REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-4101/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i izvjestiteljice, Marine Paulić članice vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja - protutuženika ZĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Nenad Škare, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženice - protutužiteljice JĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Zorana Živković, odvjetnica u Zagrebu, radi utvrđenja bračne stečevine i isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja - protutuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola, poslovni broj Gž Ob-134/24-2 od 13. svibnja 2025. kojom je potvrđena presuda Općinskoga građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P Ob-947/21-107 od 31. srpnja 2024., u sjednici održanoj 24. veljače 2026.,

r i j e š i o  j e :

I. Prijedlog tužitelja - protutuženika za dopuštenje revizije se odbija u odnosu na naznačena pravna pitanja.

II. Prijedlog tužitelja - protutuženika za dopuštenje revizije se odbacuje u odnosu na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženice - protutužiteljice za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.

Obrazloženje

1. Tužitelj - protutuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola, poslovni broj Gž Ob-134/24-2 od 13. svibnja 2025. kojom je potvrđena presuda Općinskoga građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P Ob-947/21-107 (pogrešno navedena oznaka broja P-947/2021-107) od 31. srpnja 2024. Predlagatelj je prijedlog utemeljio na odredbi članka 385.a stavaka 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) cijeneći da je reviziju potrebno dopustiti zbog naznačenih pravnih pitanja kako bi se osigurala jedinstvena primjena prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni, i to zbog neujednačene prakse drugostupanjskih sudova i odstupanja od prakse revizijskog suda. Pored toga, prijedlog je utemeljen i na tvrdnji o povredi temeljnoga ljudskog prava tužitelja - protutuženika na pravično suđenje u aspektu prava na obrazloženu odluku.

2. U prijedlogu su naznačena pravna pitanja koja glase:

1) U primjeni odredbi Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj 162/98) predstavlja li bračnu stečevinu stranaka na jednake dijelove nekretnina stranaka stečena za vrijeme trajanja braka;

2) Predstavlja li apsolutno bitnu povredu odredbi članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku ako sud u izreci presude utvrdi da prihvaća protutužbeni zahtjev, a u obrazloženju navodi da ga odbija;

3) Predstavlja li solemnizirani ugovor o kreditu javnu ispravu?

3. Tuženica - protutužiteljica je odgovorila na reviziju tužitelja - protutuženika, ocijenila ga je neosnovanim i predložila odbiti uz naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.

4. Postupajući u skladu s odredbama članka 385.a stavka 1. i članka 387. ZPP revizijski sud ocjenjuje da sadržaj prijedloga tužitelja i njegovih priloga ne upućuju na zaključak da pravna pitanja naznačena u prijedlogu imaju obilježje važnosti u smislu odredbe članka 385.a stavka 1. ZPP, jer suprotno navodima prijedloga, u odnosu na ta pravna pitanja ne proizlazi da pravna shvaćanja na kojima je utemeljena pobijana presuda odstupaju od prakse revizijskog suda, kao ni da je u odnosu na njih praksa drugostupanjskih sudova neujednačena. Štoviše, iako se predlagatelj u prijedlogu poziva na odstupanje od prakse revizijskog suda kao razlog zbog kojeg bi mu trebalo dopustiti reviziju, on ne navodi ni jednu odluku revizijskog suda, pa tako nije moguće zaključiti da pravna shvaćanja na kojima je utemeljena pobijana presuda odstupaju od prakse revizijskog suda.

5. U odnosu na prvo naznačeno pitanje, valja dodatno odgovoriti da pravno shvaćanje na kojem je utemeljena pobijana presuda nije u suprotnosti ni s pravnim shvaćanjem Županijskog suda u Varaždinu izraženog u odluci broj Gž Ob-138/2016 od 16. ožujka 2016. na koju se predlagatelj poziva, a prema kojem nekretnina stečena radom za vrijeme trajanja bračne zajednice predstavlja bračnu stečevinu stranaka. U ovom je postupku, pak, utvrđeno da je predmetna nekretnina stečena za vrijeme trajanja bračne zajednice stranaka i da je u zemljišnoj knjizi upisana kao vlasništvo tuženice - protutužiteljice pri čemu između stranaka nije sklopljen bračni ugovor, ali je utvrđeno da je predmetnu nekretninu tuženica - protutužiteljica stekla na pravnom temelju različitom od onog navedenog u članka 252. ObZ/98, dakle, ne radom. To je razlog zbog kojeg je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja - protutuženika u dijelu kojim je bilo traženo utvrditi da je tužitelj - protutuženik s tuženicom - protutužiteljicom stekao pravo suvlasništva nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], u naravi jednokatna stambena zgrada, popisni broj [katastarska čestica] u [adresa], površine 73 čhv 264 m2, upisana u zemljišnoj knjizi Općinskoga građanskog suda u Zagrebu u [katastarska općina] k. o. [katastarska općina] u ½ dijela, po pravnoj osnovi bračne stečevine. Stoga pravno shvaćanje na kojem je utemeljena pobijana presuda nije neujednačeno s pravnim shvaćanjem izraženim u presudi Županijskog suda u Varaždinu broj Gž Ob-138/16-2 na koju se predlagatelj poziva. Tom je presudom upravo izraženo pravno shvaćanje da je rad, i to onaj koji stvara vrijednost, konstitutivan element za nastanak bračne stečevine, a na tom je pravnom shvaćanju utemeljena i pobijana presuda.

6. Što se tiče drugoga naznačenog pitanja, ni u odnosu na to pitanje pobijana presuda ne daje temelja za ocjenu neujednačenosti prakse drugostupanjskih sudova. To stoga što je po pitanju ocjene kako tužbenog, tako i protutužebnog zahtjeva, izreka prvostupanjske presude u točkama I. i II. podudarna s obrazloženjem sadržanim u odlomcima 11. i 12. izreke slijedom čega je drugostupanjski sud i otklonio žalbene tvrdnje tužitelja - protutuženika o postojanju bitne povrede iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP u vezi s ovim pitanjem. Pobijana je presuda upravo i utemeljena na pravnom shvaćanju da je na tuženici - protutužiteljici bio teret dokaza da je predmetna nekretnina njezina vlastita imovina stečena za vrijeme trajanja bračne zajednice na pravnom temelju različitom od navedenog u članku 252. ObZ/98, ali da je to tuženica

- protutužiteljica i dokazala. U tom smislu pravno shvaćanje na kojem je utemeljena pobijana presuda nije neujednačeno s pravnim shvaćanjem izraženim u presudi Visokoga trgovačkog suda RH broj Pž-7553/03 od 2. prosinca 2003.

7. U opisanim je okolnostima valjalo odbiti prijedlog tužitelja - protutuženika za dopuštenje revizije utemeljen na odredbi članka 385.a stavka 1. ZPP tj. u odnosu na naznačena pravna pitanja i riješiti kao u točki I. izreke po osnovi odredbe članka 389.b stavaka 1. i 2. ZPP.

8. U vezi s tvrdnjama o povredi temeljnoga ljudskog prava na pravično suđenje u aspektu prava na obrazloženu odluku, treba kazati da je riječ o pravu koje je zajamčeno odredbom članka 6. stavka 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10, 13/17) i člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 2/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14). Radi se o skupu postupovnih jamstava kojima se osigurava pravičan postupak i koje je nužno poštovati tijekom cijelog postupka i u svim okolnostima. To pravo podrazumijeva da u sudskoj odluci moraju biti navedeni dostatni i relevantni razlozi koji objašnjavaju činjenične zaključke sudova, kao i razlozi, izneseni na pravno logičan i konzistentan način, o tome koje su točno činjenice utvrđene u postupku te koje je pravo dovelo baš do takve odluke.

8.1. Mjerilom dostatnosti sudske odluke ocjenjuje se je li sud u pisanom obrazloženju svoje odluke naveo sve razloge kojima se vodio pri njezinu donošenju s obzirom na sadržaj zahtjeva i razloge koji opravdavaju donošenje baš takve odluke koju je o zahtjevu donio. Što se, pak, tiče relevantnosti, razlozi navedeni u pisanom obrazloženju u pravilu se smatraju relevantnima ako jasno upućuju na to da sudovi u konkretnom slučaju nisu obavljali svoje procjene na nerazuman način, da nisu učinili neku drugu očitu pogrešku u prosudbi, pogrešno procijenili postojanje nekog važnog čimbenika ili pak propustili razmotriti sve relevantne čimbenike odnosno uzeti u obzir sve činjenične i pravne elemente koji su objektivno mjerodavni za donošenje odluke, da nisu odbili provesti dokaze koji bi mogli dovesti do drukčije odluke i da pri tome nisu zanemarili dokaze koje su stranke prezentirale sudu i slično. Drugim riječima, razlozi navedeni u pisanom obrazloženju moraju obuhvatiti sve važne aspekte svakoga pojedinog slučaja koji mogu utjecati na konačnu odluku u sporu.

8.2. Prema ocjeni revizijskog suda, razlozi koje su dali nižestupanjski sudovi za odbijanje zahtjeva tuženika - protutužitelja, a za prihvaćanje zahtjeva tuženice - protutužitejice, a u bitnim su crtama naprijed navedeni, zadovoljavaju kriterije relevantnosti i dostatnosti jer je iz pobijane presude vidljivo, i to na pravno logičan i konzistentan način, koje su točno činjenice utvrđene u postupku i koje je pravo dovelo baš do takvih odluka. Ti razlozi upućuju na to da sudovi u konkretnom slučaju nisu dali svoje ocjene na nerazuman način, da nisu učinili neku drugu očitu pogrešku u prosudbi, pogrešno procijenili postojanje nekog važnog čimbenika ili pak propustili razmotriti sve relevantne čimbenike odnosno propustili uzeti u obzir sve činjenične i pravne elemente koji su objektivno mjerodavni za donošenje odluke, a pri tome nisu zanemarili dokaze koje su sudu prezentirale stranke. Drugim riječima, razlozi navedeni u obrazloženju odluke obuhvatili su sve važne aspekte konkretnog slučaja koji su bili od utjecaja na konačnu odluku. U takvim okolnostima predlagatelj nije učinio vjerojatnim da mu je u postupku povrijeđeno pravo na pravično suđenje na koje ukazuje.

9. Iz navedenog proizlazi da nisu ostvarene pretpostavke za dopuštenje revizije ni u smislu odredbe članka 385.a stavka 2. ZPP, pa je na temelju odredbe članka 389.a stavaka 4. i 5. ZPP prijedlog za dopuštenje revizije valjalo odbaciti u odnosu na povredu temeljnih ljudskih prava te riješiti kao u točki II. izreke.

10. Zahtjev tuženice - protutužiteljice za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije je odbijen jer, prema ocjeni revizijskog suda, taj trošak nije bio potreban za vođenje ove parnice u smislu odredbe članka 155. stavka 1. ZPP zato što odgovor na prijedlog nije bio od utjecaja na odlučivanje o prijedlogu. Stoga je o ovom zahtjevu riješeno kao u točki III. izreke rješenja.

Zagreb, 24. veljače 2026.

Predsjednik vijeća

Ivan Vučemil