Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-4654/2022-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Marijana Vugića predsjednika vijeća, Renate Đaković Vranković članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Jasenke Grgić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja GO, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po skrbniku RO, a ona po punomoćniku Ivi Pranjiću, odvjetniku u Poreču, protiv tuženice MO, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Arleni Čop, odvjetnici u Rijeci, radi utvrđenja ništetnosti ugovora i uspostave prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo poslovni broj P-929/2021-71 od 3. listopada 2022., u sjednici vijeća održanoj 24. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženice MO kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo poslovni broj P- 929/2021-71 od 3. listopada 2022. u pobijanom dijelu - točki I., točki II., dijelu točke III. izreke kojim je naloženo tuženici naknaditi tužitelju parnični trošak te točki IV. izreke.

II. Nalaže se tuženici naknaditi tužitelju troškove žalbenog postupka u iznosu od 500,00 eura u roku 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu zatraženih troškova nastalih u povodu podnesene žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I. Utvrđuje se ništetnost Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 08. srpnja 2013. godine, OV-4023/13 sklopljen između tužitelja GO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kao prodavatelja s jedne strane i MO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kao kupca s druge strane.

II. Nalaže se uspostava prijašnjeg zemljišno knjižnog stanja u zk. ul. [broj ZK uloška] u k. o. [katastarska općina] i u zk. ul. [broj ZK uloška] u k. o. [katastarska općina], tako da se briše upisano pravo vlasništva na nekretnini k. č. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] u k. o. [katastarska općina] i na 600/5963 dijela k. č. br. [katastarska čestica]. suvlasnički dio, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] u k. o. [katastarska općina], s imena i vlasništva tuženice MO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], uz istodobni upis vlasništva na rečenim nekretninama u korist tužitelja GO, od Petra, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa].

III. Nalaže se tuženici da tužitelju naknadi parnične troškove u iznosu od 46.008,16 kn, u roku od 15 dana.

Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu parničnih troškova u dijelu iznad dosuđenog.

IV. Odbija se tuženičin zahtjev za naknadu parničnih troškova.“

2. Protiv ove presude žalbu je podnijela tuženica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže uvažiti žalbene razloge i preinačiti prvostupanjsku presudu, podredno uvažiti žalbene razloge te otkloniti bitnu povredu izvođenjem pravodobno predloženih dokaza. Potražuje naknadu troška za sastav žalbe u iznosu od 3.125,00 kn.

2.1. Iako tuženica u žalbi navodi da pobija prvostupanjsku presudu u cijelosti, iz sadržaja žalbe proizlazi da tuženica pobija presudu u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev, naloženo tuženici naknaditi parnični trošak tužitelje te kojim je odbijen zahtjev tuženice za naknadu troška, pa je ovaj sud sukladno odredbi čl. 365. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP) uzeo da tuženica pobija prvostupanjsku presudu u dijelu i to točku I., točku II., dio točke III. izreke kojim je naloženo tuženici naknaditi tužitelju parnični trošak te točku IV. izreke.

3. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti ugovora o kupoprodaji koji su 8. srpnja 2013. sklopili tužitelj kao prodavatelj i tuženica kao kupac, a koji zahtjev tužitelj temelji na tvrdnji da u vrijeme sklapanja ugovora tužitelj nije mogao svjesno i slobodno upravljati svojom voljom niti je bio svjestan značaja i posljedica poduzetih radnji.

4. Prvostupanjski sud je postupku koji je prethodio ovom žalbenom postupku u bitnome utvrdio:

- da su predmet kupoprodajnog ugovora od 8. srpnja 2013. nekretnine zkčbr. [katastarska čestica] upisana u zkulbr. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i 600/5963 dijela nekretnine zkčbr. [katastarska čestica] upisane u zkulbr. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina],

- da je u ugovoru navedena kupoprodajna cijena od 55.000,00 eura,

- da tužitelju nije isplaćen iznos navedene ugovorne kupoprodajne cijene već je na ime kupoprodaje između stranaka usmeno dogovorena kompenzacija na način da tužitelju pripadnu određena vozila firme Max Auto u vlasništvu tuženice,

- da je na temelju predmetnog kupoprodajnog ugovora dopuštena uknjižba prava vlasništva te je tuženica u zemljišnim knjigama upisana kao vlasnica,

- da je rješenjem Centra za socijalnu skrb od 29. kolovoza 2013. tužitelju imenovan poseban skrbnik radi zastupanja u postupku radi lišenja poslovne sposobnosti, jer da

„… zbog dijagnosticirane depresije i poremećaja osobnosti nije u stanju brinuti se o sebi, o svojem zdravlju, pravima i interesima.“,

- da je tužitelj rješenjem Općinskog suda u Bujama-Buie od 6. studenoga 2014. djelomično lišen poslovne sposobnosti i to u odnosu na raspolaganje imovinom i novčanim iznosima većim od 500,00 kn, odlučivanju o vlastitom liječenju, davanju izjava o osobnim stanjima, oporučnom raspolaganju imovinom te obavljanju radnji u postupcima pred sudom, te mu je imenovana skrbnica, supruga RO,

- da se tužitelj, prema provedenom vještačenju u ovom postupku, u vrijeme sklapanja ugovora 8. srpnja 2013. nalazio u pogoršanju osnovne bolesti te nije bio u mogućnosti shvatiti značaj, smisao i posljedice sklapanja tog ugovora.

5. Na temelju navedenih utvrđenja prvostupanjski sud je zaključio da tužitelj u trenutku sklapanja spornog ugovora nije bio sposoban shvatiti značaj tog ugovora i da je posljedično taj ugovor ništetan, pa je pozivom na odredbe čl. 332. st 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023 – dalje: ZOO), čl. 323.st. 1. ZOO i čl. 276. st. 1. ZOO odlučio kao u točkama I. i II. izreke.

5.1. U točkama III. i IV. izreke sud je na temelju čl. 154. st. 1. ZPP odlučio o troškovima postupka.

6. Prema odredbi čl. 365. st. 1. i 2. ZPP drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

7. Žalba tuženice je neosnovana.

8. Tuženica u žalbi ističe bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 377. st. 2. ZPP, jer prvostupanjski sud, nakon što je rješenjem ovog suda broj Gž- 1009/2020-3 od 10. studenoga 2021. ukinuta prvostupanjska presuda broj P- 44/2019-49 od 15. studenoga 2019. i predmet vraćena na ponovno suđenje, nije proveo dokaz koji je predložila tuženica radi utvrđivanja odlučne činjenice – je li tužitelj u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora bio sposoban za rasuđivanje, obzirom na proturječnost između mišljenja sudskog vještaka dr. Nadice Buzina i njezinog usmenog očitovanja.

8.1. Imajući u vidu da je u ovoj fazi postupka i dalje sporno je li tužitelj kao prodavatelj u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kupoprodaji od 8. srpnja 2013. bio sposoban za rasuđivanje neovisno od toga što mu u to vrijeme odlukom suda nije bila oduzeta poslovna sposobnost, te odredbu čl. 366.a. ZPP, ovaj sud je primjenom odredbi čl. 373.b. st. 4. i 8. ZPP radi pravilnog utvrđenja činjeničnog stanja, rješenjem od 10. prosinca 2024. odlučio provesti medicinsko vještačenje po sudskom vještaku psihijatrijske struke, a prvostupanjski sud je rješenjem od 16. travnja 2025. odredio osobu sudskog vještaka, dr. Petra Moscatella, specijalista psihijatra te proveo vještačenje i nalazi mišljenje dostavio punomoćnicima stranaka.

9. Prema stanju spisa u nalazu i mišljenju dr. Nadice Buzina je u bitnome navedeno:

- da GO boluje od bipolarnog afektivnog poremećaja s ozbiljnim oscilacijama u raspoloženju od faze depresije do faze manije te da se u vrijeme sklapanja spornog ugovora može sa visokom razinom sigurnosti zaključiti da se on nalazio u pogoršanju osnovne bolesti i da zbog bolesti nije bio u mogućnosti shvatiti značaj, smisao i posljedice sklapanja kupoprodajnog ugovora,

9.1. Sudski vještak dr. Buzina se u usmenom očitovanju na ročištu 27. studenoga 2018., ostajući kod danog mišljenja, u bitnome očitovala:

- da niti jedna psihijatrijska dijagnoza sama po sebi se ne može prevesti u određenu ocjenu ubrojivosti ili nečije sposobnosti, jer i osoba bolesna od duševne bolesti može imati kapaciteta za sklapanje određenih ugovora ili biti sposobna u drugim situacijama, a sve to naravno ovisi o njezinom trenutnom stanju i od simptoma koji su trenutno prisutni,

- da bi obzirom na dani iskaz tužitelja u ovom postupku koji je on dao tri godine nakon sklapanja ugovora, u kojem je precizno iskazivao o detaljima koji su prethodili sklapanju predmetnog pravnog posla i detaljima nakon što je ugovor sklopljen, bilo teško za očekivati da tužitelj s toliko detalja pristupi sklapanju pravnog posla ako je u stanju da ne može shvatiti značenje i smisao pravnog posla.

10. Iz iskaza saslušanih svjedoka proizlazi da su svi saslušani svjedoci, osim svjedoka majke tužitelja ĆO i supruge tužitelja RO, u bitnome suglasno iskazivali da tužitelj nije odavao nikakve naznake koje bi odskakale od uobičajenog normalnog ponašanje i koje bi upućivale da tužitelj ima psihičkih problema, iako pojedini svjedoci iskazuju o nerealnim prijedlozima tužitelja (svjedok G o prijedlogu tužitelja za zamjenu traktora iako je vrijednost tužiteljevog traktora bila znatno viša od svjedokovog traktora), poremećenom odnosu između tužitelja i njegove obitelji (svjedok R), promjenjivost raspoloženja tužitelja u razgovoru (svjedok M).

11. Tužitelj je u iskazu danom na ročištu 2. veljače 2017., dakle tri i pol godine nakon sklapanja predmetnog ugovora, jasno i uvjerljivo iskazivao o okolnostima koje su dovele do sklapanja ugovora (o trajanju pregovora za sklapanje ugovora, što je bio predmet ugovora, detaljno nabraja što je trebao dobiti za račun vrijednosti te nekretnine i što mu je predano, a što nije, da je provjeravao kod nadležnih tijela je li ta nekretnina građevinska, koliko je u to vrijeme bila cijena m2 okolnih nekretnina, a koliko vrijednost predmetne nekretnine, da je u vrijeme sklapanja ugovora želio otvoriti obrt za staro željezo pa da je zbog toga ugovorena kompenzacija, da je nakon sklapanja ugovora dovezao u dvorište određena vozila za koja se dogovorio da idu pod račun kupovnine, a što su njegova majka i supruga vidjele) kao i o okolnostima koje su uslijedile nakon sklapanja ugovora (nije tražio ispunjenje ugovora u smislu predaje dogovorenih vozila na ime cijene, jer da se razbolio).

12. U nalazu i mišljenju sudskog vještaka dr. Petra Moscatella je u bitnome navedeno:

- da GO boluje od bipolarnog afektivnog poremećaja, a koja duševna bolest kod njega je prvi put liječena 1997.,

- da se radi o kroničnoj duševnoj bolesti koju karakteriziraju patološki promijenjena stanja raspoloženja u kojem smislu se govori o maničnim, depresivnim ili miješanim epizodama, pri čemu sudski vještak detaljno opisuje razliku između manične i depresivne epizode,

- da se GO u razdoblju koje je prethodilo sklapanju predmetnog ugovora nalazio u fazi pogoršanja duševne bolesti po tipu manične dekompenzacije, obrazlažući da je razum takvih bolesnika dijelom očuvan i neoštećen, ali je taj razum u isto vrijeme remećen psihotičnim procesima mišljenja, npr. precijenjenim ili ekspanzivnim idejama, nekritičkoj procjeni vlastitih sposobnosti, fantazijama o uspjehu ili paranoidnim idejama i sl.

- da je u kontekstu ocjene mogućnosti GO da shvati značenje, smisao i posljedice zaključenja predmetnog ugovora potrebno staviti u kontekst dvije komponente:

· onu „racionalnog ega“ koji zna da prodaje zemlju, dobiva kompenzaciju u vozilima, ide kod javnog bilježnika i

· onu, glavnu i bolesnu, u kojoj on nije u mogućnosti cjelovito shvatiti značenje, smisao i posljedice zaključivanja ugovora, jer motivacija za taj posao izvire iz manične psihotične dekompenzacije, povišenog raspoloženja, povišene psihomotorike, precijenjenih ideja o uspjehu u novom poslu i sl. - da je zaključak dr. Moscatella da se sa visokom razinom sigurnosti može utvrditi da se GO u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora nalazio u stanju manične dekompenzacije u sklopu svoje osnovne bolesti, zbog čega nije bio u mogućnosti shvatiti značaj, smisao i posljedice zaključenja ugovora o kupoprodaji.

13. Ovdje valja dodati da se punomoćnica tuženica u podnesku od 1. veljače 2026. očitovala na nalaz i mišljenje dr. Moscatello na način da je istaknula primjedbu na osobu vještaka, budući da je isti vještak proveo vještačenje tužitelja u drugom postupku, ali na takvu primjedbu valja odgovoriti da je rješenjem 16. travnja 2025., koje je dostavljeno punomoćnici tuženice, određena osoba vještaka, zbog čega u smislu čl. 251. st. 4. ZPP navedeni žalbeni navodi ne utječu na pravilnost provedenog vještačenja. Ostalim navodima u tom podnesku tuženica nije navela da postoje nedostaci, nejasnoće ili proturječnosti u danom nalazu i mišljenju, zbog čega je vještačenje po sudskom vještaku dr. Petru Moscatello dano sukladno odredbama čl. 258. st. 1. ZPP te čl. 260. st. 1. i 2. ZPP.

14. Slijedom navedenog u točkama 9. i 12. ovog obrazloženja proizlazi suglasnost sudskih vještaka dr. Nadice Buzina i dr. Petra Moscatello da se tužitelj u vrijeme sklapanja predmetnog kupoprodajnog ugovora nalazio u stanju manične dekompenzacije u sklopu svoje osnovne bolesti bipolarnog afektivnog poremećaja od koje kronične bolesti je bolovao dugi niz godina prije sklapanja predmetnog ugovora pri čemu se, i prema danim nalazima vještaka i prema iskazu tužitelja, tužitelj u to vrijeme nije redovito i pravilno liječio te učestalo konzumirao alkohol.

14.1. U takvim okolnostima, a imajući prirodu, karakter kao i manifestaciju manične epizode osnovne bolesti u kojoj se tužitelj nalazio u vrijeme sklapanja ugovora, koja se ogleda u psihotičnom ponašanju tužitelja i nekritičkom razmišljanju, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da tužitelj nije mogao shvatiti značaj, smisao i posljedice sklapanja predmetnog ugovora. Činjenica da je tužitelj u iskazu pred ovim sudom tri i pol godine nakon sklapanja ugovora detaljno iskazivao o okolnostima sklapanja tog ugovora ne utječu na pravilnost zaključka da tužitelj nije bio sposoban za rasuđivanje, budući da ponašanje tužitelja u tom razdoblju, kada je on u fazi manične epizode obuhvaća dvije značajke – racionalnu prema kojoj on zna da prodaje nekretninu, i bolesnu tj. manično psihotičnu dekompenzaciju iz koje proistječe motivacija i želja za poduzimanje te radnje, a zbog čega tužitelj nije mogao shvatiti smisao i posljedice svog postupanje, jer nije imao faktičnu poslovnu sposobnost valjano očitovati svoju volju neovisno o tome što mu poslovna sposobnost u tom trenutku nije bila formalno oduzeta.

15. Tuženica u žalbi ocjenjuje iskaze saslušanih svjedoka i tužitelja ukazujući u bitnome na uobičajeno i normalno ponašanje tužitelja u vrijeme zaključenja ugovora, pri čemu tuženica zanemaruje medicinski aspekt i prirodu kronične duševne bolesti tužitelja te aktualnu maničnu epizodu te bolesti koja se ogleda u povišenom raspoloženju, nekritičkom optimizmu, olakom donošenju važnih odluka, sklonosti izlaganja rizičnim i opasnim radnjama i slično, a što je u konkretnim okolnostima upravo bio slučaj kod tužitelja koji je ostavljao takav dojam kod osoba s kojima je komunicirao, pri čemu su te osobe takvo ponašanje procjenjivale subjektivno i površino, a ne kao izostanak njegove prave volje za poduzimanje konkretnog pravnog posla.

16. Neosnovani su žalbeni navodi kojima tuženica ukazuje na razloge pobojnosti predmetnog ugovora, jer je tužitelj u tužbi naveo razloge za ništetnost ugovora zbog nedostataka tužiteljeve sposobnosti za rasuđivanje u trenutku sklapanja ugovora te istaknuo takav tužbeni zahtjev o kojem je odlučeno pobijanom presudom.

17. Odluka o troškovima postupka sadržana u pobijanom dijelu točke III. i u točki IV. izreke je pravilna i zakonita jer je prvostupanjski sud o troškovima postupka odlučio pravilnom primjenom odredbi čl. 154. st. 1. ZPP i čl. 155. ZPP, a tuženica u žalbi ne navodi nikakve konkretne razloge zbog kojih bi odluka o troškovima postupka bila pogrešna i nezakonita.

18. Stoga je slijedom navedenog na temelju čl. 373.b. st. 4., 5. i 8. ZPP odlučeno kao u točki I. izreke ove presude.

19. Na raspravi održanoj pred ovim drugostupanjskim sudom, punomoćnici stranaka su zatražili naknadu troška za pristup na raspravu, pa je tužitelju dosuđen zatraženi trošak u iznosu od 500,00 eura (točka II. izreke).

20. Tuženica nije uspjela u žalbenom postupku, pa je zahtjev tuženice za naknadu troškova nastalih u povodu podnesene žalbe, za sastav žalbe i pristup na raspravu pred drugostupanjskim sudom te trošak vještačenja, odbijen (točka III. izreke).

U Zagrebu, 24. veljače 2026.

Predsjednik vijeća:

Marijan Vugić