REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-799/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Marine Paulić članice vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i Goranke Barać - Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari I. tužiteljice AK, OIB: [osobni identifikacijski broj] i II. tužiteljice OK, OIB: [osobni identifikacijski broj], obje iz [adresa], obje zastupane po punomoćniku Miranu Zorici, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Župić & partneri iz Zagreba, Pisarnica Zadar, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru, Građansko-upravni odjel, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o reviziji tužiteljica protiv rješenja o troškovima postupka sadržanog u presudi Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-157/2020-2 od 29. kolovoza 2022., kojom je potvrđeno rješenje o troškovima postupka sadržano u presudi Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Benkovcu poslovni broj P-475/17 od 12. prosinca 2019., u sjednici održanoj 24. veljače 2026.,
r i j e š i o j e :
I. Prihvaća se revizija tužiteljica te se preinačuje rješenje o troškovima postupka sadržano u toč. I. izreke presude Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-157/2020-2 od 29. kolovoza 2022., u dijelu kojim je odbijen trošak tužiteljica sadržan u toč. 5. izreke presude Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Benkovcu poslovni broj P-475/17 od 12. prosinca 2019., i rješava:
"Nalaže se tuženici pored već pravomoćnog dosuđenog iznosa parničnog troška sadržanog u toč. 4. izreke prvostupanjske presude platiti tužiteljicama daljnji trošak
parničnog
postupka
od
371,61
EUR
(tristosedamdesetjedaneuroišezdesetjedancent) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 13. prosinca 2019. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.".
II. Nalaže se tuženici platiti tužiteljicama trošak u povodu revizije u iznosu od
426,34 EUR (četristodvadesetšesteuraitridesetčetiricenta) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 24. veljače 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku 15 dana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom u toč. 1. izreke utvrđeno je da su tužiteljice nasljeđivanjem stekle pravo suvlasništva svaka za ½ dijela k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], površine 300 m2, koja čestica stare izmjere odgovara dijelu kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], i to sve prema skici mjesta ovlaštenog inženjera geodezije GK od 18. rujna 2019. godine te da je tuženica obvezana trpjeti upis prava suvlasništva tužiteljica za ½ dijela na predmetnoj nekretnini. U toč. 2. izreke odbijeni su zahtjevi tužiteljica kojima su tražile utvrđenje da su nasljeđivanjem stekle pravo suvlasništva svaka za ½ dijela i to: kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], dijela 86 m2 označenog slovima B-C-H-I-B; dijela kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini 39 m2 označenog slovima C-D-G-H-C; dijela kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 90 m2 označenog slovima D-E-F-G-D, te da je tuženica dužna trpjeti upis prava suvlasništva tužiteljica na ovim dijelovima nekretnina (toč. 3. izreke). U toč. 4. izreke naloženo je tuženici naknaditi tužiteljima trošak parničnog postupka u iznosu 2.323,75 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od donošenja presude do isplate. U toč. 5. izreke odbijen je kao neosnovan zahtjev tužiteljica da im tuženica naknadi parnični trošak preko iznosa od 2.323,75 kn do zatraženog iznosa od 14.750,00 kn.
2. Drugostupanjskom presudom u toč. I. izreke odbijene su žalbe tužiteljica i tuženice kao neosnovane te je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Benkovcu br. P-475/17 od dana 12. prosinca 2019. dok je u toč. II. izreke odbijeni zahtjevi tužiteljica i tuženice za naknadom žalbenog troška.
3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd 4436/2022-2 od 28. ožujka 2023. dopustio tužiteljicama reviziju protiv rješenja o troškovima postupka sadržanog u drugostupanjskoj presudi u odnosu na pravno pitanje, koje glasi:
"Kod odmjeravanja troškova parničnog postupka s obzirom na uspjeh stranaka u postupku uzimaju li se u obzir i troškovi plaćenih predujmova za vještačenja ili se oni priznaju u cijelosti stranci koja je uspjela u sporu neovisno o postotku uspjeha?".
4. Protiv drugostupanjskog rješenja o troškovima parničnog postupka sadržanog u presudi (toč. II. izreke) reviziju su podnijele tužiteljice na temelju odredbe čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 – dalje: ZPP) s prijedlogom Vrhovnom sudu Republike Hrvatske da ukine rješenje o troškovima i spis vrati na ponovno odlučivanje te da ujedno naloži tuženici da tužiteljicama snosi trošak sastava prijedloga za dopuštenje revizije i revizije s pripadajućim kamatama, s time da je isti trošak popisao kao i trošak pristojbe na reviziju.
5. Odgovor na reviziju nije podnesen.
6. Revizija je osnovana.
7. Prema odredbi čl. 391. st. 3. ZPP u povodu revizije Vrhovni sud Republike Hrvatske ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz čl. 385.a toga Zakona zbog kojeg je dopuštena.
8.1. Drugostupanjski sud je odlučujući o žalbi stranaka potvrdio prvostupanjsku presudu kako je to navedeno pod toč. I. izreke, ističući da je prvostupanjski sud pravilno primijenio čl. 154. ZPP te pravilno utvrdio postotak uspjeha tužiteljica u ovoj parnici, kao i da je odluka o troškovima postupka zakonita i u osnovi (čl. 154. st. 2. ZPP) i glede odmjerene visine (čl. 155. ZPP).
8.2. Primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP nižestupanjski sudovi su ocijenili da su tužiteljice u predmetnom postupku uspjele sa 60%, a tuženica s 40%, slijedom čega da tužiteljicama pripada 20% ukupno zatraženih troškova postupka uključujući i troškove provedenog financijskog vještačenja. Dakle, nižestupanjski sudovi zaključuju da tužiteljice imaju pravo, kako je prvostupanjski sud tužiteljicama dosudio u odluci o troškovima parničnog postupka, na 20% troškova financijskog vještačenja, a koje je iznosilo 3.500,00 kn.
9. Nižestupanjski sudovi pogrešno su primijenili materijalno pravo iz odredbe čl. 155. st. 1. ZPP, jer prema usvojenoj sudskoj praksi ovoga suda kod djelomičnog uspjeha u parnici, kada je tuženik osporavao osnovu zahtjeva, trošak vještačenja koje je predujmio tužitelj istom se priznaje u cijelosti s obzirom da je bio potreban bez obzira na uspjeh u parnici. Navedeno pravno shvaćanje zauzeto je primjerice u odluci ovoga suda Rev 994/21 od 14. rujna 2021., Rev 204/2023-2 od 14. ožujka 2023. i dr.
10. Stoga, pravilno tužiteljice potražuje razliku parničnog troška u odnosu na trošak financijskog vještačenja, jer im isti pripada u cijelosti, pa s obzirom da je prvostupanjski sud tužiteljicama dosudio 20% troška vještačenja valjalo im je priznati i daljnji iznos od 80% troška vještačenja koji iznosi 371,61 EUR. Time je odgovoreno na pravno pitanje zbog kojeg je dopuštena revizija.
11. U odnosu na navode revizije kojima tužiteljice ukazuju da bi im trebalo priznati trošak pristojbe na tužbu i presudu, treba odgovoriti, da u odnosu na isto nije dopušteno podnošenje revizije, pa imajući na umu odredbu čl. 391. st. 3. ZPP, iste navode nije bilo niti moguće uzeti u razmatranje.
12. Slijedom navedenog, valjalo je prihvatiti reviziju tužiteljica i na temelju odredbe čl. 391. st. 7. ZPP odlučiti kao u toč. I. izreke.
13. U toč. II. izreke valjalo je na temelju odredbe čl. 166. st. 2. ZPP tužiteljicama priznati zatraženi trošak prijedloga za dopuštenje revizije u iznosu od 149,30 EUR, trošak sastava revizije 149,30 EUR, PDV 74,65 EUR, te trošak pristojbe u iznosu od 53,09 EUR, a sve u skladu s važećom Tarifom o nagradi i naknadi za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22), dakle ukupno u iznosu od 426,34 EUR, dok trošak žalbenog postupka nije priznat, jer su tužiteljice u žalbenom postupku uspjele sa sporednim zahtjevom, dok su u odnosu na glavnu stvar u cijelosti odbijene, pa su stoga uspjele u neznatnom dijelu.
Zagreb, 24. veljače 2026.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil
