva, već jednakoudjelno suvlasništvo – vodi postupak povrata imovine oduzete za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine. I u djelomičnom rješenju Gradskog ureda je u izreci određeno vraćanje u vlasništvo poslovnog prostora vezano uz, prethodno u izreci navedene, suvlasničke dijelove, a samo je usputno dodatno za primijeti (iako je to irelevantno za formiranje pravnog shvaćanja u ovoj pravnoj stvari) i da je Djelomičnim rješenjem Gradskog ureda, točkom IV. izreke, utvrđeno da je zakupnik (ovdje tuženik) dužan suvlasnicima kojima je vraćen proslovni prostor (ABC i ABC) isplaćivati naknadu u visini zakupnine utvrđene dotadašnjim ugovorom o zakupu u visini srazmjerno suvlasničkom dijelu, dakle ne zakupninu u punom iznosu.

11. U takvoj situaciji ne izostaje aktivna legitimacija tužitelja u smislu pravnih shvaćanja zauzetih u nizu odluka revizijskog suda (tako v. Rev 416/2024-2 od 27. ožujka 2024., Rev 1134/2021-2 od 25. listopada 2022. etc.) za predmetno potraživanje u smislu čl. 165. ZVDSP, u parnicama radi naplate naknade za korištenje poslovnih prostora koji su predmet upravnih postupaka povrata temeljem Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine ("Narodne novine", broj 92/96, 39/99, 42/99, 92/99, 43/00, 131/00, 27/01, 34/01, 65/01, 118/01, 80/02, 81/02, 98/19), kao i pravo na tu naknadu, u visini srazmjernoj suvlasničkom dijelu za koji je u tijeku taj postupak povrata (napominje se, revizijom postavljeno pravno pitanje se ograničava samo na pravo na naknadu srazmjernu tom suvlasničkom dijelu, pa samo u pogledu toga srazmjernog dijela revizijski sud može izraziti pravno shvaćanje u ovoj odluci), bez obzira što je za preostali suvlasnički dio postupak povrata pravomoćno okončan te su na istom uknjiženi drugi suvlasnici.

12. Navedeno predstavlja odgovor na revizijom postavljeno pravno pitanje, pa je ovaj sud, primjenjujući to pravno shvaćanje na ovaj, konkretan slučaj, utvrdio pogrešnu primjenu materijalnog prava učinjenu u pobijanoj odluci. Zbog pogrešnog pravnog pristupa drugostupanjski sud se je propustio očitovati o svim bitnim žalbenim navodima, zbog čega je, na temelju čl. 391. st. 7. ZPP, odlučeno kao u izreci, pod toč. I.

13. Odluka o troškovima postupka povodom revizije (toč. II. izreke) donesena je na temelju čl. 166. st. 3. ZPP.

Zagreb, 24. veljače 2026.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug