REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2575/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Marine Paulić članice vijeća, mr.sc. Senije Ledić članice vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja IR OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Milorad Komadina, odvjetnik u Novom Vinodolskom, protiv tuženog CR OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Karmela Tus, odvjetnica u Crikvenici, radi utvrđenja, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, broj Gž-8/2025-2 od 18. veljače 2025. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Crikvenici poslovni broj P-32/2019-33 od 7. studenog 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 24. veljače 2026.,
r i j e š i o j e :
Odbija se prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja posl. br. P-32/2019-33 odbijen je tužbeni zahtjev koji je glasio: «Utvrđuje se da je tužitelj IR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnik nekretnina koje u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Crikvenici dolaze upisane kao k. č. br. [katastarska čestica] sve upisano u zk. ul [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te je tuženi CR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], dužan temeljem ove presude trpjeti upis prava vlasništva na istim nekretninama s imena tuženika na ime i u korist tužitelja, u 1/1 dijela, u roku od 15 dana.», kao u stavku I izreke presude suda prvog stupnja.1.2. U stavku II izreke iste presude tužitelju je naloženo da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 5.000,00 eura.
2. Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda.
3. Protiv drugostupanjske presude prijedlog za dopuštenje revizije podnio je tužitelj postavljajući dva pitanja ističući da je riječ o pravnim pitanjima važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predlaže donijeti odluku kojom se dopušta podnošenje revizije u ovoj pravnoj stvari.
4. U odgovoru na prijedlog tuženik predlaže odbaciti prijedlog, podredno odbiti.
5. Prijedlog nije osnovan.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje da je dosjelošću stekao pravo vlasništva nekretnina [katastarska čestica] upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] odjela Crikvenica u zk. ul. br. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina] upisano je da su navedene su [katastarska čestica] vlasništvo tuženika.
6.1. Kada je odbio zahtjev tužitelja za utvrđenje stjecanja prava vlasništva navedenih nekretnina, sud prvog stupnja zaključio je kako pretpostavke stjecanja prava vlasništva dosjelošću iz čl. 159. st. 1. i 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00. 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 153/09, 143/12 i 152/14, dalje: ZVDSP) ni iz čl. 28. st. 4. Zakonu o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Službeni list SFRJ", broj 6/1980, 36/1990 i "Narodne novine", broj 53/1991, 91/1996) nisu ostvarene.
6.2. Tužitelj je svoj zahtjev utemeljio na tvrdnjama o potrebi usklađivanja "formalnog" zemljišnoknjižnog stanja sa stvarnim stanjem po kojem je faktični vlasnik predmetnih nekretnina jedino i isključivo tužitelj jer je tužitelj putem svojih prednika pok. SR i MR, a od 1983. i osobno u samostalnom neometanom posjedu tih nekretnina, koji se posjed vršio tako što se kosila trava od strane osoba koje je na to ovlastio tužitelj ili njegovi prednici. U svom je iskazu tužitelj dodao vršenje posjeda obradom vrta i sječom drva, međutim taj činjenični osnov nije iznesen pravodobno, do zaključenja prethodnog postupka (čl. 7. st. 1., čl. 219. st. 1. i čl. 299. st. 1. ZPP).
6.3. Sudovi zaključuju da iz onih dokaza koje je tužitelj predložio u svrhu dokazivanja svojih tvrdnji o dosjelosti odnosno iz iskaza saslušanih svjedoka ŽR, ER, NR, UR i PR te JR i HR nije bilo moguće utvrditi da su tužitelj odnosno njegovi prednici neometano posjedovali upravo [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i na tim nekretninama vršili vlasnička ovlaštenja kroz potrebnih 20 godina neprekinutog samostalnog posjedovanja.
6.4. Ujedno se osnovanim ukazalo tuženikovo osporavanje tužiteljeve savjesnosti u posjedovanju jer je tužitelj znao da su predmetne nekretnine bile uknjižene kao vlasništvo SR i potom tuženika te je nastojao to pitanje riješiti u koju svrhu je i dao punomoć OR. U smislu odredbe čl. 18. st. 3. u vezi čl. 159. st. 3. ZVDSP savjesnim se smatra onaj posjednik koji ima pošten posjed a posjed je pošten ako posjednik, kad ga je stekao, nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed. Točno je kako saznanje tužitelja i njegovih prednika za upis u zemljišnim knjigama ne čini samo po sebi njegov posjed nesavjesnim ili nepoštenim –– pod pretpostavkom da je tužitelj i putem prednika imao razloga osnovano vjerovati da posjed vrši kao vlasnik, međutim ta pretpostavka ovdje nije ostvarena.
7. Tužitelj u prijedlogu postavlja sljedeća pitanja;
„Je li sud čini relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi čl. 8. ZPP i apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP ako u obrazloženju presude samo taksativno navede koje je dokaze proveo i što iz istih proizlazi, ali se uopće ne upusti u njihovu ocjenu, odnosno provedene dokaze posebno ne obrazloži?“
„Je li sud čini relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP i apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, obje povrede u vezi sa čl. 8. ZPP i čl. 220. ZPP, ako se u obrazloženju presude upusti u ocjenu dokaza ali to čini samo u neznatnom ili manjem dijelu svih provedenih dokaza te pritom provedene dokaze kojim se utvrđuju važne i odlučne činjenice uopće ne cijeni, ili pak provedeni dokaz o važnim i odlučnim činjenicama ocjeni tek konstatacijom da takav dokaz ne predstavlja dokaz o činjenicama koje su relevantne u sporu, a bez opravdanja takve konstatacije jasnim i logičkim razlozima?“
7.1. Pitanja nisu važna za razrješenje predmetnog spora jer je prvostupanjski sud cijenio dokaze i obrazložio koje činjenice je utvrdio na temelju tih dokaza analizirajući provedene dokaze (dokazi se citiraju od strane 11 do strane 29. obrazloženja presude, da bi se potom dala analiza tih dokaza od strane 30. do strane 36.). Sud je cijenio iskaz svih saslušanih svjedoka i stranaka. Uz to, sud je zaključi da pored saslušanih 13 svjedoka nije bilo potrebe posebno cijeniti snimku razgovora jednog od tih svjedoka sa tužiteljem, a što je i osnovano jer se utvrđenje suda ne zasniva na iskazu jednog svjedoka (VR), već je sud više težište stavio na iskaze svjedoka koji su neposredni susjedi sporne nekretnine, a nisu u rodbinskim odnosima niti sa jednom od stranaka.
8. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju članka 389.b stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP), odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 24. veljače 2026.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil
