REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-5437/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća. u pravnoj stvari tužiteljice IUE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Bojan Grahek, odvjetnik u Kutini, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB 14036333877, kojega zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Kožul i Petrinović d.o.o., Zagreb, radi priznanja prava vlasništva, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tuženika protiv presude Županijskog suda u Puli- Pola broj Gž-681/2025-2 od 15. rujna 2025. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Kutini broj P-5/2024-11 od 27. veljače 2025., u sjednici vijeća održanoj 24. veljače 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog za dopuštenje revizije tuženika se odbija u odnosu na postavljena pitanja.
II. Odbacuje se prijedlog tuženika za dopuštenje u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljenih sloboda.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž-681/2025-2 od 15. rujna 2025. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Kutini broj P-5/2024-11 od 27. veljače 2025., te postavio sljedeća pravna pitanja:
„1. Prestaje li uvjetno (fiducijarno) vlasništvo na nekretnini u korist banke u slučaju kada prestane tražbina radi osiguranja koje je to fiducijarno vlasništvo bilo uknjiženo, ali na način da se predmetna tražbina podmiruje sredstvima iz novog kreditnog posla pri čemu su se stranke tog novog kreditnog posla ugovorile da se osiguranje prvotne tražbine smatra osiguranjem i nove tražbine iz novog kreditnog posla, sve u smislu odredbe čl. 147. Zakona o obveznim odnosima?
2. Da li je sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točke 6. Zakona o parničnom postupku kada nije o otpočetoj parnici obavijestio novog vjerovnika tražbine o čijem predmetu osiguranja se vodi spor?
3. Je li tužbeni zahtjev usmjeren na utvrđenje ispunjavanja uvjeta za prestanak uvjetnog (fiducijarnog) vlasništva i na trpljenje brisanja zemljišnoknjižnog upisa obveznopravni ili stvarnopravni zahtjev?“.
1.2. U odnosu na postavljena pravna pitanja tuženik za prva dva pitanja ne daje razloge važnosti sukladno odredbi članka 385.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25. - dalje: ZPP), dok za treće postavljeno pitanje ističe da pobijana odluka odstupa od pravnog shvaćanja zauzetog u odluci Vrhovnog Suda Republike Hrvatske Rev-2429/2010, Županijskog suda u Splitu broj Gžp-383/2012, Županijskog suda u Zagrebu broj Gž- 5189/18-2.
2. U odgovoru na prijedlog tužiteljica osporava navode iz prijedloga.
3. Prijedlog za dopuštenje revizije nije osnovan i nije dopušten.
4. Postupajući sukladno odredbi čl. 387. i čl. 385. a st. 1. ZPP vijeće revizijskog suda je ocijenilo da od odgovora na navedena pitanja ne ovisi ishod ovog spora.
4.1. Pravilno su sudovi prihvatili tužbeni zahtjev tužiteljice na utvrđenje da su ispunjeni uvjeti za prestanak uvjetnog (fiducijarnog) vlasništva pravnog prednika tuženika Slavonske banke d.d. upisano na k. č. br. [katastarska čestica], kuća i dvorište u [adresa] sa 613 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i k. č. br. [katastarska čestica] garaža i oranica u [adresa] sa 2121 m2, upisane zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koji je upis izvršen na temelju Sporazuma o osiguranju prijenosom vlasništva na nekretninama koje su upisane u zemljišnim knjigama radi osiguranja od 30. srpnja 1997., te posljedično da je tuženik dužan trpjeti brisanje zemljišno knjižnog stanja nastalog na osnovu tog Sporazuma na predmetnim nekretninama, uz istovremeni upis istih nekretnina na njeno ime i u vlasništvo.
4.2. Sudovi zaključuju da je sklapanjem Ugovora o dugoročnom kreditu uz valutnu klauzulu broj 10069038/00 došlo do namirenja obveze po Ugovoru o izdavanju devizne garancije br. 66/97 od 25. srpnja 1997., te da eventualne nepodmirene tražbine koje proizlaze iz Ugovora o dugoročnom kreditu uz valutnu klauzulu broj 10069038/00 nisu osigurane predmetnim nekretninama, već sukladno odredbi članka 12. tog Ugovora, nekretninama korisnika kredita - fiducijarnog dužnika vlasnika IU i to nekretninama k. č. br. [katastarska čestica] u naravi zgrada i dvorište u Mjestu, površine 10 a 40 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Stoga sudovi utvrđuju polazeći od sadržaja odredbe članka 297. stavak 2. i članka 346. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 90/2010., 143/2012., 152/2024., 81/2015. i 94/2017. - dalje: ZVDSP) da je u konkretnom slučaju prestala tražbina osigurana prijenosom vlasništva predmetnih nekretnina sa prethodnih vlasnika na potonjeg vlasnika (fiducijarno vlasništvo), pa posljedično, da je prestalo i fiducijarno vlasništvo na predmetnim nekretninama.
4.3. Pravilno sudovi otklanjaju i prigovor zastare s obzirom da se radi o stvarnopravnom zahtjevu na utvrđenje da su ispunjeni uvjeti za prestanak uvjetnog (fiducijarnog) vlasništva i zahtjev na trpljenje, pa da se stoga radi o tužbi na činidbu koja ne zastarijeva.
4.4. Razlozi važnosti na koje se tuženik u prijedlogu za dopuštenje revizije poziva u odnosu na navedeno pitanje o zastari nije u dovoljnoj mjeri uspoređujući s konkretnom činjeničnom i pravnom situacijom. Naime, u navedenim odlukama predmeti sporova su zahtjevi za izdavanje tabularne isprave.
5. Slijedom iznesenog, a budući da je ocijenjeno da postavljena pravna pitanja nisu važna pravna pitanja u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP, prijedlog za dopuštenje revizije je odbijen u odnosu na postavljena pitanja na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP.
6. Tuženik se u prijedlogu za dopuštenje revizije, izražavajući svoje neslaganje sa nižestupanjskim odlukama, poziva i na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14 - dalje: Ustav) i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17
- dalje: Konvencija), pozivajući se na arbitrarnost u odlučivanju.
6.1. Ovaj sud smatra da nisu ispunjene niti pretpostavke predviđene u odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP za dopuštenost revizije, jer vjerojatnost teških postupovnih ili materijalnopravnih povreda u postupku nije učinjena vjerojatnima, te ovaj sud smatra da su u svojim presudama nižestupanjski sudovi odgovorili na sve odlučujuće navode tužitelja. Njihove odluke su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tuženik nije imao pravično suđenje ili da mu je povrijeđeno pravo vlasništva te je prijedlog za dopuštenje revizije u tom dijelu odbačen na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP te je riješeno kao u točki II. izreke ove odluke.
Zagreb, 24. veljače 2026.
Predsjednik vijeća:
dr.sc. Jadranko Jug
