REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-884/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Marine Paulić članice vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i Goranke Barać - Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice FA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Mauricio Macan, odvjetnik u Puli, protiv tuženika Hrvatskog ureda za osiguranje iz Zagreba, Martićeva 73, OIB: 38922958547, koje zastupa punomoćnik Marko Kuzmanović, odvjetnik u Puli, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-487/2022-3 od 5. prosinca 2022., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Puli - Pola poslovni broj Pn-156/2021-62 od 14. travnja 2022., u sjednici održanoj 24. veljače 2026.,
p r e s u d i o j e :
I. Odbija se revizija tužiteljice kao neosnovana.
II. Odbija se prijedlog tuženika za naknadu troška odgovora na reviziju.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 711.305,86 kn sa zakonskom zateznom kamatom koje na pojedine iznose glavnice teku od dospijeća do isplate i po stopi kako je to navedeno u izreci, kao i da joj naknadi parnični trošak od 73.850 kn.
2. Drugostupanjskom presudom preinačena je presuda Općinskog suda u Puli-Pola broj Pn-156/2021-62 od 14. travnja 2022. na način da je tužbeni zahtjev odbijen te je naloženo tužiteljici da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 86.532,00 kn.
3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd-1206/2023-2 od 19. travnja 2023., tužiteljici je dopušteno podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-487/2022-3 od 5. prosinca 2022., u odnosu na sljedeće pravno pitanje:
"1. Ima li bračni drug koji je primao redovitu plaću u vrijeme pogibije drugog bračnog druga pravo na naknadu štete po osnovi izgubljenog pomaganja ako je u postupku dokazao da ga je poginuli bračni drug, koji je za života imao višestruka primanja, redovito pomagao?
2. Gubi li bračni drug, zbog činjenice što je u vrijeme smrti drugog bračnog druga bio zaposlen i ostvarivao redovita primanja, pravo na naknadu štete zbog izgubljenog pomaganja?“
4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv navedene presude tužiteljica je pozivom na čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku podnijela reviziju u odnosu na pravno pitanje zbog kojeg je dopuštena. Predlaže da ovaj sud prihvati reviziju i ukine drugostupanjsku presudu i predmet vrati drugostupanjskom sudu na ponovni postupak.
5. U odgovoru na reviziju tuženik je osporio revizijske navode tužiteljice te predložio odbiti reviziju kao neosnovanu uz naknadu troškova odgovora na reviziju.
6. Revizija nije osnovana.
7. U skladu s odredbom čl. 391. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 – dalje: ZPP) revizijski sud ispitao je pobijanu odluku samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz čl. 385.a ovoga zakona zbog kojeg je dopuštena.
8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu naknade štete u vidu gubitka uzdržavanja i redovitog pomaganja koju je tužiteljica dobivala od sada pok. supruga AA, koji je preminuo od posljedica prometne nesreće za koju je odgovoran osiguranik tuženika ŽA, a koja pomoć se sastojala od dijela njegove mjesečne zarade koju je davao tužiteljici za zadovoljavanje njezinih životnih potreba (kupnje odjeće i obuće, kvalitetnijih kozmetičkih preparata, privatnih liječničkih pregleda, putovanja, kupnje novog vozila, prigodno pomaganje djeci i unucima, uređenje i održavanje kuće, štednje i sl.).
9. Prvostupanjski sud je prihvatio u cijelosti tužbeni zahtjev i pozivom na odredbu članka 1094. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 28/18, dalje: ZOO), dosudio tužiteljici iznos u visini 1/2 mjesečnih primanja (od 1. studenoga 2007. godine tj. od smrti prednika do 1. prosinca 2020. godine) koja bi njezin suprug za života mjesečno zarađivao radom kao vodoinstalater i to kako u redovnom radu kod poslodavca "...", tako i radom "na crno" u slobodnom vremenu, zaključivši da tužiteljica kao supruga spada u krug osoba koje su legitimirane potraživati štetu po toj osnovi.
10.1. Drugostupanjski sud polazeći od utvrđenja da je tužiteljica, u vrijeme smrti svog supruga, bila zaposlena i ostvarivala plaću svojim radom, zaključuje da tužiteljica nije bila uzdržavana osoba niti ju je sada pok. suprug pomagao u smislu odredbe čl. 1094. ZOO, zbog čega nije osnovan njezin zahtjev za naknadu štete po toj osnovi, jer dio sredstava koje je njezin suprug bio u mogućnosti od svoje zarade (redovne i one ostvarene radom "na crno") davati tužiteljici i koji je ona mogla utrošiti na način da podigne kvalitetu života (kupnjom bolje i kvalitetnije tj. skuplje odjeće i obuće, nabava kvalitetne kozmetike, putovanjima i sl.) nisu bila sredstva namijenjena uzdržavanju niti pomaganju u smislu odredbe čl. 1094. ZOO. Pritom sud ističe da pravo na potraživanje takve štete koja prelazi iznose potrebne za uzdržavanje odnosno redovno pomaganje radi uzdržavanja, nije (za sada) uopće propisano odredbama Zakona o obveznim odnosima.
11.1. Suprotno navedenom shvaćanju drugostupanjskog suda, tužiteljica u reviziji smatra da nije bitno je li bračni drug u vrijeme pogibije drugog bračnog druga bio zaposlen ili nije, već da je bitno je li od istog dobivao trajnu pomoć u uzdržavanju.
11.2. S obzirom da je tijekom postupka nesporno utvrđeno da je sada pok. suprug AA znatno bolje zarađivao od tužiteljice te da njegovom smrću tužiteljica ima manje sredstava koja bi joj omogućila kvalitetniji život, tužiteljica smatra da je drugostupanjski sud pogrešno zaključio da nema pravo na naknadu štete sukladno odredbi čl. 1094. ZOO iako je tužiteljici sada pok. suprug omogućavao životni standard kojeg ona ne bi mogla ostvariti svojim primanjima.
12.1. Suprotno revizijskim navodima tužiteljice sud drugog stupnja pravilno je ocijenio da u konkretnom slučaju tužbeni zahtjev nije osnovan.
12.2. Odredbom čl. 1094. ZOO propisano je da osoba koju je poginuli uzdržavao ili redovito pomagao, a i ona koja je po zakonu imala pravo zahtijevati uzdržavanje od poginulog, ima pravo na naknadu štete koju trpi gubitkom uzdržavanja, odnosno pomaganja (stavak 1.), a šteta se naknađuje plaćanjem novčane rente čiji iznos se odmjerava s obzirom na sve okolnosti slučaja, a koji ne može biti viši od onoga koji bi oštećenik dobivao od poginulog da je ostao u životu (stavak 2.). Identična odredba bila je propisana i člankom 194. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01, dalje: ZOO/91).
13. U konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke za primjenu navedene zakonske odredbe, jer sudjelovanje supruga u stjecanju zajedničkog dohotka toga domaćinstva nema karakter uzdržavanja i redovnog pomaganja, koje predstavlja osnovu za stjecanje prava na naknadu štete u smislu čl. 1094. st. 1. ZOO. Valja imati u vidu da je sada pok. suprug tužiteljice od svoje zarade (redovne i one ostvarene radom „na crno“) pomagao tužiteljici radi podizanja kvalitete života, pa se tužiteljica ne može smatrati osobom koju je njezin suprug uzdržavao ili redovito pomagao u smislu odredbe čl. 1094. st. 1. ZOO. Stoga nije osnovan tužbeni zahtjev tužiteljice za naknadom štete na ime izgubljenog uzdržavanja i pomaganja u vezi smrti njezinog supruga.
14.1. U vezi s primjenom i tumačenjem navedene odredbe ovaj sud je već izrazio shvaćanje u brojnim odlukama. Tako i u odluci ovoga sud poslovni broj Rev-151/07-2 od 3. srpnja 2007. temeljem koje odluke je i dopušteno pitanje u ovoj reviziji, izraženo je pravno shvaćanje:
"(...) da bi tužiteljica imala pravo na naknadu iznosa koje je dobivala od pokojnog supruga u vidu pomaganja za njezino uzdržavanje, unatoč činjenici što je ona bila zaposlena, ukoliko bi se to u postupku utvrdilo...“.
U odluci ovoga suda broj Rev-1224/10-2 od 12. rujna 2012., također temeljem koje odluke je i dopušteno pitanje u ovoj reviziji, zauzeto je pravno shvaćanje:
„(...) osoba koju je poginuli redovito pomagao, tj. stalno, vremenski duže materijalno pridonosio u korist te osobe ima pravo na naknadu štete.. .“
14.2. Također, u odluci u predmetu Rev 454/2006-2 od 31. svibnja 2006., je navedeno: "(...) da sudjelovanje u stjecanju zajedničkog dohotka tog domaćinstva nema karakter uzdržavanja i redovitog pomaganja, koje predstavlja osnovu na stjecanje prava na naknadu štete u smislu čl. 194. Zakona o obveznim odnosima.“
15.1. Stoga odgovor na prvo postavljeno pitanje glasi:
„Bračni drug koji je primao redovitu plaću u vrijeme pogibije drugog bračnog druga ima pravo na naknadu štete po osnovi izgubljenog pomaganja ako je u postupku dokazao da ga je poginuli bračni drug koji je za života imao višestruka primanja redovito pomagao što podrazumijeva stalno i vremenski dulje sukcesivno materijalno pridonošenje u korist određene osobe radi potpunog ili djelomičnog uzdržavanja te osobe.“
15.2. Odgovor na drugo postavljeno pitanje ovisi o okolnostima konkretnog slučaja.
15.3. Naime, u konkretnom slučaju nije utvrđeno pravo tužiteljice na naknadu štete zbog izgubljenog pomaganja, jer smisao zakonske odredbe čl. 1094. ZOO pod pojmom redovitog pomaganja podrazumijeva stalno i vremenski duže sukcesivno materijalno pridonošenje u korist određene osobe radi potpunog ili djelomičnog uzdržavanja te osobe, a što u konkretnom slučaju nije utvrđeno, jer sudovi polaze od utvrđenja da je sredstva pok. supruga tužiteljica trošila radi podizanja svoje kvalitete života na čemu i temelji tužbeni zahtjev (kupnjom bolje i kvalitetnije tj. skuplje odjeće i obuće, nabava kvalitetne kozmetike, putovanjima i sl.), dakle radilo se o sudjelovanju u stjecanju zajedničkog dohotka tog domaćinstva.
16. S obzirom da je pobijana odluka u skladu s navedenim shvaćanjima ovoga suda, to je na temelju odredbe čl. 391. st. 6. ZPP, odlučeno kao u točki I. izreci ove presude.
17. S obzirom da odgovor na reviziju nije bio potreban za odlučivanje o istoj, valjalo je odbiti zahtjev tuženika za naknadom takvog troška (čl. 155. ZPP-a).
Zagreb, 24. veljače 2026.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil
