REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-568/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja RF, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Ivana Šuti odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB 53056966535, kojeg zastupa Mateja Vidaković odvjetnica u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1768/2025 od 17. srpnja 2025. kojom je dijelom preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovnog broja P - 10947/2023-10 od 9. svibnja 2025., na sjednici održanoj 24. veljače 2026.,

r i j e š i o  j e:

I. Dopušta se tužitelju podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1768/2025 od 17. srpnja 2025. i to dijela pod točkom II. izreke, radi pitanja:

„Pripada li tužitelju pravo na zakonske zatezne kamate na nezakonito naplaćeni iznos naknade za obradu kredita od trenutka kada je tužitelj izvršio plaćanje takve naknade ili od trenutka podnošenja tužbe?“.

II. O troškovima postupka u povodu prijedloga za dopuštenje revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv dijela presude, citirano u izreci ove odluke, zbog pravnih pitanja koja smatra važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Zahtijeva troškove u povodu prijedloga.

2. Na prijedlog nije odgovoreno.

3. Postupajući prema odredbama čl. 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25., - dalje: ZPP) ovaj sud je ocijenio da su u pogledu pitanja naznačenog u izreci ispunjene pretpostavke za dopuštenost revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.

4. U ovoj pravnoj stvari drugostupanjski sud je preinačio odluku o tijeku kamata tako da je odbio dio tog zahtjeva za isplatu zateznih kamata s tijekom od plaćanja do podnošenja tužbe. Naime, u ovoj pravnoj stvari tužitelj je zahtijevao utvrđenje ništetnosti odredbe iz ugovora o kreditu kojom je tužitelj bio obvezan podmiriti naknadu za obradu kreditnog zahtjeva, te je uspio s tim zahtjevom kao i sa zahtjevom za vraćanje tako stečenog bez osnove.

5. Prema odredbi čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., - dalje: ZOO) kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Sve dok je stjecatelj savjestan nije dužan plaćati zatezne kamate na novčane iznose stečene bez valjane osnove, a pitanje savjesnosti se cijeni prema okolnostima konkretnog slučaja.

6. Pravno shvaćanje ovog suda (primjerice izraženo u odluci Rev-1051/2023-2 od 3. travnja 2024.) je da kada je banka u potrošačkom ugovoru o kreditu koristila nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena naknada za obradu zahtjeva i odobravanje kredita, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a uzrokovala je znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja te je stoga ta ugovorna odredba nepoštena, a time i ništetna, da je banka, koja je odgovorna za ugovaranje ništetne ugovorne odredbe nametnute tužitelju kao potrošaču bez mogućnosti pregovaranja, nepošten stjecatelj, zbog čega sukladno odredbi članka 1115. ZOO tužitelj ima pravo zahtijevati zateznu kamatu tekuću od dana plaćanja te naknade.

7. S tim u vezi ukazuje se i na pravno shvaćanje Ustavnog suda Republike Hrvatske izraženo u odlukama U-III-5475/2021 od 30. lipnja 2022., U-III-4613/2021 od 30. lipnja 2022. i U-III-3540/2021 od 30. lipnja 2022. prema kojem s obzirom na to da je u utvrđena ništetnost (nepoštenost) ugovorne odredbe zbog povrede načela savjesnosti i poštenja koja se dogodila već u predugovornoj fazi (propustom banke da potrošaču da odgovarajuće obavijesti o spornoj ugovornoj odredbi prije sklapanja ugovora) Ustavni sud Republike Hrvatske ne nalazi ništa proizvoljno u tumačenju sudova da je banka nesavjesni stjecatelj koji duguje zatezne kamate od dana stjecanja.

8. Pobijano odluka je suprotna izraženim shvaćanjima pa su ispunjene pretpostavke važnosti pravnog pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, iz odredbe čl. 385.a st. 1. al. 1. ZPP. Na temelju odredbe čl. 389.b st. 3. ZPP prijedlog za dopuštenje revizije je dopušten, pri čemu se, na temelju iste odredbe, za preostalo pitanja (sadržajno identična) uzima da je prijedlog povučen.

9. Odluka o zahtjevu za naknadu troškova u povodu prijedloga temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

Zagreb, 24. veljače 2026.

Predsjednik vijeća

dr. sc. Jadranko Jug