Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-976/2023-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Ivici Veseliću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Rijeka plus d.o.o. iz Rijeke, Blaža Polića 2, OIB 83938812619, zastupanog po punomoćniku Sandru Lukiću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Vukić i partneri iz Rijeke, Ulica Nikole Tesle 9/V- VI, protiv tuženog ĐČ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Dinu Španjolu Varenini, odvjetniku iz Raba, Jurja Barakovića 4, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Povrv-19/2022-17 od 19. prosinca 2022., dana 24. veljače 2026.,

r i j e š i o  j e

I Preinačava se presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Povrv-19/2022- 17 od 19. prosinca 2022., u dijelu izreke pod II i IV, te se rješava:

Odbija se zahtjev tuženog ĐČ za naknadu troškova postupka u iznosu od 750,00 kn / 99,54 €[1] .

Nalaže se tuženom ĐČ naknaditi tužitelju Rijeka plus d.o.o. trošak postupka u iznosu od 133,55 € sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 19. prosinca 2022. do isplate, po stopi koja tužitelju pripada kao sudioniku u ostalim odnosima u smislu čl. 29 st. 2 Zakona o obveznim odnosima, u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženom ĐČ naknaditi tužitelju Rijeka plus d.o.o. trošak žalbenog postupka u iznosu od 57,65 €, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-1223/2021-5 od 14. lipnja 2021. javnog bilježnika Mirte Dremil Štefančić iz Rijeke, te je tužbeni zahtjev odbijen u dijelu kojim je zatraženo (pravilno naloženo) tuženom naknaditi tužitelju trošak ovršnog postupka u iznosu od 143,75 kn / 19,08 € sa zakonskom zateznom kamatom pobliže određenom u izreci pobijane presude (stavak I izreke), naloženo je tužitelju naknaditi tuženom trošak postupka u iznosu od 750,00 kn / 99,54 € (stavak II izreke), dok je u preostalom dijelu, iznad dosuđenog iznosa pa do zatraženog iznosa od 1.125,00 kn / 149,31 €, zahtjev tuženoga za naknadu troška odbijen (stavak III izreke), te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troška u iznosu od 1.006,25 kn / 133,55 € s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom (stavak IV izreke).

2. Protiv dijela navedene presude, u izreci pod I, II i IV, te protiv rješenja, žali se tužitelj, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, te predlaže pobijanu presudu preinačiti u smislu žalbenih navoda, uz naknadu troška žalbenog postupka.

3. Žalba je osnovana.

4. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatu naknade za parking.

5. Ovaj postupak je pokrenut kao ovršni postupak, u kojem je, radi namirenja novčane tražbine u iznosu od 80,00 kn / 10,62 € s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, ovrhovoditelj predložio (i ishodio) donošenje rješenja o ovrsi, protiv kojega je ovršenik pravovremeno podnio prigovor, kojim navedeno rješenje o ovrsi pobija u cijelosti, slijedom čega je, sukladno odredbi čl. 58 st. 3 Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24 - u daljnjem tekstu OZ), postupak nastavljen prema pravilima parničnog postupka kao u povodu prigovora protiv platnoga naloga.

6. Naime, tužitelj tvrdi da je vozilo registarske oznake [registarska oznaka], u vlasništvu tuženog, 18. studenoga 2020. zatečeno bez valjane parkirališne karte u [adresa] u [adresa], slijedom čega je potraživao isplatu cijene dnevne parkirališne karte za parkirališnu zonu u kojoj je kritične zgode zatečeno predmetno vozilo, a koja je iznosila 80,00 kn / 10,62 €.

7. Prije svega valja napomenuti kako je nesporno da je tuženi putem SMS-a platio parkirnu kartu, ali je pritom naveo pogrešan broj registarske oznake vozila, odnosno umjesto [registarska oznaka] je naveo oznaku RI-16371-I.

8. Nadalje, nije sporno niti da je supruga tuženoga, nakon primitka rješenja o ovrsi platila tužitelju iznos glavnice od 82,50 kn / 10,95 €, te na ime odvjetničkog troška iznos od 143,75 kn / 19,08 €, pri čemu je tužitelj ostao kod zahtjeva za naknadu preostalog iznosa troška ovrhe od 187,75 kn / 24,92 €, kao i parničnog troška u iznosu od 725,00 kn / 96,22 €.

9. Sud prvog stupnja temelji svoju odluku na zaključku da je, u konkretnom slučaju, tužitelj izdao dnevnu parkirnu kartu bez pravne osnove, jer je tuženi tužitelju parkiranje za svoje vozilo uredno platio (slanjem sms-a), a na koji zaključak nadovezuje i odluku o troškovima postupka.

10. Navedeni zaključak prvostupanjskog suda je neprihvatljiv.

11. Naime, korisnik, u trenutku kada parkira vozilo, prihvaća Opće uvjete isporuke usluge parkiranja koji nalažu točan unos podataka. Plaćanje za pogrešnu registraciju pravno se tretira kao neizvršenje ugovorne obveze za konkretno vozilo koje je zatečeno u prekršaju. Obzirom da je sustav naplate automatiziran, a kontrolor provjerava status isključivo za registraciju koju vidi na vozilu, korisnik ne može očekivati da ga sustav "obavijesti" o pogrešno unesenoj registarskoj oznaci, niti je to obveza pružatelja usluge, već je upravo dužnost korisnika usluge parkiranja unijeti točne podatke, kako je gore navedeno.

12. Stoga je tužitelj (tada ovrhovoditelj) osnovano podnio prijedlog za ovrhu, a nije sporno da je tuženi po istom, i to djelomično, postupio nakon donošenja rješenja o ovrsi.

13. Dakle, radnje tužitelja su opravdane i isti ima pravo na naknadu troškova istih, sve do trenutka kada je potraživanje u cijelosti podmireno, dok je tuženi u cijelosti izgubio spor i nema pravo na naknadu troškova postupka.

14. Stoga je pobijanu presudu valjalo preinačiti u dijelu pod II i IV, na način da je valjalo odbiti tuženikov zahtjev za naknadu troška i prihvatiti zahtjev tužitelja jedinstvenom odlukom. Naime, jedinstvena odluka o troškovima postupka donosi se iz razloga što je postupak u ovom predmetu započet prijedlogom za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, koji predstavlja tužbu s prijedlogom za izdavanje platnog naloga, pa se cijeli ovaj postupak valja smatrati parničnim postupkom od trenutka podnošenja samog prijedloga za ovrhu do donošenja pravomoćne odluke. Stoga nema mjesta razdvajanju troška postupka na trošak ovrhe iz dijela postupka kada je postupak bio ovršni i na parnični trošak kada je postupak postao parnični.

15. Tako, imajući u vidu vrijednost predmeta spora, tužitelj ima pravo na jednokratnu naknadu, sukladno Tbr. 7/8 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22 i 138/23, u daljnjem tekstu - Tarifa), koju je tužitelj uvećao za iznos poreza na dodanu vrijednost i troška pristojbe na prvostupanjsku presudu, te uz tadašnju vrijednost boda ukupno potraživao iznos od 1.006,25 kn, odnosno 133,55 €, koji mu je, temeljem odredbe čl. 380 toč. 3, u vezi s čl. 129 st. 5 ZPP, valjalo i dosuditi, kao u izreci pod I.

16. Obzirom da je tužitelj u cijelosti uspio sa žalbom, priznat mu je trošak žalbenog postupka sukladno odredbama Tbr. 7/1 u vezi s Tbr. 10/1 i 10/5 Tarife, uz dodatak pristojbe na žalbu, u ukupnom iznosu od 57,65 €, kao u izreci pod II.

U Zagrebu, 24. veljače 2026.

Sudac:

Ivica Veselić