REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-299/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, te Darka Milkovića, mr. sc. Senije Ledić i Goranke Barać-Ručević, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja TR, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po Mići Ljubenku, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženice ĐR, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnici Suzani Horvat, odvjetnici u Zagrebu, radi prestanka uzdržavanja, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž Ob-42/2025-3 od 27. veljače 2025., kojim je potvrđena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P Ob-329/2022-15 od 8. studenoga 2024., u sjednici održanoj 24. veljače 2026.

r i j e š i o  j e:

Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije, u dijelu koji se odnosi na postavljena pitanja se odbija, a u dijelu u kojem se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava se odbacuje.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž Ob-42/2025-3 od 27. veljače 2025., kojim je potvrđena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P Ob-329/2022-15 od 8. studenoga 2024., uz tvrdnju da je pobijana odluka nezakonita.

2. 1. U prijedlogu je naznačio slijedeća pravna pitanja:

„1. Jesu li uzdržavatelj i dijete jednaki pred zakonom u situaciji kada za uzdržavatelja riječ „dužnost“ u OZ znači obavezu, a djetetu znači „samo preporuku“?

2. Je li i dijete jednako tako dužno uredno izvršavati svoje školske i zakonske obaveze kako bi zadržalo svoje pravo na uzdržavanje?“

2. 2. Smatra da su navedena pitanja važna za odluku u ovom sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kao i za razvoj prava. U odnosu na naznačena pitanja poziva se na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-834/2021-2, od 27. veljače 2024.

3. Uz navedena pitanja, tužitelj također sukladno čl. 385.a st. 2. ZPP-a, predlaže da mu se dopusti podnijeti reviziju jer mu je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba Zakona o parničnom postupku povrijeđeno temeljeno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, pravo na jednakost pred zakonom.

4. Odgovor na prijedlog nije podnesen.

5. Prijedlog je djelomično nedopušten, a djelomično neosnovan.

6. 1. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 79/19, 80/22 i 155/23 - dalje: ZPP), revizijski sud je utvrdio da su u prijedlogu za dopuštenje revizije određeno naznačeno dva pravna pitanja i da su za naznačena pravna pitanja izneseni razlozi za koje predlagatelj smatra važnim razlozima tim pitanjima.

6. 2. Odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP-a propisano je da će Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustiti reviziju ako se u povodu nje može očekivati odluka o pravnom pitanju koje su nižestupanjski sudovi u tom sporu razmatrali, a koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

7. Tužitelj tužbenim zahtjevom, koji je odbijen nižestupanjskim presudama, traži da se utvrdi da je prestala njegova obveza kao roditelja da uzdržavanja svoju punoljetnu kćer, tuženicu ĐR i to s danom 5. listopada 2021.

8. Drugostupanjski sud je odbio tužiteljevu žalbu uz obrazloženje da su okolnosti zbog kojih je prestala njegova obveza nastupile prije podnošenja tužbe u ovom predmetu, pa ni činjenica da ga tuženica nije obavijestila o prestanku redovitog školovanje, niti ga je uopće obavještavala o svom školovanju i ispunjavanju obveza, ne daju sudu mogućnost da prestanak prava tuženice na uzdržavanje utvrdi prije nego je tužitelj podnio tužbu u ovom predmetu.

9. Tužitelj, u prijedlogu, citirane presude u odbijajućem dijelu smatra nezakonitim, a njihovu nezakonitost osporava naznačavanjem navedenih pravnih pitanja. Obrazlažući svoje shvaćanje o navedenim pitanjima navodi:

„Problem zbog kojeg je revizija u ovom predmetu nužna jest činjenica da se radi o punoljetnoj „djeci“ koja su ljudi samostalni u odlučivanju. Kao takva, ta „djeca“ mogu bez znanja i suglasnosti roditelja (uzdržavatelja) upisati bilo koji privatni fakultet ili se premještati među državnim fakultetima (kao u ovom slučaju, gdje je ĐR sada upisala već treći državni fakultet), bez stvarne namjere da uče i steknu neko akademsko zvanje. Čim se upišu, dobivaju potvrdu da su redoviti studenti i po OZ automatski stječu pravo na uzdržavanje zbog redovitog školovanja. Zbog takvog stanja, danas dijete zlouporabom OZ i manipulacijama može zahtijevati i dobiti uzdržavanje sve do 26. god. života, a da pritom ne završi nijedan studij! Dovoljno je da se, kad na jednom fakultetu izgubi pravo studiranja, upiše na neki drugi. Čak i na državnim fakultetima uvijek negdje (na manje privlačnim studijima) ima mjesta, a takvoj „djeci“ svaki studij odgovara.“

10. 1. Pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije, po ocjeni ovoga suda, nisu važna za odluku u ovoj pravnoj stvari niti su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni niti za razvoj prava kroz sudsku praksu jer za navedena pitanja nije iznesen odgovarajući razlog važnosti u smislu odredbe čl. 385.a ZPP-a.

10. 2. Naime, u odluci Rev-834/2021-2, od 27. veljače 2024. na pitanje „Ispunjava li redovito i uredno svoje studentske obveze punoljetno dijete koje nakon završenog srednjoškolskog obrazovanja ne upisuje nikakav fakultet, već pauzira jednu godinu, a nakon upisa na fakultet ponavlja jednu godinu, te je u dobi od 23,5 godine nakon 4 godine od završenog srednjoškolskog obrazovanja upisan na ponavljanje druge godine studije, ali još uvijek bez položenih svih ispita iz prve i druge godine studija, sve to bez opravdanog razloga?“, odgovoreno je "Ne ispunjava redovito i uredno svoje studentske obveze punoljetno dijete koje nakon završenog srednjoškolskog obrazovanja ne upisuje nikakav fakultet, već pauzira jednu godinu, a nakon upisa na fakultet ponavlja jednu godinu, te je u dobi od 23,5 godine, nakon četiri godine od završenog srednjoškolskog obrazovanja upisan na ponavljanje druge godine studija, ali još uvijek bez položenih svih ispita iz prve i druge godine studija, sve to bez opravdanog razloga." Prema navedenom, u toj odluci nije odgovarano, niti je odgovoreno na predmetno pitanje jesu li uzdržavatelj i dijete jednaki pred zakonom. Stoga ta odluka za prvo pitanje nije odgovarajući razlog važnosti.

10. 3. Osim toga, taj dio njegova zahtjeva odbijen je iz razloga što su okolnosti zbog kojih je prestala njegova obveza nastupile prije podnošenja tužbe, a u odnosu na takvo pravno shvaćanje drugostupanjskog suda nije naznačeno ni jedno pravno pitanje. te stoga od odgovora na prvo, ali i drugo naznačeno pitanje niti ne zavisi odluka u ovoj pravnoj stvari.

11. Prijedlog je, kako je naprijed navedeno, podnesen i iz razloga navedenih u čl. 385.a st. 2. ZPP-a, pozivajući se na povredu temeljnog ljudskog prava, konkretno prava na pravično suđenje.

12. Revizijski sud ocjenjuje da tužitelj navodima iznesenim u prijedlogu za dopuštenje revizije nije učinio vjerojatnim da su mu tijekom prvostupanjskog i drugostupanjskog postupka povrijeđena temeljna ljudska prava u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP-a. Naime, razlozi koje tužitelj veže uz povredu temeljnih ljudskih prava tiču se povrede prava na jednakost pred zakonom zajamčenu čl. 14. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 2/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14 - dalje: Ustava RH).

13. 1. Prema načelnom shvaćanju ovoga suda u primjeni st. 2. čl. 385.a ZPP-a, nije svaka nezakonitost ili nepravilnost u radu suda ujedno i povreda temeljnoga ljudskog ili ustavnog prava, niti je ova zakonska odredba osnova za pretjerano širenje privatne funkciju revizije po dopuštenju jer i ta revizija ima javnu funkciju (kao što je imala i izvanredna) koja je funkcija primarno vezana uz donošenje presuda s precedentnim učinkom, a ne uz kontrolu zakonitosti (što je bila funkcija redovne revizije).

13. 2. Osim toga, odredbe EKLJP i Ustava RH sadrže određena procesna jamstva, a revizijski sud ocjenjuje da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima tužitelju bilo omogućeno izjasniti se o navodima tuženika, iznositi činjenice i predlagati dokaze te na taj način ravnopravno sudjelovati u postupku. Iz sadržaja pobijane presude proizlazi da je drugostupanjski sud odgovorio na odlučne navode tužitelja, što je učinio ocjenom svih u postupku izvedenih dokaza sukladno čl. 8. ZPP-a, dajući za svoju ocjenu detaljno navedene razloge koji imaju činjeničnu i pravnu podlogu. U tom je smislu presuda drugostupanjskog suda dovoljno obrazložena i ne može se smatrati arbitrarnom niti očito nerazumnim, pa stoga sadržaj prijedloga ni njegovi prilozi na upućuju na zaključak da tužitelj nije imao pravično suđenje i jednakost pred zakonom. To što tužitelj smatra da je drugostupanjski sud bio dužan na drugačiji način tumačiti određenje odredbe Obiteljskog zakona, u naprijed utvrđenim činjeničnim i pravnim okolnostima ovog slučaja, nije odlučno.

14. Slijedom iznesenog, tužitelju nije povrijeđeno pravo na jednakost svih pred zakonom i na pravično suđenje, slijedom čega je ocjena je ovog suda da nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju ovoga suda ni u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP-a i dopuštenje revizije, te je na temelju odredbe čl. 385.a u svezi čl. 389. b. st. 1. i čl. 389.a st. 3. i st. 4 ZPP-a, riješeno kao u izreci.

Zagreb, 24. veljače 2026.

Predsjednica vijeća:

Marina Paulić