REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-2422/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Marine Paulić članice vijeća, mr.sc. Senije Ledić članice vijeća i Goranka Barać - Ručević članica vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za socijalni rad Vukovar, Županijska br. 13, OIB: 52966791065, kojeg zastupa punomoćnik Boris Hlatki, odvjetnik u Vukovaru, protiv tužene EI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Tomislavu Filakoviću, odvjetniku u Osijeku, radi isplate, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje tužene protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru, poslovni broj Gž-90/2025-2 od 20. veljače 2025. kojom je potvrđena presude Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj P-70/2024-18 od 31. prosinca 2024., u sjednici vijeća 24. veljače 2026.,

r i j e š i o  j e :

Odbacuje se prijedlog tužene za dopuštenje revizije.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom je odlučeno kako slijedi:

„I. Djelomično se prihvaća tužbeni zahtjev tužitelja te se nalaže tuženoj EI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju Hrvatski zavod za socijalni rad, OIB:52966791065, Županijska 13, Vukovar isplati iznos od 20.521,95 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 06.studenog 2014. do isplate do 31.srpnja 2015. po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope HNB- a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.kolovoza 2015. do 31.prosinca 2022. uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna, poena, a od 1.siječnja 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II. U preostalom dijelu odbija se tužitelj:

-za iznos od 1.200,08 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 3.prosinca 2003. pa do isplate po stopi iz čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate koja je iznosila 15% godišnje do 31.12.2007. godine, od 01.siječnja 2008.godine do 31.prosinca 2015.godine po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope HNB- a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.kolovoza 2015. do 31.prosinca 2022. uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna, poena, a od 1.siječnja 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena,

-za iznos od 4.457,42 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 4.prosinca 2003. pa do isplate po stopi iz čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate koja je iznosila 15% godišnje do 31.12.2007. godine, od 01.siječnja 2008.godine do 31.prosinca 2015.godine po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope HNB- a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.kolovoza 2015. do 31.prosinca 2022. uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna, poena, a od 1.siječnja 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

III. Nalaže se tuženoj EI, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] da tužitelju Hrvatski zavod za socijalni rad, OIB:52966791065, Županijska 13, Vukovar naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 3.895,23 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 31.prosinca 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.“

2. Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda.

3. Protiv drugostupanjske presude prijedlog za dopuštenje revizije podnijela je tužena postavljajući pitanje za koje ističe da je riječ o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predlaže donijeti odluku kojom se dopušta podnošenje revizije u ovoj pravnoj stvari.

4. Odgovor na prijedlog nije podnesen.

5. Prijedlog nije dopušten.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu izvršenu temeljem pravomoćne sudske presude Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž-916/02 od 29. siječnja 2003. u iznosu od 363.283,46 kuna, a koji se sastoji od neto plaće u iznosu od 94.271,55 kuna, jubilarne nagrade u iznosu od 1.725,27 kuna, Božićnice u iznosu od 1.000,00 kuna, parničnog troška od 7.442,00 kuna i kamata u iznosu od 16.054,82 kuna ili ukupno 154.622,60 kuna dok se ostatak do iznosa od 363.283,46 kuna/48.216,00 € odnosi na doprinose. Sve ovo je potkrijepljeno knjigovodstvenim vještačenjem i zahtjevom nadležnom ministarstvu za doznaku novčanih sredstava kao i dokazom o isplati na račun tužene upravo iznosa od 154.622,60 kuna/20.521,95 € koliko tužitelj konačno i potražuje od tužene jer je Vrhovni sud Republike Hrvatske ukinuo navedenu presudu, nakon čega je 11. ožujka 2015. donesena nova presuda pod poslovnim brojem P-524/14 koju je Županijski sud u Vukovaru svojom odlukom poslovni broj Gžx-17/2015 potvrdio u točki jedan, a preinačio u točki dva izreke i odbio tužbu i tužbeni zahtjev tužene radi isplate. Budući da je pravomoćno odbijen zahtjev za isplatom, to tužitelj (u onom sporu tuženik) potražuje povrat onoga što je isplatio na temelju naknadno ukinute pravomoćne presude.

7. Nižestupanjski sudovi prihvaćaju tužbeni zahtjev ističući da je riječ o stjecanju bez osnove, a tužena u prijedlogu postavlja sljedeće pitanje:

„Mora li tužitelj u postupku povodom tužbe radi stjecanja bez osnove dokazati da je dio njegove imovine prešao u imovinu druge osobe, odnosno, ukoliko tvrdi da je se radi o bankovnoj transakciji, treba li tužitelj dokazati daje transakcija izvršena upravo sa njegova računa, odnosno da je upravo on izvršio uplatu na račun tuženika, i ako da, čime?“

8. Navedeno pitanje nije važno jer su tijekom postupka, a na temelju provedenog knjigovodstvenog vještačenja i zahtjevom nadležnom ministarstvu za doznaku novčanih sredstava kao i dokazom o isplati na račun tužene, sudovi utvrdili da je tuženoj isplata izvršena. To što je tužitelj od nadležnog ministarstva zatražio sredstva koja su mu u tom trenutku bila potrebna da bi isplatio tuženu jer ih nije imao u proračunu, ne utječe na pravo tužitelja da od tužene traži povrat stečenog bez osnove.

9. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju članka 389.a stavak 1. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, 80/22 - dalje: ZPP), odlučiti kao u izreci.

Zagreb, 24. veljače 2026.

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil