REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-472/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja TN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Siniša Štimac, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika Cemex Hrvatska d.d., OIB: 94136335132, Kaštel Sućurac, Cesta dr. Franje Tuđmana 45, kojeg zastupa Mišel Rošić, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Budimir i partneri u Splitu, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž - 3404/2025-2 od 9. rujna 2025. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-279/2019-63 od 13. lipnja 2025., u sjednici održanoj 24. veljače 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja se odbija u odnosu na postavljena pitanja.
II. Odbacuje se prijedlog tužitelja za dopuštenje u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljenih sloboda.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-3404/2025-2 od 9. rujna 2025. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-279/2019-63 od 13. lipnja 2025., te postavio sljedeća pravna pitanja:
„1. Je li drugostupanjski sud, utvrdivši da postoji protupravnost kod tuženika suprotno utvrđenju prvostupanjskog suda, a zatim odbivši tužbeni zahtjev pozivajući se na pretežiti doprinos tužitelja, pri tome povrijedio materijalno pravo iz čl. 1045. u vezi s čl. 1092. Zakona o obveznim odnosima i/ili odredbe Zakona o parničnom postupku (čl. 8. i čl. 364. st. 2. t. 11. ZPP-a) zbog nepravilne savjesne ocjene dokaza ili bitne povrede postupka?
2. Je li drugostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 1045. i čl. 1092. ZOO-a kada je odbio tužbeni zahtjev uz obrazloženje o navodnom doprinosu tužitelja iako iz utvrđenih činjenica ne proizlazi da bi tužitelj svojim ponašanjem pridonio nastanku ili povećanju štete?
3. Je li drugostupanjski sud pravilno protumačio čl. 1092. ZOO- prema kojem sud može pravično procijeniti razmjerno smanjenje naknade štete i kada nije moguće točno utvrditi postotak doprinosa tužitelja?
4. Je li drugostupanjski sud pogrešnom primjenom materijalnog prava i odbijanjem tužbenog zahtjeva za naknadu štete zbog uništenja vinograda povrijedio pravo vlasništva zajamčeno čl. 48. Ustava Republike Hrvatske i člankom 1. Protokola br. 1. uz Europsku konvenciju o zaštiti ljudskih prava, time što nije osigurao učinkovitu sudsku zaštitu od nezakonitog zadiranja u vlasništvo?
5. Je li sud drugog stupnja pravilno primijenio odredbu čl. 1092. ZOO -a kada nije utvrdio točan omjer doprinosa tužitelja i tuženika, već je samo apstraktno naveo da je nesporan pretežiti doprinos tužitelja nastanku veće štete?“.
1.2. U odnosu na postavljena pravna pitanja tužitelj ističe da pobijana odluka odstupa od pravnog shvaćanja zauzetog u odluci Vrhovnog Suda Republike Hrvatske Rev– 1323/2014 od 1. listopada 2014.
2. Na prijedlog nije odgovoreno.
3. Prijedlog za dopuštenje revizije nije osnovan i nije dopušten.
4. Postupajući sukladno odredbi čl. 387. i čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25. - dalje: ZPP) vijeće revizijskog suda je ocijenilo da su ovako postavljena pitanja preopćenita te od odgovora na navedena pitanja ne ovisi ishod ovog spora.
4.1. Ovako postavljenim pitanjima tužitelj zapravo osporava utvrđeno činjenično stanje, što samo po sebi nije dopušten razlog za dopuštenje revizije (u smislu odredbe čl. 385.a ZPP-a), pa se u okviru takvih pitanja prijedlog ne može razmatrati. Naime, takva pitanja nemaju važnost za ujednačenje sudske prakse, što je osnovni smisao postupka koji se vodi povodom revizije, pa tako ni nemaju važnost za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Osim što je doseg takvih pitanja ograničen samo na važnost za ovaj, konkretni slučaj, ovise o okolnostima svakog (tj. konkretnog) slučaja.
5. Predmet postupka je zahtjev tužitelja za naknadu štete koju je tuženik prouzročio tužitelju kada je bez pisane suglasnosti tužitelja pristupio na vinograd tužitelja te koristeći tešku mehanizaciju uništio tužiteljev vinograd.
5.1. Sudovi su odbili tužbeni zahtjev te utvrdili da je nesporan pretežiti doprinos tužitelja nastanku veće štete te njegova isključiva odgovornost za uništenje dokaza na temelju kojih bi se mogao utvrditi nastanak i visina eventualne štete.
6. Razlozi važnosti na koje se tužitelj u prijedlogu za dopuštenje revizije poziva u odnosu na navedena pitanja nisu u dovoljnoj mjeri uspoređujući s konkretnom činjeničnom i pravnom situacijom.
7. Slijedom iznesenog, a budući da je ocijenjeno da postavljena pravna pitanja nisu važna pravna pitanja u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP, prijedlog za dopuštenje revizije je odbijen u odnosu na postavljena pitanja na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP.
8. Tužitelj se u prijedlogu za dopuštenje revizije, izražavajući svoje neslaganje sa nižestupanjskim odlukama, poziva i na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14 - dalje: Ustav) i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17
- dalje: EKLJP), pozivajući se na arbitrarnost u odlučivanju te povredu prava vlasništva.
8.1. Ovaj sud smatra da nisu ispunjene niti pretpostavke predviđene u odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP za dopuštenost revizije, jer vjerojatnost teških postupovnih ili materijalnopravnih povreda u postupku nije učinjena vjerojatnima, te ovaj sud smatra da su u svojim presudama nižestupanjski sudovi odgovorili na sve odlučujuće navode tužitelja. Njihove odluke su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tužitelj nije imao pravično suđenje ili da mu je povrijeđeno pravo vlasništva te je prijedlog za dopuštenje revizije u tom dijelu odbačen na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP te je riješeno kao u točki II. izreke ove odluke.
Zagreb, 24. veljače 2026.
Predsjednik vijeća:
dr.sc. Jadranko Jug
