REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-385/2026-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja GRAD OMIŠ, Trg kralja Tomislava 5/I, OIB: 49299622160, kojeg zastupa punomoćnik Dragan Mijoč, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika ZDENAC, d.o.o., sa sjedištem u Omišu, Četvrt Ribnjak 17, OIB: 39753740326, kojeg zastupa punomoćnica Dijana Vulić, odvjetnica u Splitu, radi zaključenja ugovora o kupoprodaji nekretnine, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-3247/2025-3 od 10. rujna 2025. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-220/2021-12 od 21. travnja 2022. ispravljena rješenjem tog suda poslovni broj P-220/2021-16 od 27. travnja 2021., koje rješenje je ispravljeno rješenjem poslovni broj P-220/2021-17 od 5. svibnja 2022, u sjednici vijeća održanoj 24. veljače 2026.,
r i j e š i o j e:
Odbacuje se prijedlog tuženika za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-3247/2025-3 od 10. rujna 2025. te navodi da mu je pobijanom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14 - dalje: Ustav), te pravo na pošteno suđenje zajamčeno čl. 6. st. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija).
2. Na prijedlog nije odgovoreno.
3. Prema odredbi čl. 385.a st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/2025. - dalje: ZPP) Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom i Konvencijom i da se stranka na te povrede, ako je to bilo moguće već pozivala u nižestupanjskom postupku.
4. Međutim, prema ocjeni ovoga suda tuženik nije učinio vjerojatnim da mu je u postupku pred nižestupanjskim sudovima zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom, kao i Konvencijom, a kako to tvrdi u prijedlogu.
5. Predmet tužbenog zahtjeva je tužiteljev zahtjev da se naloži tuženiku sklapanje kupoprodajnog ugovora predmet kojeg su tri stana koje je izgradio tuženik i to po kupoprodajnoj cijeni ne višoj od 2.000,00 EUR/m[2] , a koji iznos uključuje i porez na dodanu vrijednost.
5.1. Nesporno je među parničnim strankama da su 26. veljače 2008. sklopile Ugovor o kupoprodaji Klasa: 944-05/07-01/20, Ur. broj: 2155-01-03-10-2, na temelju kojeg je tužitelj kao prodavatelj prodao tuženiku kao kupcu k. č. br. [katastarska čestica] (kat. čest. [katastarska čestica]) k. o. [katastarska općina], površine 1354 m[2] i k. č. br. [katastarska čestica] (kat. čest. [katastarska čestica]) k. o. [katastarska općina], površine 1317 m[2] , za cijenu od 1.771.000,00 EUR. Člankom 7. tog Ugovora ugovoreno je da će kupac izgraditi stambeno-poslovni objekt u kojem će se osigurati stanovi i poslovni prostor za Grad Omiš, između ostalog, tri stana, potpuno uređena po sistemu ključ u ruke, i prodati ih Gradu Omišu po cijeni koja će, u trenutku prodaje, predstavljati tržišnu cijenu po kojoj će se, u zgradama izgrađenim na predmetu prodaje, stanovi prodavati na tržištu, ali ne više od 2.000,00 EUR/m[2] , plativo u kunama po srednjem tečaju HNB na dan isplate.
5.2. Sporno je uključuje li kupoprodajna cijena stanova porez na dodanu vrijednost ili je riječ o cijeni koju treba uvećati za porez na dodanu vrijednost.
5.3. Drugostupanjski sud pobijanom odlukom potvrđuje prvostupanjsku presudu kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev uz obrazloženje da su stranke jasno definirale cijenu stanova te se navedena odredba kupoprodajnog ugovora treba tumačiti onako kako glasi.
5.4. S obzirom da iz ugovorne odredbe proizlazi da je određena maksimalna cijena stanova 2.000,00 EUR po m[2] , pri čemu stranke nisu spomenule porez na dodanu vrijednost, smatra se da je u ugovorenu cijenu uključen porez na dodanu vrijednost. Naime, da je volja ugovornih stranaka bila da se na cijenu stana po m[2] plati porez na dodanu vrijednost, tada bi to tako i ugovorile. Stoga, u situaciji kada stranke nisu izrijekom definirale obvezu plaćanja poreza na dodanu vrijednost, smatra se da je u ugovorenu cijenu uključen porez na dodanu vrijednost.
5.5. Pobijanom odlukom nadalje je obrazloženo da se radi o novim nekretninama (nekorištenim) te su one, bez obzira na kupca (drugi porezni obveznik ili fizička osoba – građanin) oporezive PDV-om. Stoga je tuženik kao obveznik plaćanja PDV-a u konkretnom slučaju, dužan izdati račun koji će sadržavati jediničnu cijenu bez PDV- a, stopu PDV-a, iznos PDV-a razvrstan po stopi PDV-a, te zbrojni iznos naknade i PDV-a. Pri tome je potrebno voditi računa da iznos od 2.000,00 EUR/m[2] sadržava i iznos poreza na dodanu vrijednost.
6. S obzirom na navedeno proizlazi da su u svojim odlukama nižestupanjski sudovi odgovorili na sve odlučujuće navode tuženika. Njihove odluke su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima, dok tuženik nije ničim obrazložio u čemu se ta povreda točno očituje osim što smatra pobijanu odluku nepravednom. Slijedom navedenog ne postoje okolnosti koje bi upućivale na zaključak da tuženik nije imao pravično suđenje.
7. S obzirom da nisu ispunjene pretpostavke predviđene u odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP za dopuštenost revizije, jer vjerojatnost teških postupovnih ili materijalnopravnih povreda u postupku nije učinjena vjerojatnima, prijedlog za dopuštenje revizije je odbačen na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP te je riješeno kao u izreci ove odluke.
Zagreb, 24. veljače 2026.
Predsjednik vijeća:
dr.sc. Jadranko Jug
