Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-2972/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sabine Dugonjić, kao predsjednika vijeća, Josipa Grubišića kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Vedrana Medakovića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja SĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Vedran Gjenero, odvjetnik u Dubrovniku, Vukovarska 22, protiv tuženika: 1. GĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], Branilaca Sarajeva 33, Sarajevo, Bosna i Hercegovina, 2. RĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], Patriotske Lige 22, Sarajevo, Bosna i Hercegovina i 3. ZĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koje tuženike ad 1-3 zastupa punomoćnik Ljubomir Vranješ, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Ljubomir Vranješ i Sandra Trojanović Sršen u Orebiću, Obala pomoraca 32a, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku – Stalna služba u Korčuli poslovni broj P-106/2023 od 28. svibnja 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 24. veljače 2026.,

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Općinskog suda u Dubrovniku – Stalna služba u Korčuli poslovni broj P-106/2023 od 28. svibnja 2025., te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje pred drugim sucem pojedincem, a odluka o troškovima postupka povodom žalbe ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Pobijanom odlukom pod toč. I izreke odbija se tužbeni zahtjev koji glasi: "Utvrđuje se da je tužitelj SĐ OIB: [osobni identifikacijski broj] vlasnik cjeline prava vlasništva nekretnina oznake: kat. čest. [katastarska čestica] ZGR, 226, 5836/2, 5836/7, 5837/2, 5837/9, 5853/3, 5854/4, 4319/1, 4357, 4359/2, 198/2, 4321/3, 4333, 4322, 4325, 4355, 4324, 4326, 4354, 2291, 2292, 2293, 2294, 2295, 2296, 2297, 2298, 2299, 2300, 2301, 210/1, 224/1, 239/2, 2259, sve k. o. [katastarska općina], pa su tuženici dužni trpjeti da se tužitelj, temeljem ove presude, uknjiži kao vlasnik cjeline prava vlasništva navedenih nekretnina, uz istovremeno brisanje tog prava sa imena tuženika." Pod II se nalaže tužitelju da tuženicima na jednake dijelove naknadi parnični trošak u iznosu od 2.100,00 eur zajedno sa zateznim kamatama od dana donošenja ove presude do isplate.

2. Protiv ove odluke žalbu izjavljuje tužitelj zbog svih zakonskih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 57/11, 25/13, 28/13, 89714-Odluka USRH, 70/19, 80/22, dalje:ZPP) s prijedlogom za preinačavanje pobijane odluke u smislu žalbenih navoda, odnosno ukidanje i vraćanje predmeta na ponovan postupak.

3. U odgovoru na žalbu tuženik se protivi navodima žalbe i predlaže istu odbiti te potvrditi njome pobijanu odluku.

4. Žalba je osnovana.

5. Sud prvog stupnja utvrđuje kako tužitelj tvrdi da je vlasništvo stekao na temelju nasljeđivanja iza pokojne majke, a koja da je isto zemljište stekla na temelju nasljeđivanja i diobe u obitelji po očevoj lozi, pa je sud utvrđivao je li pravni prednik tužitelja danas pok. VĐ pok. TĐ pravo vlasništva stekao na temelju pravnog posla-diobom, a tužitelj nasljeđivanjem. No, utvrđuje sud, prednik tuženika, danas pok. SĐT pok. VĐ je uknjižen kao isključivi vlasnik utuženih nekretnina koje dolaze upisane u navedene zk. uloške još od osnivanja zemljišne knjige. Takav upis nije proveden temeljem nasljeđivanja iza smrti njegova oca pok. VĐ jer bi taj upis inače bio proveden i na ostalu braću ŽĐ koju su u svom iskazu imenovali ne samo tužitelj, već i svjedoci UĐ i ČĐ. Dioba pak koju ističe tužitelj proizlazila bi iz iskaza svjedoka UĐ i TĐ koji da o tome imaju tek posredna saznanja po pričanjima u obitelji, pri čemu tužiteljev dugogodišnji upis posjeda u katastarskom operatu može biti, ali nije od odlučnog značaja za utvrđenje prava vlasništva dosjelošću jer da takav upis sam po sebi ne znači kako su određene nekretnine stečene na temelju diobe kao pravnog posla.

6. Stoga sud primjenjuje odredbu čl. 55. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (,„Narodne novine“, br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15. i 94/17. dalje ZV) prema kojoj se vlasništvo razvrgnućem suvlasničke zajednice na nekretninama stječe upisom u zemljišne knjige, dok dogovor u smislu čl. 42. ZV-a predstavlja valjanu osnovu za samostalno izvršavanje posjeda a ne i osnovu za stjecanje samog vlasništva. Međutim, u smislu odredbe čl. 388. st. 2 ZV stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ZV prosuđuju se prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka. Sve do stupanja na snagu Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima («Službeni list» br. 6/80,36/90, «Narodne novine» br. 53/91, dalje ZOVO) odnosno 01. rujna 1980. važila su dakle pravna pravila OGZ-a temeljem Zakona o nevažnosti pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. i za vrijeme neprijateljske okupacije („Službeni list FNRJ“, broj 86/46 - pročišćeni tekst).

7. Prema pravnom pravilu paragrafa 380. OGZ-a za stjecanje prava vlasništva bio je potreban valjani pravni osnov (titulus) i pravni način stjecanja (modus), a prema pravilu paragrafa 431. OGZa prijenos prava vlasništva na nekretninama vršio se uknjižbom u zemljišnim knjigama, kao načinom stjecanja, dok je pravilo iz 432. OGZ- a nalagalo da se radi uknjižbe prava vlasništva mora sastaviti ovjerena isprava u propisanoj formi.

8. Sud pak utvrđuje kako se vlasništvo nekretnina moglo steći i osnovom ugovora, pa i usmenog, ako je faktično izvršen, pri čemu da je predaja posjeda tumačena kao modus stjecanja ako su obveze dobrovoljno ispunjene u cijelosti ili u pretežnom dijelu, a tužiteljeva tvrdnja o nasljeđivanju obuhvaća temelj iz čl. 128. ZV i čl. 20. st. 1. ZOVO, no da tužitelj posjeduje pretežiti dio nekretnina u k. o. [katastarska općina], a prednici tuženika nekretnine u k. o. [katastarska općina] pa zaključuje kako je u obitelji prednika parničnih stranaka došlo do dogovora oko podjele izvršavanja posjeda nekretnina koje su u suvlasničkoj zajednici temeljem nasljeđivanja u obitelji tim više što su pojedini srodnici odselili iz [adresa] ali da isto ne predstavlja valjani osnov za stjecanje prava vlasništva određenih nekretnina.

9. Pri tome sud utvrđuje kako se u predmetu Z- 2598/2021 tuženici ne pozivaju na stjecanje prava vlasništva predmetnih nekretnina u k. o. [katastarska općina] na temelju nasljeđivanja i diobe u obitelji, a tužitelj da nije priložio niti jednu tabularnu izjavu koju su bilo on sam, bilo rođaci iz obitelji TĐ potpisali u korist tuženice GĐ pozivajući se na ovu diobu. Konačno, tužitelj sam tvrdi kako je za zemlju "Kuška Dolina" i "Brižine" u kupoprodajnom ugovoru kojeg je 18. rujna 2006. zaključio s rođakinjom ŠĐ kupio iz razloga rješavanja zk stanja, a da je prednik tužitelja iste iza GĐT stekao na temelju diobe tada bi tužitelj tabluranu ispravu ishodio od prodavateljice AĐ, iste kupovao. Tužitelj pri tome nije dokazao sve nasljednike njegova djeda pok. RĐT pok VĐ, jer je stekao onaj suvlasnički udio koji je bio uknjižen na ime pok. ĆĐ rođ. ŽĐ i pok. ZĐT, ali je nasljednik VĐT bio i sin TĐT za svega 4/6 dijela pa tužitelj nije dokazao slijed niti u dijelu koji je temeljem oporuke pok. ŽĐT pok. VĐT raspoređen TĐT.

10. U pogledu pak dosjelosti tužitelja, sud utvrđuje kako je kod tužitelja i njegovih prednika bilo tek govora o podjeli posjeda pa da su isti imali dovoljno razloga posumnjati da im ne pripada pravo na isključivi vlasnički posjed pa isti nisu savjesni, jer takav posjedni niti zna niti može znati da stvar koju posjeduje nije njegova. Konačno, sud utvrđuje kako su tužitelj i tuženi sljednici djeda pok. VĐ pok. VĐ pa među njima dosjelost ne teče jer je obzirom na činjenicu bliskog rodbinskog odnosa isključena savjesnost posjeda.

11. Tužitelj međutim u svojoj žalbi pravilno ističe kako tuženici osporavaju tužitelju vlasništvo samo na dijelu utuženih nekretnina i to: k. č. br. [katastarska čestica], sve u k. o [katastarska općina] dok na ostalima ne, o čemu se sud uopće nije osvrnuo, niti razlučio koji su razlozi da je tome tako. Tuženi, naime, po žalitelju načelno spore diobu ali za nekretnine koje danas nisu obrađene po tužitelju, pa dakle sami tuženi uopće niti ne znaju gdje se nekretnine nalaze, dok je sud uz pomoć vještaka i u prisutnosti svjedoka i tužitelja obišao i pregledao sve nekretnine i utvrdio što se na njima nalazi a na zapisniku sa uviđaja je jasno i nedvojbeno navedeno što se nalazi na kojoj od nekretnina, pri čemu nitko ne spori da ih u posjedu drži i obrađuje isključivo tužitelj.

12. U odnosu na nekretnine koje nisu u cijelosti obrađene, a koje tuženi spore, samostalnost posjeda i način njihovog korištenja proizlazi iz iskaza svih saslušanih svjedoka koji su se svi rodili i odrasli u mjestu na kojem se nekretnine nalaze – tvrdeći kako sve te nekretnine koristi tužitelj, a da su prije njega koristili njegovi roditelji i to na različite načine, bilo sađenjem određenih kultura, bilo ubiranje drva, bilo za progon stoke, ali da su se nekretnine svakako koristile od strane prednika tužitelja i da niti njih niti tužitelja nitko nije uznemiravao u vršenju njihovih posjedovnih i vlasničkih prava niti polagao prava na navedene nekretnine. Tužitelj konačno tvrdi kako sama činjenica što određene nekretnine nisu obrađene ne znače da ne postoji posjed tužitelja, jer da bi se smatralo da je netko napustio posjed on mora jasno manifestirati volju napuštanja posjeda.

13. Tužitelj tvrdi da način na koji izvršava vlast nad njima ukazuje kako je u posjedu istih zajedno sa prednicima preko sto godina. Pri tome tužitelj dokazuje kako je zaključena dioba imanja u [adresa] i u [adresa] između prednika tužitelja, tuženika i prednika svjedoka UĐ TĐ i TĐ u pisanom obliku, ali je navedena isprava izgorjela u Drugom svjetskom ratu no upravo temeljem iste su prednici tužitelja, upisali svoj posjed u Područnom uredu za katastar za nekretnine koje su im pripale Diobom u [adresa] i [adresa], a prednici tuženika su svoj posjed upisali u Područnom uredu za katastar za nekretnine koje su im pripale u [adresa], dok su prednici UĐ i TĐ upisali posjed nekretnina koje su njima pripale tom istom diobom i na taj način se do danas dioba poštovala i izvršavala, te u cijelosti ispunila što nedvojbeno da potvrđuju UĐ i ČĐ (nasljednici uknjiženog GĐT), priznajući pravo vlasništva nekretnina tužitelja a i tuženicima za sve nekretnine u [adresa].

14. Konačno, sud uopće ne razmatra proturječnost tvrdnji o tome kako su tuženi sami rješavali vlasništvo nekretnina u [adresa] brišući prednike tužitelja temeljem isto ovog (dioba) pravnog osnova kojeg se sada osporava i kojeg sud utvrđuje kao nepostojećeg. Naime, tuženi u spisu Z-2598/2021 gdje su bili upisani prednica tužitelja i prednici svjedoka ČĐ tvrde kako je temelj njihova upisa bio upis u katastarskom operatu, ali i nasljedstvo pa ispada da tuženici malo priznaju diobu a malo ne – kako im odgovara, po tvrdnjama tužitelja u žalbi, a sud prvog stupnja istu činjenicu uopće ne utvrđuje.

15. Konačno, žalitelj tvrdi kako baš svi saslušani svjedoci iskazuju o postojanju pisanog ugovora o diobi, ali unatoč tome, usmeni ugovor o diobi koji je proveden je valjani ugovor jer da je među posjednicima postignut sporazum o diobi vlasništva nekretnina koji je u cijelosti realiziran, pa okolnost što takva dioba nije provedena u zemljišnim knjigama ne bi bila od utjecaja na valjanost ugovora o diobi, odnosno takva dioba je valjana i temeljem iste bi svaki od posjednika ustvari stekao i pravo vlasništva te se vlasništvo nekretnina moglo steći ne samo upisom u zemljišne knjige, već i na temelju ugovora, pa i usmenog, ako je faktično izvršen pri čemu je predaja posjeda tumačena kao modus stjecanja, a te su pretpostavke u pogledu navedenih ugovora o diobi ovdje ostvarene. Dakle, AĐ je nasljednica treće strane diobe (rođaka svjedoka ČĐ) koja je strana u diobi također dobila dio nekretnina u [adresa] radi čega dio koji je tužitelj kupio od nje jest tek onaj dio koji je pripao njoj, pa ga je tužitelj stekao izvan i preko diobe o čemu sud prvog stupnja uopće nije dao nikakve razloge.

16. Na opisani način, ne utvrđujući navedene odlučne činjenice niti provođenjem dokaza niti ispitujući svjedoka i stranke o istima. a sud je taj koji ispituje svjedoke i stranke i izvodi dokaze te rukovodi izvođenjem istih, niti ovaj sud nije u mogućnosti postupiti u smislu čl. 373.a ZPP i ponovno ocijeniti već izvedene dokaze, jer je i činjenično stanje u pogledu navedenih odlučnih okolnosti ostalo nepotpuno utvrđeno, te je temeljem čl. 369., 370. i 371. ZPP istu valjalo ukinuti.

17. U ponovljenom će postupku sud prvog stupnja imati u vidu sve okolnosti na koje je ukazano ovom odlukom, pa će potom moći povodom predmetnog zahtjeva tužitelja donijeti pravilnu i zakonitu odluku, a kako je ukinuta pobijana odluka, to je u pogledu troškova postupka povodom žalbe temeljem čl. 166. ZPP valjalo odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 24. veljače 2026.

Predsjednica vijeća

Sabina Dugonjić