REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-461/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i Goranke Barać- Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĆS iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Vicko Dabelić, odvjetnik u Orebiću, protiv tuženika RS sina Ć iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Zorana Živković, odvjetnica u Zagrebu, radi utvrđenja prava vlasništva i uknjižbe, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž- 184/2023-3 od 11. studenog 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli poslovni broj P-646/2022-43 od 22. ožujka 2023., u sjednici održanoj 24. veljače 2026.,
r i j e š i o j e :
Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbacuje se u odnosu na postavljena pitanja i u odnosu na povredu temeljnog ljudskog prava.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž-184/2023-3 od 11. studenog 2025. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli poslovni broj P- 646/2022-43 od 22. ožujka 2023.
2. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tuženik se protivi navodima prijedloga te predlaže da se prijedlog kao neosnovan odbije.
3. Postupajući sukladno odredbi čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/08, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) revizijski sud je utvrdio da je predlagatelj u prijedlogu za dopuštenje revizije naznačio dva pravna pitanja koja smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a, međutim nisu izloženi razlozi važnosti postavljenih pitanja.
4. Budući da se predlagatelj nije pozvao niti na jednu odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske niti višeg suda u kojem bi bila iznesena pravna shvaćanja o navedenim pitanjima koje bi bilo drugačije od shvaćanja iznesenog u predmetnoj odluci odnosno predlagatelj nije naznačio razloge važnosti za pitanja koja postavlja u smislu čl. 387. ZPP-a, stoga se ne radi o važnim pitanjima za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
5. Slijedom iznesenog u ovoj pranoj stvari u odnosu na postavljena pitanja valjalo je sukladno odredbi čl. 389.a st. 3. ZPP-a u smislu čl. 385.a ZPP-a odbaciti prijedlog za dopuštenje revizije.
6. U odnosu na prijedlog za dopuštenje revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP- a valja reći da tužitelj nije učinio vjerojatnim da su mu osobito teškom povredom odredaba parničnog postupka ili pogrešnom primjenom materijalnog prava bila povrijeđena temeljna Ustavom zajamčena prava iz čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 5/14 - dalje: Ustav) i čl. 6. st. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“ broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija), a koja se odnosi na pravo na pošteno i pravično suđenje.
7. Tužitelj u prijedlogu za dopuštenje revizije navodi da su mu u ovom parničnom postupku kojem je donesena pobijana presuda sudovi nižeg stupnja počinili određene osobito bitne povrede odredaba parničnog postupka te su pogrešno primijenili materijalno pravo čime su mu ujedno povrijedili njegovo pravo na pravično suđenje zajamčeno čl. 6. st. 1. Konvencije i čl. 29. st. 1. Ustava.
8. Sadržaj tužiteljevog prijedloga za dopuštenje revizije se dijelom svodi na prigovore o načinima koji su nižestupanjski sudovi ocijenili dokaze odnosno o tome kako su utvrdili činjenična stanja, dakle na razloge koji se ne mogu isticati u reviziji niti mogu predstavljati povredu prava na pravično suđenje osim u izuzetno rijetkim slučajevima.
9. Glede tužiteljevih navoda da je povreda prava na pravično suđenje došla uslijed pogrešne primjene materijalnog prava, treba istaći da čl. 6. st. 1. Konvencije i čl. 29. st. 1. Ustava sadrže samo određena procesna jamstva. Stoga do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći do pogrešne primjene materijalnog prava osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj.
10. Ovaj sud smatra da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima tužitelju bilo omogućeno izjasniti se o svim zahtjevima i navodima tuženika, iznositi činjenice i predlagati dokaze te na taj način ravnopravno sudjelovati u postupku. U svojim nižestupanjskim presudama sudovi su odgovorili na sve odlučne navode kako tužitelja tako i tuženika. Te presude su dovoljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tužitelj nije imao pošteno i pravično suđenje. Naime, činjenica da tužitelj nije u cijelosti uspio u predmetnom sporu, ne znači su mu ujedno povrijeđena temeljna ljudska prava, a koja su zaštićena kategorija na temelju Ustava i Konvencije. Isto tako, to što nižestupanjski sudovi zauzimaju drugačija pravna shvaćanja i različito ocjenjuju dokaze od tužitelja ne predstavlja povredu temeljnog ljudskog prava.
11. Slijedom navedenog, ocjena je ovog suda da nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju ovog suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP i dopuštenje revizije.
12. Slijedom navedenog, u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u dijelu kojim je on podnesen pozivom na odredbu čl. 385.a st. 2. ZPP valjalo je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 24. veljače 2026.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil
