REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-2522/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Marine Paulić članice vijeća, mr.sc. Senije Ledić članice vijeća i Goranka Barać - Ručević članica vijeća, u parničnom predmetu tužiteljice JTP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Ani Ivšić, odvjetnici u Zagrebu protiv 1. tuženog Regula-Tributi d.o.o. Zagreb, Dubrava 167, OIB: 46029427311, zastupanog po punomoćnici Andreji Fosin, odvjetnici u Varaždinu i 2. tuženog JT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupanog po punomoćnici Ivani Stigleitner Gotovac, odvjetnici u [adresa], radi smetanja posjeda, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužiteljice protiv rješenja Županijskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj Gž- 1052/2024-2 od 17. siječnja 2025. kojim je preinačeno rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Psp-3/2024-53 od 24. listopada 2024., u sjednici vijeća 24. veljače 2026.,

r i j e š i o  j e :

I Odbija se prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije.

II Odbacuje se prijedlog u dijelu koji se odnosi na povredu ljudskih prava.

III Odbija se zahtjev 1. i 2. tuženika za naknadom troška sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja poslovni broj odlučeno je:

"I. Utvrđuje se da su 1. -tuženik REGULA-TRIBUTI d.o.o. i 2.-tuženik JT **.**.2020. smetali tužiteljicu JTP u posljednjem mirnom i faktičnom suposjedu tavana kuće u [adresa] na adresi [adresa], koja je upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] izgrađena na k. č. br. [katastarska čestica], na način da su postavili metalnu ogradu između I. i II. kata, s lokotom.

II. Nalaže se 1.-tuženiku REGULA-TRIBUTI d.o.o. i 2.-tuženiku JT da uklone metalna vrata između I. i II. kata kuće na adresi [adresa], koja je upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] izgrađena na k. č. br. [katastarska čestica], u roku od 15 dana.

III. Zabranjuje se 1.-tuženiku REGULA-TRIBUTI d.o.o. i 2.-tuženiku JT isto ili slično smetanje suposjeda tužiteljice kako je opisano u toč. I. izreke ovog rješenja.

IV. Nalaže se tuženicima nadoknaditi tužiteljici trošak postupka u iznosu od 500,00 eura u roku od 15 dana.

V. Odbijaju se, kao neosnovani, zahtjevi tuženika za naknadu troškova postupka."

2. Drugostupanjskim rješenjem suđeno je:

I Uvažava se žalba 1. tuženika Regula-Tributi d.o.o. Zagreb i žalba 2. tuženika JT iz [adresa], ukida se rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, od 24. listopada 2024., poslovni broj Psp-3/2024-53 te se tužba odbacuje. II Nalaže se tužiteljici JTP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknaditi 1. tuženiku Regula-Tributi d.o.o. Zagreb, Dubrava 167, OIB: 46029427311, parnični trošak u iznosu od 1.875,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 17. siječnja 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

III Nalaže se tužiteljici JTP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknaditi 2. tuženiku JT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], parnični trošak u iznosu od 2.125,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 17. siječnja 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

3. Protiv drugostupanjskog rješenja prijedlog za dopuštenje revizije podnijela je tužiteljica postavljajući pitanje za koje ističe da je riječ o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, te zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava zbog kojih je povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Predlaže donijeti odluku kojom se dopušta podnošenje revizije u ovoj pravnoj stvari.

4. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije 1. i 2. tuženik ističe da prijedlog nije osnovan te ga predlaže odbiti uz naknadu troška sastava odgovora na prijedlog.

5. Prijedlog u odnosu na postavljeno pitanje nije osnovan dok u odnosu na povredu ljudskih prava nije dopušten.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje da su tuženici smetali tužiteljicu u suposjedu tavana, koji se nalazi u stambenoj zgradi u [adresa], na adresi [adresa], postavljanjem metalne ograde s lokotom između 1. i 2. kata, zatim zahtjev da se zabrani takvo ili slično smetanje u budućnosti i zahtjev za uspostavom ranijeg posjedovnog stanja.

7. U drugostupanjskoj odluci se navodi da je prema stanju spisa razvidno sljedeće:

- da je tužiteljica tužbu predala 24. lipnja 2020. i da u tužbi tvrdi da joj tužitelj zabranjuje posjed zbog čega je više puta intervenirala policija, da joj šalje pismena iz kojih je razvidno da joj zabranjuje suposjed tavana i podruma, da je odvezao njezine pokretnine s tavana i da je 1. lipnja 2020. postavio između I i II kata metalnu ogradu s ključem te je na taj način onemogućio tužiteljicu u njezinom mirnom suposjedu tavana,

- da je 2. tuženik sačinio pisanu obavijest suvlasnicima zgrade: [adresa] kojom je zabranio svim suvlasnicima odlazak na tavan, a posebno tužiteljici ITP uz navod da je istoj zabranio odlazak na tavan i u nazočnosti policije 30. ožujka 2020., zatim da je zabranio korištenje dimnjaka budući su svi dimnjaci pali te je pozvao tužiteljicu da plati troškove čišćenja tavana kao i da prestane smetati posjed podrumskog stana,

- da je 2. tuženik uputio dopis tužiteljici kojom ju je pozvao u roku od 8 dana predati zajednički prostor podruma koju je pretvorila u stan te suvlasnicima podmiriti iznos od 30.000,00 eura (za zadnjih 5 godina korištenja podruma koji je nezakonito pretvorila u stan) i iznos od 10.125,00 kuna (za odvoz smeća s tavana i sanaciju dimnjaka) i da je u obavijesti navedeno da je zbog uklanjanja smeća s tavana dva puta intervenirala policija, a posebno prvi dan (uklanjanje smeća trajalo je pet dana) i to 30. ožujka 2020. kada joj je pred djelatnicima policije zabranio odlazak na tavan, - da je tužiteljica po punomoćnici odgovorila na dopis 2. tuženika u kojem je naznačila da je dopis 2. tuženika zaprimila 27. travnja 2020.,

- da je inspekcijskim nadzorom od 20. svibnja 2020. utvrđeno da su u predmetnoj zgradi svi dimnjaci urušeni, da tužiteljica nije dozvolila ulazak u stanove dimnjačaru, komunalnim redarima za dimnjačarske poslove i inspektoru, da tužiteljica koristi stan u prizemlju i stan u podrumu i da na putu evakuacije, dakle na hodniku i stubištu u podrumu, prizemlju te do međuprostora na 1. katu, drži zapaljivi i nezapaljivi otpad,

- da su u postupku saslušani svjedoci predloženi od tužiteljice i tuženika i da je svjedokinja IT, suvlasnica stana na 1. katu, iskazala da je željezna vrata stavio 2. tuženik zbog toga što je renovirao stan i na stanu nije imao vrata te da su vrata postavljena prije potresa, da je svjedok ST iskazao da su vrata postavljena krajem 3. mjeseca 2020., odnosno par dana nakon potresa jer je tužiteljica zatečena u stanu 2. tuženika nekoliko puta i da su vrata tavana zaključana nakon što su s tavana iznesene stvari tužiteljice te da je svjedok AT iskazao da su vrata postavljena tjedan dana nakon potresa i da je na vrata tavana postavljen lokot dan nakon potresa,

- da je zastupnica 1. tuženika UT iskazala da su željezna vrata postavljena u trećem mjesecu odmah nakon potresa jer je 2. tuženik u svom stanu zatekao tužiteljicu i da je 2. tuženik iskazao da je kupio lokot i odmah nakon što su stvari iseljene stavio lokot na postojeća vrata na tavanu i da tužiteljica nije mogla odlaziti na tavan od 27. ožujka 2020., kada je stavio željezna vrata zbog toga što je zatekao tužiteljicu u svom stanu koji je bio u fazi renoviranja i nije imao ulaznih vrata,

- da je tužiteljica iskazala da je 2. tuženik u mjesecu ožujku 2020., nakon smrti njezinog supruga, ispraznio tavan od skoro svih njezinih stvari i stvari njezinog pokojnog supruga te da je ona i nakon toga dolazila na tavan i gledala što se događa, da je 1. lipnja 2020. htjela nešto pogledati na tavanu, što nije mogla jer su postavljena vrata na međukat te da je osim toga tavan imao svoja protupožarna vrata od kojih je imala ključ, a nikakav lokot nije postavljen na ta vrata prije 1. lipnja 2020.

8. Na temelju takvog činjeničnog stanja drugostupanjski sud ne može se prihvatiti stav prvostupanjskog suda da je tužiteljica za postavljanje metalnih vrata saznala 1. lipnja 2020. i da je slijedom toga u zakonskom roku od 30 dana podnijela tužbu za smetanje posjeda. Prije svega tužiteljica je ta koja treba dokazati činjenice na kojima temelji tužbeni zahtjev, odnosno da su nastupile okolnosti zbog kojih je tužiteljica onemogućena u mirnom suposjedu tavana te da je za te okolnosti i za tuženika kao počinitelja saznala 1. lipnja 2020. Prvenstveno, tužiteljica je radi utvrđenja ovih činjenica predložila saslušanje 2. tuženika i svjedokinje IT koji su iskazali da su metalna vata na međukat postavljena u mjesecu ožujku 2020. Činjenični navodi tužbe nisu potvrđeni niti iskazom svjedoka BT i ST, kao niti saslušanjem tuženika, s obzirom da iz svih predmetnih iskaza proizlazi da su metalna vrata u prostor međukata postavljena u mjesecu ožujku 2020., a pri tome osnovano u žalbi ukazuju tuženici da svjedoci s obzirom na protek vremena ne mogu znati točne datume postavljanja vrata niti je to realno očekivati od svjedoka. U konkretnom slučaju riječ je o svjedocima koji imaju saznanja o trenutku postavljanja metalnih vrata i koji su sudu dali objektivna saznanja o spornim činjenicama te su njihovi iskazi usklađeni i jasni, kako međusobno tako i s iskazima tuženika pa prvostupanjski sud ove iskaze nije pravilno i objektivno cijenio temeljeći svoju odluku na iskazu tužiteljice i navodima odgovora na tužbu, koji su prije svega pisali punomoćnici tuženika, a ne stranke osobno te niti 1. tuženik, niti 2. tuženik u svojim iskazima nisu potvrdili takve navode. Pravno relevantne činjenice utvrđuju se dokazima, a dokaz je procesno sredstvo koje služi za stjecanje pravilne predodžbe o spornim činjenicama. Iz provedenih materijalnih i neposrednih dokaza proizlazi da su metalna vrata postavljena u ožujku 2020., i da je tužiteljica za ovu prepreku koja onemogućava ulazak na tavan znala, zatim da je uklanjanje smeća s tavana zgrade u suvlasništvu parničnih stranaka započelo 30. ožujka 2020. i trajalo je ukupno 5 dana, za koje vrijeme su vrata međukata i tavana morala biti otključana i u koje vrijeme je tužiteljica mogla pristupiti tavanu i fotografirati isti, što potvrđuje i toaletna školjka koja se nalazi na fotografiji i još uvijek nije uklonjena, kao i činjenica da na tavan u vrijeme fotografiranja nisu postavljeni gumeni čamci u koje se slijevala kišnica zbog urušenog krova, a o čemu je iskazivao 2. tuženik. S druge strane, u odnosu na obavijesti, na temelju kojih prvostupanjski sud, uz dijelove odgovora na tužbu i predmetnu fotografiju, poklanja vjeru iskazu tužiteljice i temelji konačan zaključak o pravovremenosti tužbe, valja reći da iz obavijesti koju je tuženik uputio tužiteljici (list 7. prvostupanjskog spisa) proizlazi da 2. tuženik upozorava tužiteljicu na dužnost plaćanja troškova odvoza tavanskog smeća i troškova sanacije dimnjaka te na smetanje posjeda zajedničkog prostora u podrumu pa ova obavijest ne bi potvrđivala da tužiteljica ima pristup tavanu, a u odnosu na obavijest svim stanarima (list 6. prvostupanjskog spisa), tužiteljica je upozorena na smetanje posjeda podrumskog strana, a zabrana odlaska na tavan svim stanarima kao dodatna pisana obavijest ne znači da nije postavljena prepreka zbog koje nije moguće na tavan pristupiti pa predmetne obavijesti, iz kojih se mogu izvesti različiti zaključci, ne mogu predstavljati jasan i nedvojben dokaz kakav predstavljaju iskazi svjedoka, kao i fotografija koja potvrđuje da je tužiteljica na tavanu bila u vrijeme dok stvari nisu u potpunosti iznesene i dok nisu postavljeni gumeni čamci zbog kišnice.

9. Sukladno navedenom, drugostupanjski sud ističe da se ne može prihvatiti pravilnost zaključka prvostupanjskog suda o posljednjem mirnom posjedu i činu smetanja jer tužiteljica nije dokazala da su metalna vrata između 1. i 2. kata postavljena 1. lipnja 2020., odnosno da je toga dana saznala za čin smetanja suposjeda, dok su s druge strane tuženici dokazali da su metalna vrata postavljena u mjesecu ožujku 2020, o čemu je tužiteljica imala saznanja, zbog čega nema osnove za utvrđenje da je tužba podnesena u subjektivnom roku od 30 dana od dana kad je tužiteljica saznala za čin smetanja i počinitelja pa je tužiteljica izgubila pravo na posjedovnu zaštitu.

10. Tužiteljica u prijedlogu postavlja sljedeće pitanje;

„Smatra li se dan saznanja o činu smetanja i počinitelju smetanja posjeda dan kada je to saznala tužiteljica ili je to dan kada je počinitelj počinio smetanje posjeda, te teče li subjektivni rok od 30 dana za podnošenje tužbe od dana počinjenog smetanja ili od dana kad je tužiteljica saznala za čin smetanja i počinitelj smetanja posjeda?“

11. Budući da je drugostupanjski sud zaključi da je tužiteljica za postavljanje metalnih vrata saznala u mjesecu ožujku 2020. kao i tko ih je postavio, pa da je stoga podnijela tužbu protekom zakonskog roka od 30 dana iz članka 21. stavka 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 - dalje: ZVDSP) – to navedeno pitanje nije važno za razrješenje predmetnog spora.

12. U odnosu na povredu ustavnog i konvencijskog prava tužiteljica navodi da drugostupanjsko rješenje nije obrazloženo na način propisan odredbama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP) te da je odluka arbitrarna.

13. Navedeni prigovor nije osnovan jer, kao što je citirano, drugostupanjski sud je dao jasne, detaljne i obrazložene razloge za svoj zaključak. Stoga tužiteljica nije učinila vjerojatnim da joj je povrijeđeno ustavno i konvencijsko pravo na koje se poziva.

14. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju članka 389.a stavak 4. i članka 389.b stavak 1. ZPP-a, odlučiti kao pod toč. I i II izreke ovog rješenja.

15. Na temelju članka 155. stavak 1. ZPP-a, odbijen je zahtjev 1. i 2. tuženika za naknadom troška sastava odgovora na reviziju.

Zagreb, 24. veljače 2026.

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil