REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-3961/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, mr.sc. Senije Ledić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Marine Paulić članice vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članica vijeća, u pravnoj stvari tužitelja GRAD RIJEKA, OIB 54382731928, sa sjedištem u Rijeci, Korzo 16, kojeg zastupaju punomoćnice Danijela Kovačić i Jasenka Perković, odvjetnice u Rijeci, Dežmanova 10/I, protiv tuženice REPUBLIKE HRVATSKE, OIB 52634238587, koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Rijeci, radi ispravka upisa u zemljišnim knjigama, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Visokoga trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2640/2023-4 od 14. svibnja 2025., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-444/2022-13 od 4. svibnja 2023., u sjednici održanoj 24. veljače 2026.,

r i j e š i o  j e

Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbija.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokoga trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2640/2023-4 od 14. svibnja 2025., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P- 444/2022-13 od 4. svibnja 2023. Prijedlog je podnesen zbog pravnih pitanja za koja podnositelj navodi da su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

2. Tužitelj u prijedlogu za dopuštenje revizije, sukladno odredbi članka 385.a stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), naznačuje pravna pitanja koja glase:

"1) Je li sud drugog stupnja počinio povredu iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP kada pobijana presuda u pogledu odlučnih činjenica ima proturječnosti sa sadržajem krunskih isprava u spisu radi čega je sud drugog stupnja pogrešno primijenio i materijalno pravo;

2) Predstavlja li stan koji nije procijenjen u temeljni kapital prilikom pretvorbe komunalnih poduzeće provedene po članku 1. ZOPOPKD, dio društvenog kapitala kojeg propisuju odredbe članka 31. stavak 1. Zakona o komunalnom gospodarstvu

("Narodne novine" broj 36/95, dalje: ZKG);

3) Predstavlja li nekretnina, odnosno posebni dio nekretnine, stan od 30,22 m2 koji je komunalno poduzeće dodjeljivalo na korištenje svojim radnicima, na kojoj nekretnini pravo korištenja ima komunalno poduzeće, kapital poduzeća u komunalnim djelatnostima i djelatnostima uređenja naselja i prostora, prijevoza putnika u gradskom i prigradskom prometu i djelatnosti uređenja i održavanja tržnica na malo, kapital na kojem se obavlja druga gospodarska djelatnost s udjelom, u ukupnom kapitalu komunalnog poduzeća više od 50%?".

3. Tužitelj kao razlog važnosti navodi odstupanje pravnih shvaćanja iz pobijane odluke od prakse revizijskog suda, pozivajući se na odluke broj Revt-354/11 od 19. ožujka 2014. i Rev-757/2022-2 od 21. veljače 2024.

4. Na prijedlog nije odgovoreno.

5. Postupajući u skladu s odredbama članka 385.a stavka 1. i članka 387. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP), revizijski sud ocjenjuje da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, te kao takva ne opravdavaju dopuštenje revizije.

6. U odnosu na prvonaznačeno pitanje, protivno navodima tužitelja, odluke nižestupanjskih sudova sadrže detaljna, obrazložena, jasna i neproturječna utvrđenja o postojanju prava vlasništva tuženice na predmetnom stanu, prema kojima predmetni stan koji je bio dio društvenog kapitala društvenog poduzeća i koji je bio izuzet od pretvorbe odnosno prilikom pretvorbe nije bio procijenjen u vrijednost društvenog kapitala, predstavlja neprocijenjenu imovinu u smislu odredaba Zakona o upravljanju državnom imovinom ("Narodne novine" broj 145/10), pa stoga postaje vlasništvo Republike Hrvatske. Predlagatelju valja odgovoriti da iz nižestupanjskih odluka niti ne proizlazi je tužitelj tvrdio da je predmetni stan bio procijenjen u vrijednost društvenog kapitala R.O. ČISTOĆA, već je tvrdio da se radi o neprocijenjenoj imovini koja ostaje dio društvenog kapitala komunalnog poduzeća.

6.1. Nadalje, predlagatelj u prijedlogu i njegovim prilozima nije izložio odgovarajuće odnosno dostatne razloge važnosti u odnosu na drugo i treće naznačena pitanja, u smislu odredbe članka 385.a stavak 1. ZPP, budući ne ističe da bi pravna shvaćanja iz pobijane odluke odstupala od prakse revizijskog suda ili da bi o ovim pravnim pitanjima postojala neujednačenost sudske prakse drugostupanjskih sudova, a potom ne navodi ni relevantne razloge zbog kojih bi nepostojanje prakse revizijskog suda bilo osnova za dopuštenje revizije.

7. U opisanim je okolnostima prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije valjalo odbiti na temelju odredbe članka 389.b stavaka 1. i 2. ZPP i riješiti kao u izreci ovog rješenja

Zagreb, 24. veljače 2026.

Predsjednik vijeća

Ivan Vučemil