Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-3758/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Marijana Vugića predsjednika vijeća, Renate Đaković Vranković članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Jasenke Grgić članice vijeća, u pravnoj stvari I- tužiteljice ŽA, OIB: [osobni identifikacijski broj] te nasljednika iza pok. tužiteljice OA, OIB: [osobni identifikacijski broj], sada II-tužitelja EA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i III-tužitelja ZA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje sve tužitelje zastupa punomoćnik Tomislav Krka, odvjetnik u Splitu, protiv I-tuženika ŠA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II-tuženika ŽAM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao nasljednika pok. tuženice ĐA, OIB: [osobni identifikacijski broj], koje tuženike zastupa punomoćnik Mladen Parčina, odvjetnik u Splitu, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužitelja i o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-3182/2024-13 od 9. lipnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 24. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-3182/2024-13 od 9. lipnja 2025. u točki I. i u točki II. izreke.

II. Odbija se žalba tužitelja kao djelomično neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-3182/2024-13 od 9. lipnja 2025. u pobijanom dijelu točke II. izreke kojim tužiteljima nije dosuđen parnični trošak preko iznosa od 4.484,40 eura do zatraženog iznosa troškova postupka od ukupno 8.347,96 eura.

III. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-3182/2024-13 od 9. lipnja 2025. u dijelu točke II. izreke kojim tužiteljima nije dosuđen parnični trošak u iznosu od 143,75 eura (preko dosuđenog iznosa od 4.340,65 eura do 4.484,40 eura) eura i odlučuje:

Nalaže se tuženicima naknaditi tužiteljima daljnji parnični trošak u iznosu od 143,75 eura sa zateznom kamatom od 24. veljače 2026. do isplate u roku 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu zatraženih troškova nastalih u povodu pravnog lijeka.

V. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu zatraženih troškova nastalih u povodu pravnog lijeka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I. Tužitelji ad.1 ŽA, ad.2 EA i ad.3 NA su ovlašteni na temelju ove presude izvršiti uknjižbu nekretnine označene sa čest. zem. [katastarska čestica] ZU 13779 K. O. [katastarska općina], na ime ŽA, OIB: [osobni identifikacijski broj] za ½ dijela, na ime EA, OIB: [osobni identifikacijski broj] za ¼ dijela, te na ime NA, OIB: [osobni identifikacijski broj] za ¼ dijela, uz istovremeno brisanje tuženika ad.1 ŠA i tuženika ad.2 ŽAM svakog za suvlasnički dio od ½ dijela sa istog zemljišta, a sve to u roku od 15 dana, po pravomoćnosti ove presude.

II. Nalaže se tuženicima ad.1 i ad.2 u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužiteljima ad.1, ad.2 i ad.3 ukupan parnični trošak u iznosu od 4.340,65 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.“

2. Protiv dijela ove presude u točki II. izreke kojim tužiteljima nije dosuđen parnični trošak (preko dosuđenog iznosa troška od 4.340,65 eura do zatraženog iznosa troškova postupka od 8.347,96 eura), žalbu su podnijeli tužitelji zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog bitne povrede odredaba Zakona o parničnom postupku i zbog pogrešne primjene Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Predlažu preinačiti prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i naložiti tuženicima da naknade tužiteljima troškove postupka, podredno istu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Potražuju naknadu troška za sastav žalbe u iznosu od 250,00 eura, uvećano za trošak poreza na dodanu vrijednost od 62,50 eura te sudsku pristojbu u iznosu od 106,18 eura.

3. Protiv prvostupanjske presude žalbu su podnijeli tuženici zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlažu preinačiti prvostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjev tužitelja te naložiti tužiteljima da tuženicima naknade troškove postupka. Potražuju naknadu troška za sastav žalbe u iznosu od 275,00 eura uvećano za sudsku pristojbu za žalbu u iznosu od 106,18 eura.

4. Predmet spora je zkčbr. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], površine 24 m2, a tužitelji tvrde da su oni vlasnici predmetne nekretnine, koje vlasništvo su stekli na temelju usmene diobe između pravnih prednika stranaka kao i dosjelošću jer istu koriste duže od 40 godine.

5. U ovoj pravnoj stvari tužbu su podnijele tužiteljice ŽA i OA protiv tuženice ĐA, a tijekom postupka je umrla tužiteljica OA te su postupak preuzeli njezini nasljednici – EA i NA, sada II- i III- tužitelji. Tijekom postupka je umrla i tuženica ĐA te su postupak preuzeli njezini nasljednici – ŠA i ŽAM, sada II- i III- tuženici.

6. Polazeći od nespornih činjenica između stranaka da su stranke vlasnici susjednih nekretnina na kojim imaju izgrađene svoje objekte, prvostupanjski sud je u postupku koji je prethodio ovom žalbenom postupku u bitnome utvrdio:

- da su tužitelji suvlasnici zkčbr. [katastarska čestica] na kojoj je izgrađene njihova obiteljska kuća i zkčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina],

- da je tuženici suvlasnici zkčbr. [katastarska čestica], zkčbr. [katastarska čestica], zkčbr. [katastarska čestica], kao i predmetne zkbčr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 24 m2,

- da su stranke vlasnici susjednih nekretnina,

- da predmetna zkčbr. [katastarska čestica] u naravi predstavlja dio dvorišta i vrta tužitelja oko njihove kuće,

- da je predmetna nekretnina od nekretnina tuženika odvojena betonskim visokim zidom,

- da su prednica tuženika - ĐA kao kupac te OAM, EAM i UA kao prodavatelji sklopili kupoprodajni ugovor 26. kolovoza 1977., a prema kojem prodavatelji prodaju kupcu pravo vlasništva zgrade bez zemljišta izgrađene na zkčbr [katastarska čestica] te pravo korištenja zkčbr. [katastarska čestica]

- da je predmetna zkčbr. [katastarska čestica] bila dio zkčbr. [katastarska čestica]

- da prednica tuženika GA nikada nije stupila u posjed predmetne nekretnine niti je pokretala postupke protiv tužitelja odnosno njihovih pravnih prednika radi predaje u posjed,

- da su prednik tužitelja, JA i prednik tuženika SA postigli usmeni sporazum da se međa između njihovih nekretnina poravna, a radilo se o granici koja je u stvarnosti bila „klin odnosno trokut“, na način da međa između njihovih okućnica bude zid koji su zajedno napravili, a radi se o zidu koji i danas postoji.

7. Na temelju navedenih utvrđenja prvostupanjski sud je zaključio da je pravni temelj stjecanja na strani tužitelja usmena pogodba, valjani pravni posao koji je u potpunosti izvršen, jer su prednik tužitelja JA i prednik tuženika SA sačinili i izvršili usmenu pogodu na način da su uredili među i time zamijenili površine svojih nekretnina te je predmetna nekretnina pripala predniku tužitelja, pa SA odnosno njegovi pravni slijednici nakon toga nisu mogli na tuženicu prenijeti nikakva prava na predmetnoj nekretnini.

7.1. S obzirom na to da su tužitelji kao pravni temelj stjecanja prava vlasništva naveli da su vlasništvo stekli i na temelju zakona, dosjelošću, prvostupanjski sud je ocijenio da je posjed tužitelja i njihovih pravnih prednika bio pošten, jer su jedino oni predmetnu nekretninu posjedovali cijelo vrijeme tj. od početka 70-tih godina do danas i da ih nitko u tome nije ometao niti se tome protivio, pa je sud zaključio da su ispunjene pretpostavke i za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

7.2. Stoga su po ocjeni prvostupanjskog suda tužitelji postali stvari vlasnici predmetne nekretnine te imaju pravni osnov za upis tog prava u zemljišnim knjigama uz istovremeno brisanje prava vlasništva s imena tuženika, pa je iz navedenih razloga prihvatio tužbeni zahtjev.

8. Prema odredbi čl. 365. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25 – dalje: ZPP) drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

9. Žalba tužitelja je djelomično osnovana.

10. Žalba tuženika je neosnovana.

11. Suprotno žalbenim navodima tuženika, prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi samoj sebi niti razlozima presude, navedeni su razlozi o odlučnim činjenicama za presuđenje, te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, pa se nije ostvarila bitna povreda parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP koju tuženici ističu u žalbi, a nisu se ostvarile ni druge bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

12. Tuženici u žalbi ustraju na tvrdnji da usmena pogodba između prednika tužitelja - JA i prednika tuženika - HA, nije izvršena te da nije ispunjen uvjet za stjecanje prava vlasništva predmetne nekretnine, jer da je dogovor bio da JA napravi na sjeveroistočnom dijelu svoje okućnice poljsku kućicu, a SA kokošinjac sa zapadne strane zida.

12.1. Na takve navode valja odgovoriti da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da se predmetna nekretnina nalazi zapadno od izgrađenog zida, koji je nesporno izgrađen suglasnošću prednika stranaka – JA i HA i koji predstavlja među između njihovih nekretnina i da predmetna nekretnina od izgradnje zida predstavlja okućnicu kuće u vlasništvu tužitelja. Naime, prednici stranaka su usmeno dogovorili da se trokutasti oblik dijela zemljišta HA koji je ulazio u nekretninu JA, poravna i da se na tom mjestu izgradi zid koji će predstavljati među između njihovih nekretnina, pa je predmetna nekretnina, koja se nalazi sa zapadne strane izgrađenog zida pripala tužiteljima.

12.2. Neosnovani su žalbeni navodi o neispunjenju usmene pogodbe u vezi izgradnje kokošinjca odnosno poljske kućice, a o čemu je prednica tuženika iskazivala u ovom postupku, jer je sud primjenom čl. 8. ZPP pravilno utvrdio da su pravni sljednici Kaje Reića 1977. prodali ĐA, pravnoj prednici sada tuženika, samo nekretnine istočno od betonskog zida koji su sporazumno izgradili JA i SA, i kojoj nikada nije predano u posjed predmetno zemljište zapadno od tog zida, niti se na isto moglo pristupiti sa nekretnina koje je ĐA stekla na temelju kupoprodaje. Dakle, usmena pogodba o predmetnoj nekretnini je izvršena. Osim toga, žalbenim navodima nije dovedeno u sumnju utvrđenje da na predmetnoj nekretnini nikada nije bilo kokošinjca, zbog čega su žalbeni navodi koje tuženici ponavljaju u žalbi o usmenom dogovoru o izgradnji i odnosno rušenju kokošinjca i poljske kućice i neizvršenju usmene pogodbe između prednika stranaka, neosnovani.

12.3. Dakle, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio i zaključio da je usmena pogodba u pogledu predmetne čestice između prednika stranaka izvršena, pa takav usmeni ugovor koji je zaključen i izvršen prije stupanja na snagu Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Službeni list SFRJ“ broj 6/80 i 36/90, „Narodne novine“ broj 53/91 – dalje: ZOVO), predstavlja valjan temelj za stjecanje vlasništva (takvo pravno shvaćanje izraženo je i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske u Rev- 610/90 od 10. listopada 1990.), što znači da se u primjeni pravnih pravila Općeg građanskog zakonika prije stupanja na snagu ZOVO vlasništvo nekretnina na temelju pravnog posla moglo steći i bez upisa u zemljišne knjige, ako je ugovor bio izvršen (tako i Vrhovni sud u Rev-250/90 od 20. ožujka 1991.).

13. Odluka o troškovima postupka sadržana u točki II. izreke prvostupanjske presude je pravilna i zakonita jer je prvostupanjski sud o troškovima postupka odlučio pravilnom primjenom odredbi čl. 154. st. 1. ZPP i čl. 155. ZPP, a tuženici u žalbi ne navode nikakve konkretne razloge zbog kojih bi odluka o troškovima postupka bila pogrešna i nezakonita.

14. U odnosu na žalbu tužitelja koji osporavaju prvostupanjsku presudu u dijelu točke II. izreke kojim im nije dosuđen zatraženi parnični trošak preko dosuđenog iznosa troška od 4.340,65 eura, valja navesti da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je dosuđeni trošak za radnje poduzete nakon 20. lipnja 2024., kada su II- i III-tužitelji kao nasljednici pok. tužiteljice OA preuzeli postupak, uvećao samo za 10%, obzirom na to da je prema Tbr. 40. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/23 – dalje: OT) odvjetniku za zastupanje više osoba pripada pravo na povišenje tarifnih stavaka za drugu i svaku sljedeću osobu za 10%, što konkretno znači da uvećanje za radnje poduzete nakon 20. lipnja 2024. iznosi 20%. Kako je sud za radnje poduzete nakon 20. lipnja 2024. tužiteljima dosudio ukupno iznos od 825,00 eura (za zastupanje na dva ročišta te sastav podneska od 17. travnja 2025.), to slijedom navedenog tužiteljima za te radnje pripada daljnji trošak u iznosu od ukupno 75,00 eura.

15. Nadalje osnovno tužitelji u žalbi navode da je prvostupanjski sud za zastupanje na ročištu 18. prosinca 2013. dosudio tužiteljima trošak primjenom Tbr.9/5 OT, iako se radilo o ročištu na kojem se raspravljalo o procesnim pitanjima (Tbr. 9/2 OT), pa tužiteljima pripada razlika za zastupanje na tom ročištu u iznosu od 68,75 eura.

16. U odnosu na zatraženi trošak za sastav ostalih podnesaka, suprotno žalbenim navodima pravilno je prvostupanjski sud dosudio tužiteljima trošak za sastav samo jednog obrazloženog podnesaka od 17. travnja 2025., jer ostali podnesci nisu bili potrebni za vođenje parnice.

17. Slijedom navedenog valjalo je na temelju čl. 368. st. 1. ZPP djelomično odbiti žalbu tužitelja i potvrditi prvostupanjsku presudu u dijelu točke II. izreke kojima tužiteljima nije dosuđen parnični trošak preko iznosa od 4.484,40 eura do zatraženog iznosa od ukupno 8.347,96 eura, a na temelju čl. 383. toč. 3. ZPP djelomično preinačiti prvostupanjsku presudu u dijelu točke II. izreke i dosuditi tužiteljima daljnji parnični trošak u iznosu od 143,75 eura.

17.1. Odluka o zatraženoj kamati na parnični trošak donesena je na temelju čl.151. st. 3. ZPP.

18. Na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP u svezi odredbe čl. 154. st. 1. ZPP odbijen je zahtjev tuženika za naknadu zatraženih troškova za sastav žalbe.

19. S obzirom na to da su tužitelji djelomično uspjeli samo u dijelu odluke o troškovima postupka, na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP u vezi odredbe čl. 154. st. 5. ZPP, odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu zatraženih troškova za sastav žalbe.

U Zagrebu, 24. veljače 2026.

Predsjednik vijeća:

Marijan Vugić