Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-2694/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Iris Gović Penić kao predsjednik vijeća, Sanja Joka Umićević kao član vijeća i sudac izvjestitelj, Ines Kovačević kao član vijeća, u pravnoj stvari tužitelja MD, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Elen Kuvač, odvjetnica u Šibeniku, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju kao zakonski zastupnik zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Šibeniku, Građansko-upravni odjel, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj P-2116/2023-20 od 18. travnja 2025., u sjednici vijeća 24. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj P-2116/2023-20 od 18. travnja 2025.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom presuđeno je:

„I. Utvrđuje se da je tužitelj stekao vlasništvo dijela čest. br. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], označenog brojevima 6-7-8-9-6, površine 84 m2, sve označeno na skici mjesta očevida od dana 31.01.2025., urađenoj po vještaku mjerniku HD, ing. geod., a koja skica je sastavni dio ove presude.

II. Utvrđuje se da je tužitelj stekao vlasništvo dijela čest. br. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], označenog brojevima 1-2-3-4-5-1, površine 150 m2, sve označeno na skici mjesta očevida od dana 31.01.2025., urađenoj po vještaku mjerniku HD, ing. geod., a koja skica je sastavni dio ove presude.“

2. Protiv te presude žali se tuženik iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 142/22 i 155/23

- dalje: ZPP) uz prijedlog da se prvostupanjska presuda ukine odnosno preinači prema žalbenim navodima.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj osporava osnovanost žalbenih navoda te predlaže odbiti žalbu tuženika.

4. Žalba je neosnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem da je stekao vlasništvo dijela čestice br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] označenoj s 6-7-8-9-6 površine 84 m[2] i s 1-2-3-4-5-1 površine 150 m[2] .

6. Ispitujući prvostupanjsku presudu kao i postupak koji joj je prethodio nije utvrđeno da su ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti, a nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP koju ističe žalitelj jer su u prvostupanjskoj presudi navedeni razlozi o odlučnim činjenicama pa ona nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

7. U provedenom postupku utvrđene su sve činjenice odlučne za donošenje zakonite i pravilne presude te osnovom izvedenih dokaza i njihove ocjene u potpunosti i pravilno utvrđeno činjenično stanje.

8. Tako je prvostupanjski sud utvrdio da je nekretnina koja je predmet spora – čest. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u zemljišne knjige upisana kao vlasništvo tuženika (Republika Hrvatska), a prije je bila upisana kao Općenarodna imovina, organ upravljanja Mjesni narodni odbor [adresa]; da sporni dijelovi navedene nekretnine u naravi predstavljaju legalizirani objekt mješovite namjene (garaža i spremište) s okućnicom, vidno odijeljen od susjednih nekretnina (dio na skici mjesta očevida prikazan kao površina označena s 1-2-3-4-5-1 – 150 m[2] ), a isto tako maslinik sa 6 stabala maslina ograđen od susjednih parcela niskim zidićem (dio na skici mjesta očevida prikazan kao površina od 84 m[2] označena s 6-7-8-9-6); da su dijelovi nekrentine čest. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a koji su predmet ovog spora u posjedu obitelji MD koja je doselila na to područje prije otprilike 300 godina, da je posjed te obitelji bio kontinuiran, samostalan i neometan, da je tužitelj (i po pravnim prednicima) u mirnom posjedu iste kvalitete predmetnih dijelova nekretnine više od 40 godina; da su sporni dijelovi te nekretnina diobama unutar obitelji pripali tužitelju i njegovim pravnim prednicima (otac M i djed M), te da je posjed tužitelja i njegovih pravnih prednika bio pošten.

9. Također je prvostupanjski sud pravilno ocijenio da u ovom slučaju ne postoji suprotstavljeni privatni interes trećih osoba u odnosu na sporne dijelove iste nekretnine.

10. Na tako utvrđeno činjenično stanje sud prvog stupnja pravilno je primijenio materijalno pravo kada je odlučio kao u točki I. i II. pobijane prvostupanjske presude te kada je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja.

11. Prema odredbi čl. 159. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj: 91/96, 68/96, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 9/10, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 - dalje: ZVDSP) dosjelošću se stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Samostalni posjednik čiji je posjed nekretnine zakonit, istinit i pošten stječe je dosjelošću protekom 10 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja (čl. 159. st. 2. ZVDSP), a samostalni posjednik nekretnine kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom 20 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja (čl. 159. st. 3. ZVDSP). Samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske, županija i jedinica lokalne samouprave i jedinica područne (regionalne) samouprave i s njima izjednačenih pravnih osoba kao i stvari u vlasništvu crkve ili drugih pravnih osoba koje ne traže za sebe dobitak nego služe za dobrotvorne ili druge opće korisne svrhe, steći će dosjelošću vlasništvo tih stvari tek pošto je njegov zakonit, istinit i pošten ili barem pošten, samostalni posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onoga iz st. 2. i st. 3. toga članka.

12. Sukladno odredbi čl. 18. st. 1. ZVDSP posjed je zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj toga posjedovanja (pravo na posjed), a posjed je istinit ako nije pribavljen ni silom ni potajno ili prijevarom niti zlouporabom povjerenja (čl. 18. st. 2. ZVDSP). Posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada (čl. 18. st. 3. ZVDSP), a posjed se smatra poštenim osim ako se dokaže suprotno (čl. 18. st. 5. ZVDSP).

13. Predmet ovog spora je odlučivanje o zahtjevu tužitelja koji tvrdi da je dosjelošću stekao pravo vlasništva na spornom dijelu predmetne nekretnine, da je kvalificirani posjednik te da je proteklo vrijeme potrebno za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na toj nekretnini sukladno odredbama zakona.

14. Prema ocjeni ovog suda drugog stupnja u ovom je predmetu tužitelj dokazao kvalitetu posjeda potrebnu za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, pravilno je utvrđeno da je posjed tužitelja kao njegovih prednika pošten te da je proteklo vrijeme koje je bilo potrebno tužitelju za stjecanje prava vlasništva dosjelošću s obzirom na to da se radi o nekretnini koja je bila društveno vlasništvo, u odnosu na koju je kao zemljišnoknjižni vlasnik sada upisana Republika Hrvatska, tj. tuženik.

15. Naime kao što je već navedeno tužitelju je za stjecanje prava vlasništva na toj nekretnini u slučaju da je pošteni posjednik potrebno vrijeme od 40 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja što je u postupku tužitelj i dokazao tj. dokazao je da je stekao vlasništvo samostalnim posjedom jer se radilo o neprekidnom trajanju zakonom određenog vremena koje je potrebno za to te je njegov posjed imao zakonom određenu kakvoću.

16. Na žalbene navode valja reći da je sud prvog stupnja u skladu s odredbom čl. 8. ZPP odlučio koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju i to na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Kako žalitelj ocjeni prvostupanjskog suda suprotstavlja samo vlastitu ocjenu koja je bez realne podloge u rezultatima postupka, žalbeni prigovori ne mogu se prihvatiti.

17. Također treba reći da se kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu u vrijeme dosjelosti računa i u vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla temeljem odredbe čl. 388. st. 4. ZVDSP, nego na temelju drugih odredaba tog Zakona. Rizik bilo kakve greške koje su počinila državna tijela mora snositi država i ne smiju se ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud RH naknadno ukinuo, a posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba. U tom smislu treba reći da se u konkretnom slučaju ne vrijeđaju vlasnička prava trećih.

18. U vezi žalbenih navoda kojima tuženik ističe da je upisan u katastar treba reći da isto nije odlučno u ovom sporu jer činjenica upisa ili ne upisa u katastar ne dokazuje postojanje pretpostavki za stjecanje prava vlasništva nekretnine dosjelošću.

19. Na žalbene navode valja reći da se očita pogreška u pisanju (koju žalitelj ističe u odlomku broj 6 prvostupanjske presude) može ispraviti u svako doba sukladno odredbi čl. 342. st. 1. ZPP te u konkretnom slučaju nema utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane prvostupanjske presude.

20. Iz svega iznesenog proizlazi da je sud prvog stupnja na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev i utvrdio da je tužitelj stekao vlasništvo dijela čest. br. 931/1 k. o. [katastarska općina] površine 84 m[2] (označeno na skici mjesta očevida od 31. siječnja 2025. brojevima 6-7-8-9-6) te površine 150 m[2] (označene na skici mjesta očevida od 31. siječnja 2025. brojevima 1-2-3-4-5-1).

21. Stoga je valjalo odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu (čl. 368. st. 1. ZPP).

U Zagrebu, 24. veljače 2026.

Predsjednik vijeća

mr.sc. Iris Gović Penić