REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-253/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila, člana vijeća i suca izvjestitelja, te Darka Milkovića, mr.sc. Senije Ledić i Goranke Barać-Ručević, članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice IP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Željka Čović Latin, odvjetnica iz Pule, protiv tuženika: 1.) ĆP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2.) EP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćniku Radivoju Mačešiću-Biscuoliu, odvjetniku iz Pule, radi utvrđenja izvanbračne stečevine, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž Ob-191/2025-3 od 17. rujna 2025. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj P Ob- 112/2023-55 od 16. lipnja 2025., u sjednici održanoj 24. veljače 2026.,

r i j e š i o  j e :

I. Prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije odbija se u odnosu na postavljena pitanja.

II. Prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije se odbacuje u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž Ob-191/2025-3 od 17. rujna 2025. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj P Ob-112/2023-55 od 16. lipnja 2025., uz tvrdnju da je nezakonita.

2. U prijedlogu za dopuštenje revizije naznačila je više pitanja, koja smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a koja glase:

1. Ima li utjecaja osnovana sumnja da je jedan partner počinio kazneno djelo nasilja u obitelji u odnosu na drugog partnera na ocjenu ima li neka životna zajednica svojstvo izvanbračne zajednice?

2. Može li navedena okolnost (da je jedan partner bio nasilan prema drugome ), značiti da između partnera nije bilo međusobnog poštovanja i privrženosti, a samim time i da ta zajednica ne može imati značaj izvanbračne zajednice odnosno da nema ispunjene konstitutivne elemente?

3. Koje sve konstitutivne elemente i koju kvalitetu mora imati zajednica muškarca i žene da bi se mogla smatrati izvanbračnom zajednicom?

4. Moraju li partneri imati prijavljeno prebivalište na istoj adresi da bi njihov odnos ima značaj izvanbračne zajednice?

5. Ako stranci nije omogućen uvid u kazneni spis te nije imala mogućnost disponirati ispravama iz tog spisa do zaključenja prethodnog postupka, je li dostavljanjem tih isprava tijekom glavne rasprave, nakon što joj je omogućen uvid u kazneni spis, povrijeđen čl. 299 ZPP-a?

6. Je li onda prijava prebivališta oba partnera na istoj adresi konstitutivni element postojanja izvanbračne zajednice?

7. Imaju li partneri koji žive skupa kao životni partneri sa svim okolnostima koje idu uz to, a nemaju formalno prebivalište na istoj adresi, odnos izvanbračnih partnera?

3. Obrazlažući navedena pitanja navodi „da je sudska praksa u kaznenom postupku elastičnija, pa za postojanje izvanbračne zajednice ne traži da se radi o zajednici neudane žene i neoženjenog muškarca koja traje najmanje tri godine, odnosno kraće ako je u njoj rođeno dijete, ali traži da se radi o faktičnoj zajednici dviju osoba suprotnog spola koja je trajna i koja se od bračne razlikuje samo po okolnosti da nije sklopljen brak u skladu s odredbama Obiteljskog zakona. Sama okolnost da se tuženiku stavlja na teret kazneno djelo nasilja u obitelji i nametljivog ponašanja na štetu bivšeg izvanbračnog druga je jasno da je ODO Pula procijenilo, temeljem svih dokaza, da je riječ o trajnijoj zajednici. Parnični sud je trebao samo utvrditi da li je ta zajednica trajala onoliko koliko to Obiteljski zakon traži. Dakle, imajući u vidu da se tuženiku stavlja na teret počinjenje kaznenog djela nasilja u obitelji i to u periodu od 2021.g. do 2023.g. i nametljivog ponašanja na štetu izvanbračnog druga od lipnja 2024.g. do ožujka 2025.g., to je jasno da je ODO Pula utvrdilo da je u tom periodu postojala trajnija zajednica života između stranaka koja je imala obilježja izvanbračne zajednice. U protivnom, tuženiku bi se stavljalo na teret neko drugo kazneno djelo“.

4.1. U opravdanju razloga važnosti prva tri pitanja poziva se na odluku Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P2-2051/2009., u kojoj je navedeno: „Temeljem iskaza svih saslušanih svjedoka utvrđeno je da je zajednica u kojoj su živjeli tužiteljica i M. K. po svojim obilježjima, ne samo u smislu zajedničkog stanovanja, već u voljnom, emocionalnom, ekonomskom i socijalnom smislu, imala sva obilježja bračne zajednice. [...] Pitanje kakve kvalitete je bio njihov odnos, da li su živjeli mirno i skladno ili je njihov odnos bio prožet sukobima i fizičkim obračunima, nije presudan za pitanje utvrđenja izvanbračne zajednice.” te na rješenje ODO Pula posl. br. KPz- DO-56/2023 od 14. 3. 2023. o mjerama opreza i rješenje ODO Pula posl. br. KP-DO- 183/2025 od 14. 3. 2025. o mjerama opreza.

4.2. U opravdanju razloga važnosti pitanja pod 3. 4. i 7., odnosno pitanja koja se odnose na konstitutivne elemente izvanbračne zajednice i zajedničko prebivalište, poziva se na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-1881/12 od 25. 9. 2012, i Rev-1334/2019 od 4. 5. 2022., dok vezano za preostala pravna pitanja ne navodi nikakve druge razloge važnosti. Pojašnjava da sudska praksa ne nudi jasne odgovore na neujednačeno zakonodavstvo, a ono uzrokuje neujednačenu odnosno proturječnu sudsku prasku. Stoga, tužiteljica smatra da je odgovor na navedena pitanje važan za odluku o ovom sporu ali i kako bi se osigurala jedinstvena primjena zakona.

5. Prijedlog za dopuštenje revizije podnosi i na temelju odredbe čl. 385.a st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), uz tvrdnju da joj je povrijeđeno ustavno pravo iz čl. 14. st. 2. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 5/14 - dalje: Ustav), jednakosti svih pred zakonom, iz čl. 29. st. 1. Ustava, na neovisni i nepristrani sud odnosno pravo na pošteno suđenje, čl. 48 Ustava, pravo vlasništva, te čl. 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija) i to pravo na pravično i pošteno suđenje, čl. 8. Konvencije, poštivanje privatnog i obiteljskog života, čl. 14.1. Konvencije, zabrana diskriminacije, čl. 1. Protokol 1 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, zaštita prava vlasništva.

6. Predlaže dopustiti podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž Ob-191/2025-3 od 17. rujna 2025.

7. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.

8. Prijedlog je dijelom neosnovan, a dijelom nedopušten.

9. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP ovaj sud je ocijenio da za naznačena pravna pitanja nisu izneseni odgovarajući razlozi njihove važnosti, zbog čega ona nemaju značaj važnosti za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

10. Naime, za naznačena pravna pitanja nisu izneseni odgovarajući razlozi važnosti. Citirana odluka prvostupanjskog suda i rješenja ODO u Puli, navedena u točki 4. 1. obrazloženja nemaju značenje razloga važnosti u smislu odredbe čl. 385.a ZPP-a jer su to prema navedenoj odredbi ZPP-a samo drugostupanjske odluke, odluke revizijskog suda, Ustavnog suda RH i ESLJP-a. Osim toga u odlukama na koje se poziva tužiteljica nije odgovoreno na, u prijedlogu na naznačena pitanja ili je izneseni odgovor u skladu s iznesenih shvaćanjem drugostupanjskog suda. Uz to pitanja koja se odnose na konstitutivne elemente izvanbračne zajednice su činjenična pitanja (i prema praksi revizijskog suda na koju se tužiteljica pozvala), zbog čega odgovor na ta pitanja zavisi od svih okolnosti konkretnog slučaja, pa je odgovor na tako postavljena pitanja usko vezan uz okolnosti konkretnog slučaja, načinu vođenja postupka izvedenim dokazima i njihovoj ocjeni slijedom čega se ne mogu smatrati važnim ne samo za odluku o ovom sporu nego i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

11.1. U presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-1881/12 od 25. 9. 2012, revizijski sud je citirao sadržaj odredbe čl. 3. Obiteljskog zakona („Narodne novine“, broj 116/03, 17/04, 136/04 i 107/07) prema kojoj:

„Odredbe ovoga Zakona o učincima izvanbračne zajednice primjenjuju se na životnu zajednicu neudane žene i neoženjenog muškarca, koja traje najmanje tri godine ili kraće ako je u njoj rođeno zajedničko dijete“, a prema kojima je osim potrebnog trajanja, koje razdoblje je zakonski normirano, za priznanje učinaka izvanbračne zajednice potrebno da niti jedan od partnera u razdoblju trajanja te zajednice nije bio u braku, da je među njima postojala trajnija zajednica - i to ne samo u smislu zajedničkog stanovanja (s ozbiljnom odlukom da zajedno žive), već i u uspostavljanju emocionalne odnosno egzistencijalne povezanosti i ekonomske zajednice u kojoj si izvanbračni drugovi zadovoljavaju složene životne potrebe (psihičke, emocionalne, seksualne…) te međusobno pomažu i brinu jedno o drugome - čak neovisno o eventualnoj namjeri da zaključe brak“.

11.2. U presudi ovog suda poslovni broj Rev-1344/2019 od 4. 5. 2022., (tužiteljica se pogrešno pozvala na odluku broj Rev-1334/2019., koja nije pronađena), a na koju se također kao razlog važnosti postavljenih pitanja predlagateljica poziva izraženo je sljedeće shvaćanje:

„U sudskoj praksi ne postoji jednoznačan odgovor na pitanje koje kvalifikatorne okolnosti mora ispunjavati određena zajednica neudane žene i neoženjenog muškarca da bi mogla smatrati izvanbračnom zajednicom u smislu odredbi članka 8. ZN, odnosno članka 11. OBZ, već odluku o tom pravnom pitanju sudovi moraju donositi na temelju odlučnih činjenica koje utvrde dokazima izvedenim u pojedinim parničnim postupcima. Budući da je prema važećim zakonskim odredbama oblik neformalnosti jedno od osnovnih obilježja izvanbračne zajednice, dužnost je suda, kada odlučuje o postojanju određene izvanbračne zajednice, u obrazloženju odluke navesti jasne i obrazložene razloge o odlučnim činjenicama i to ne samo o tome kada je izvanbračna zajednica počela već i o svim drugim kvalitativnim svojstvima, odnosno sadržaju životnih odnosa neudane žene i neoženjenog muškarca koji tu zajednicu čine izvanbračnom zajednicom u smislu mjerodavnih zakonskih odredbi i kao takvu razlikuju od drugih vrsta veza i odnosa između neudate žene i neoženjenog muškaraca." (…) sud kad odlučuje o postojanju zakonskih pretpostavki za postojanje izvanbračne zajednice, treba cijeniti sve okolnosti određenog slučaja i dati jasne razloge o tome od kakvog je utjecaja i učinka na postojanje, trajanje ili mogući prestanak izvanbračne zajednice okolnost da osoba za koju se tvrdi da živi u zajednici koja bi se mogla kvalificirati izvanbračnom zajednicom, za vrijeme trajanja takve zajednice započne i ostvari drugu emocionalnu vezu, odnos ili zajednicu jednakih ili sličnih obilježja. Dakle, treba ocijeniti sadržaj svakog od tih odnosa ponaosob, ali i njihov međusobni utjecaj, sve imajući u vidu da je izvanbračna zajednica neformalna zajednica kako u vezi pitanja njenog početka tako i u vezi njenog okončanja.

12. U ovom predmetu iz utvrđenja nižestupanjskih sudova proizlazi da su nižestupanjski sudovi, polazeći od kontradiktornih iskaza svjedoka u ovom postupku kada opisuju odnos između tužiteljice i tuženika ĆP, zaključili da tužiteljica nije dokazala postojanje izvanbračne zajednice koja bi proizvodila osobne i imovinske učinke kao bračna zajednica u smislu članka 11. Obiteljskog zakona ("Narodne novine", broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23, 156/23), a nije dokazala ni da je u predmetnu nekretninu vršila bilo kakva ulaganja, zbog čega nije bilo ni potrebe za vještačenjem vrijednosti predmetne nekretnine koje je predloženo u tužbi.

13. Prema iznesenom, u navedenim presudama na koje se kao razlog važnosti postavljenih pitanja predlagatelj poziva nije izraženo shvaćanju u odnosu na postavljena pitanja pa stoga te presude ne daju značaj važnosti postavljenim pitanjima. Naime, u svakom od tih predmeta odluka o tužbenom zahtjevu obrazložena je specifičnim okolnostima s kojima se ne može usporediti činjenična situacija u predmetnom slučaju.

14. S obzirom na navedeno valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP odbiti prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pitanja pa je riješeno kao u točki I. izreke rješenja.

15. U pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP i petog naznačenog pitanja, i tvrdnje da joj nije omogućen uvid u kazneni spis, te da nije imala mogućnost disponirati ispravama iz tog spisa do zaključenja prethodnog postupka, odnosno da je tek dostavljanjem tih isprava tijekom glavne rasprave, nakon što joj je omogućen uvid u kazneni spis, povrijeđen čl. 299. ZPP-a, prema ocjeni ovoga suda, tužiteljica nije učinila vjerojatnim da bi joj osobito teškom povredom odredaba parničnog postupka ili pogrešnom primjenom materijalnog prava bila povrijeđena temeljna Ustavom i Konvencijom zajamčena prava navedena u točki 5. obrazloženja.

16. Imajući na umu sve okolnosti konkretnog slučaja i činjenična utvrđenja u postupku pred nižestupanjskim sudovima (koja u ovom postupku ne mogu biti predmetom preispitivanja), pravno shvaćanje suda o primjeni odredbe čl. 299. ZPP- a, izraženo u pobijanoj presudi, navedeno u točkama 6., 15. i 16. obrazloženja drugostupanjske presude, te cjelokupno obrazloženje prijedloga za dopuštenje revizije, proizlazi da tužiteljica u biti izražava nezadovoljstvo drugostupanjskom presudom. Naime, činjenica da tužiteljica nije uspjela u predmetnom sporu, ne znači da su joj ujedno povrijeđena temeljna ljudska prava koja su zaštićena kategorija na temelju Ustava i Konvencije. Isto tako, to što sud nižeg stupnja zauzima drugačije pravno shvaćanje i različito ocjenjuje dokaze tužiteljice ne predstavlja povredu temeljnog ljudskog prava.

17. Ovaj sud smatra da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima tužiteljici bilo omogućeno izjasniti se o svim navodima tuženika, iznositi činjenice i predlagati dokaze te na taj način ravnopravno sudjelovati u postupku. U nižestupanjskim presudama sudovi su odgovorili na sve odlučne navode kako tužiteljice tako i tuženika. Te presude su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tužitelj nije imao pravično i pošteno suđenje.

18.1. Prema načelnom shvaćanju ovoga suda u primjeni st. 2. čl. 385.a ZPP-a, nije svaka nezakonitost ili nepravilnost u radu suda ujedno i povreda temeljnoga ljudskog prava, niti je ova zakonska odredba osnova za pretjerano širenje privatne funkciju revizije po dopuštenju jer i ta revizija ima javnu funkciju (kao što je imala i izvanredna) koja je funkcija primarno vezana uz donošenje presuda s precedentnim učinkom, a ne uz kontrolu zakonitosti (što je bila funkcija redovne revizije).

18.2. Osim toga, odredbe EKLJP i Ustava RH sadrže određena procesna jamstva, a revizijski sud ocjenjuje da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima tužiteljici bilo omogućeno izjasniti se o navodima tuženika, iznositi činjenice i predlagati dokaze u skladu s procesnim pravilima propisanim pozitivnim propisima, te na taj način ravnopravno sudjelovati u postupku. Iz sadržaja pobijane presude proizlazi da je drugostupanjski sud odgovorio na odlučne navode tužiteljice, što je učinio ocjenom svih u postupku izvedenih dokaza sukladno čl. 8. ZPP-a, dajući za svoju ocjenu detaljno navedene razloge koji imaju činjeničnu i pravnu podlogu. U tom je smislu presuda drugostupanjskog suda dovoljno obrazložena i ne može se smatrati arbitrarnom niti očito nerazumnim, pa stoga sadržaj prijedloga ni njegovi prilozi na upućuju na zaključak da tužitelj nije imao pravično suđenje i pravo na pristup sudu. To što tužitelj smatra da je drugostupanjski sud bio dužan odgovoriti na svaki žalbeni prigovor, u naprijed utvrđenim činjeničnim i pravnim okolnostima ovog slučaja, nije odlučno. Osim toga ovaj sud nije utvrdio da bi tijekom prvostupanjskog i drugostupanjskog postupka došlo do povrede zabrane diskriminacije u odnosu na izvanbračne partnere, niti je utvrdio pobijanu odluku arbitrarnom, niti da je postupanjem nižestupanjskih sudova tužiteljici povrijeđeno pravo na pristup sudu, a niti da je došlo do povrede prava vlasništva tužiteljice.

19. Slijedom iznesenog, ocjena je ovog suda da nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju ovoga suda ni u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP-a i dopuštenje revizije, te je na temelju odredbe čl. 385.a u svezi čl. 389. b. st. 1. i čl. 389.a st. 3. i st. 4 ZPP-a, riješeno kao u izreci.

Zagreb, 24. veljače 2026.

Predsjednica vijeća:

Marina Paulić