Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-295/2025-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda mr.sc. Iris Gović Penić kao predsjednika vijeća, Sanje Joka Umićević, kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Ines Kovačević, kao člana vijeća, u pravnoj stvari 1. tužiteljice GI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i 2. tužitelja CI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupani po punomoćniku Boži Vrkiću, odvjetniku iz Zadra, protiv tuženika Opće bolnice Zadar, Zadra, Ulica Bože Peričića 5, OIB: 11854878552, zastupan po punomoćniku Boris Grgić, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Korljan i partneri d.o.o. iz Zadra, i uz sudjelovanje umješača na strani tuženika Hrvatske osiguravajuće kuće-HOK osiguranje d.d., Zagreb, Capraška 6, OIB: 00432869176, zastupan po punomoćnici Ivi Pezić, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Olujić, Pezić i partneri d.o.o. iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbi 1. i 2. tužitelja protiv presude i rješenja Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Benkovcu, poslovni broj Pn-44/2021-51 od 10. listopada 2024., u sjednici vijeća 24. veljače 2026.,

r i j e š i o  j e

I Ukida se presuda Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Benkovcu, poslovni broj Pn-44/2021-51 od 10. listopada 2024. te rješenje Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Benkovcu, poslovni broj Pn-44/2021-51 od 10. listopada 2024. u točki I. i III. izreke te se u tom dijelu predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II O trošku žalbenog postupka odlučit će se konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom i rješenjem odlučeno je:

„1. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I.Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljima na ime naknade štete zbog smrti bliske osobe odnosno s osnova povrede prava osobnosti iznos od po 330.000,00 kuna svakome sa zakonskom zateznom kamatom na te iznose počam od 29.prosinca 2018.godine pa do isplate po stopi od 8,14% a u slučaju promjene stope zateznih kamata prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena

II.Dužan je tuženik naknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos počevši od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.“

„I. Nalaže se tužiteljima da tuženiku naknade parnični trošak u iznosu 7.650,00 EUR u roku od 15 dana.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u preostalom iznosu preko dosuđenog kao neosnovan.

III. Nalaže se tužiteljima da umješaču na strani tuženika naknade parnični trošak u iznosu od 3.712,00 EUR u roku od 15 dana od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primijenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

IV. Odbija se zahtjev umješača na strani tuženika za naknadu parničnog troška u preostalom dijelu preko dosuđenog kao neosnovan.“

2. Protiv te presude i dijela rješenja pod točkom I. i III. izreke žale se 1. i 2. tužitelji iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 142/22 i 155/23 - dalje: ZPP) uz prijedlog da se prvostupanjska presuda i rješenje preinače prema žalbenim navodima odnosno ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traže trošak žalbe.

3. U odgovoru na žalbu tuženik osporava osnovanost žalbenih navoda te predlaže odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu. Traži trošak odgovora na žalbu.

4. U odgovoru na žalbu umješač na strani tuženika osporava osnovanost žalbenih navoda te predlaže odbiti žalbu tužitelja i potvrditi prvostupanjsku presudu. Traži trošak odgovora na žalbu.

5. Žalba je osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev 1. i 2. tužitelja radi naknade štete (neimovinska šteta – duševni bolovi zbog smrti bliske osobe).

7. Iz do sada provedenog postupka proizlazilo bi da je 1. tužiteljica kao trudnica zaprimljena u rodilište Opće bolnice [adresa] 27. prosinca 2018. u 41. tjednu do tada uredne trudnoće odnosno korigiranom 39. tjednu trudnoće prema ultrazvuku zbog sumnje na intrahepatičnu kolestazu, a radi daljnje obrade, da su nakon njezinog prijama učinjeni laboratorijski nalazi, pregledana je ultrazvučno i opstetrički, učinjen je pregled plodne vode amnioskopijom te je tijekom hospitalizacije 7 puta učinjen kardiotokografski pregled, da pri pokušaju snimanja otkucaja srca djeteta 29. prosinca 2018. u 06,00 h ujutro dijete više nije bilo živo te je nakon toga porođaj induciran te je u epiduralnoj analgeziji 29. prosinca 2018. u 18,39 h porođeno mrtvorođeno dijete, da je plod i posteljica poslana na pregled patologu koji je ustanovio pravi, zategnuti čvor pupkovine praćen trombozom krvnih žila u pupkovini, s obliteracijom krvnih žila pupkovine; da je intrahepatična kolestaza bolest koja se javlja u trudnoći, a podrazumijeva promjenu u jetri te može u nekim slučajevima ugroziti plod.

8. Prvostupanjski sud odbio je tužbeni zahtjev smatrajući da na strani tuženika nije utvrđena odgovornost za štetu tj. za ishod trudnoće 1. tužiteljice jer da na to ne upućuje niti jedan izvedeni dokaz u postupku, a pozivom na čl. 1045. st. 1., čl. 1046. i čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 – dalje: ZOO), temeljeći svoju odluku na nalazu i mišljenju sudskog vještaka Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci dr. BI, specijalistice ginekologije i opstetricije i subspecijalistice iz fetalne medicine i opstetricije, smatrajući da su svi postupci liječničke obrade prema pacijentici, 1. tužiteljici sukladno medicinskoj dokumentaciji u spisu provedeni po pravilima struke u vrijeme prijama i boravka kod tuženika odnosno hospitalizacije iste, da su učinjeni laboratorijski nalazi, pregledana je ultrazvučno i opstetrički te je učinjen pregled plodne vode amnioskopijom te je više puta učinjen kardiotokografski pregled, da je do smrti djeteta došlo zbog zategnutnog pravog čvora pupkovine praćenog trombozom krvnih žila, a taj ishod nije mogao biti spriječen obzirom su svi prethodni nalazi pokazivali zadovoljavajuće stanje ploda tijekom hospitalizacije.

9. Prvostupanjski sud navodi da je odbio prijedlog tužitelja za provođenjem novog vještačenja po Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, a iz razloga što ima u vidu dopis Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu od 22. veljače 2023. te zato što nije imao razloga posumnjati u stručnost i kvalitetu obavljenog vještačenja po Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Rijeci, navodeći da je Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu prethodno 22. veljače 2023. obavijestio sud da Odbor za sudbena mišljenja ne može preuzeti vještačenje iz objektivnih razloga jer je zaprimljen veliki broj predmeta, da je započela rekonstrukcija prostora nakon potresa zbog čega su im uvjeti rada otežani, a sjednica Odbora se ne održava u redovitom opsegu.

10. Žalitelji osnovano ističu žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja to stoga jer je u postupku propušteno utvrditi sve bitne činjenice za odlučivanje o tužbenom zahtjevu.

11. Naime, prvostupanjski sud temelji svoju odluku na provedenom liječničkom vještačenju po liječniku vještaku (Medicinski fakultet u Rijeci), a koji je u svom nalazu i mišljenju naveo da je do smrti ploda došlo zbog zategnutog pravog čvora pupkovine s obliteracijom krvnih žila pupkovine, a koji pravi čvor pupkovine se može naći u 1% trudnoća, da je prenatalna detekcija pravog čvora pupkovine iznimno rijetka, neuobičajena i slučajna, da kod 1. tužiteljice prenatalno pravi čvor pupkovine nije viđen, da je trudnica – 1. tužiteljica intenzivno nadzirana, da su svi nalazi bili uredni i nisu ukazivali na neki rizik za dijete, da nije bilo grubog nemara niti propusta djelatnika tuženika koji nisu mogli predvidjeti niti spriječiti nepovoljan ishod trudnoće u vidu intrauterine smrti djeteta.

12. Obzirom su tužitelji prigovarali naprijed navedenom nalazu i mišljenju sudske vještakinje ista je saslušana na ročištu dana 15. srpnja 2024. gdje je iskazala da ostaje kod svog nalaza i mišljenja jer je histološki nalaz posteljice dao odgovor na uzrok smrti ploda, a do koje je došlo zbog nastanka ugrušaka u krvnoj žili u pupkovini, da se takva situacija pretragama nije evidentirala ranije pa niti loš ishod trudnoće nije mogao biti spriječen, da su svi nalazi kardiotopografije i ultrazvuka pokazivali zadovoljavajuće stanje ploda tijekom hospitalizacije, da je intrahepatična kolestaza bolest koja se javlja u trudnoći, a podrazumijeva promjene u jetri, a u nekim slučajevima može ugroziti plod, da je tužiteljica zaprimljena sa sumnjom na tu bolest, da takva situacija zahtjeva kontrolu laboratorijskih nalaza, no da se ugroza ploda ne može predvidjeti niti jednim dijagnostičkim testom pa niti kardiotopografskim nalazom, da je nakon prijema trudnice u bolnicu učinjen laboratorijski nalaz krvi, da u razdoblju od 28. prosinca navečer do 06,00 h ujutro narednog dana je bila pod nadzorom primalje koja tamo radi, ali nije rađena nikakva obrada nad tužiteljicom i plodom jer da nije bilo razloga za nekom dodatnom obradom. Nakon toga na istom ročištu punomoćnik tužitelja i dalje je prigovarao nalazu i mišljenju sudske vještakinje smatrajući da isti nije u skladu s medicinskom dokumentacijom jer je vještakinja navela da je 28. prosinca 2018. nakon CTG-a od 21,09 h idući rađen od 23,00 h istog dana što nije točno, da stanje pod kojim je 1. tužiteljica zaprimljena u rodilište nije bilo uobičajeno kao što kaže vještakinja jer je tužiteljica zaprimljena zbog sumnje na intrahepatičnu kolestazu, a koja bolest može ugroziti plod što je po mišljenju tužitelja zahtijevalo pojačani nadzor koji je na žalost izostao slijedom čega je posljedično došlo do smrti djeteta. Na istom ročištu tužitelji su ponovno predložili provođenje novog vještačenja po Medicinskom fakultetu u Zagrebu.

13. Prema ocjeni ovog suda drugog stupnja žalitelji osnovano ukazuju da njihovi prigovori provedenom nalazu i mišljenju liječničkog vještaka (po Medicinskom fakultetu u Rijeci), a koje ponavljaju u žalbi nisu u potpunosti raspravljeni te da bi se svrsishodnim ukazivalo provesti novo vještačenje (po Medicinskom fakultetu u Zagrebu). Pri tome se ukazuje da dopis Medicinskog fakulteta u Zagrebu na koji se prvostupanjski sud referira u razlozima presude datira od 22. veljače 2023. (dok je prvostupanjska presuda donesena u listopadu 2024.) te bi se također ukazivalo svrsishodno i saslušanje stranaka, a koji dokaz su tužitelji predložili. Naime, potrebno je u potpunosti raspraviti prigovore koje su tijekom postupka tužitelji iznosili, a koji se odnose na tijek hospitalizacije 1. tužiteljice, provedene dijagnostičke postupke u odnosu na tužiteljicu i plod, te je potrebno utvrditi obzirom je 1. tužiteljica zaprimljena u rodilište pod sumnjom na intrahepatičnu kolestazu (kao stanje koje može dovesti do smrti ploda), ostavljena duži vremenski period bez ikakvog nadzora, je li je istoj redovito rađen CTG, a kako bi se eventualno utvrdila neka ugroza ploda te u tom smislu postoje li propusti djelatnika tuženika u konkretnoj situaciji te posljedično odgovornost tuženika za neimovinsku štetu nastalu 1. i 2. tužiteljima.

14. U tom smislu u ponovnom postupku potrebno je utvrditi jesu li ostvarene pretpostavke za odgovornost tuženika (kao zdravstvene ustanove koja odgovara temeljem pretpostavljene krivnje sukladno odredbama ZOO) tj. je li došlo do povrede prava osobnosti 1. i 2. tužitelja u vidu duševnih boli zbog smrti bliske osobe.

15. Naime, u postupku je propušteno u potpunosti raspraviti jesu li svi postupci liječničke obrade prema 1. tužiteljici u spornom razdoblju provedeni sukladno pravilima struke, a u vrijeme prijema i boravka 1. tužiteljice kod tuženika odnosno hospitalizacije iste te sukladno istom je li postojala mogućnost da se spriječi konkretan loš ishod trudnoće.

16. S obzirom na to da je prvostupanjski sud propustio u potpunosti i pravilno utvrditi sve odlučne činjenice valjalo je ukinuti prvostupanjsku presudu te posljedično i prvostupanjsko rješenje u pobijanom dijelu (odluka o parničnom trošku) te u tom dijelu predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje (čl. 370. ZPP).

17. U ponovnom će postupku prvostupanjski sud raspraviti i utvrditi činjenice o kojima ovisi ocjena osnovanosti tužbenog zahtjeva te će tek nakon toga biti u mogućnosti ocjenom izvedenih dokaza u skladu s čl. 8. ZPP donijeti pravilnu i zakonitu odluku u ovom predmetu.

18. O trošku žalbenog postupka odlučeno je temeljem čl. 166. st. 3. ZPP.

U Zagrebu, 24. veljače 2026.

Predsjednik vijeća

mr.sc. Iris Gović Penić