1               Poslovni broj: I Kž-Us-125/2023-6

Poslovni broj: I Kž-Us-125/2023-6

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Sanje Katušić-Jergović, predsjednice vijeća te Sande Janković i Marije Balenović, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Buge Mrzljak Stenzel zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog Z. M. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 329. stavka 1. točke 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 1269/19. i 84/21. dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbi optuženog M. M. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku od 3. listopada 2023. broj K-Us-9/2019-382, u sjednici vijeća održanoj 9. siječnja 2024.,

 

r i j e š i o   j e

 

Prihvaća se žalba optuženog M. M., ukida se pobijano rješenje te se predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

Obrazloženje

 

 

1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Osijeku, na temelju članka 11. stavaka 3. i 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22., dalje: ZKP/08.) optuženom M. M. i njegovim braniteljima, odvjetnicima N. M. i I. S. uskraćeno je pravo na podnošenje zahtjeva za izuzeće predsjednika vijeća i članova vijeća zbog zlouporabe tog prava, te je isti zahtjev odbačen.

 

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi M. M. po braniteljima odvjetnicima N. M. i I. S., zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

3. Spis je, na temelju članka 495. u vezi sa člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

4. Žalba je osnovana.

 

5. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, izreka pobijanog rješenja je nerazumljiva i proturječna sama sebi, do mjere da se ne može ispitati.

 

5.1. Naime, prvostupanjski sud je u izreci, prvo, na temelju članka 11. stavaka 3. i 4. ZKP/08. uskratio optuženom M. M. i njegovim braniteljima pravo na podnošenje zahtjeva za izuzeće, da bi potom u nastavku ipak odlučio o tom zahtjevu na način da je zahtjev odbacio, a istom logikom je koncipirao i obrazloženje. Prema tome, kako odluka o uskrati prava na podnošenje zahtjeva onemogućuje odlučivanje o zahtjevu jer je pravo na podnošenje zahtjeva uskraćeno, to je izreka do te mjere nerazumljiva da se nije mogla ni ispitati. Time je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. u vezi članka 495. ZKP/08., što s pravom ističe žalitelj.

 

6. U pravu je žalitelj i s tvrdnjom da pobijano rješenje nema razloga o odlučnim činjenicama, jer se sud propustio očitovati o onome što predstavlja srž žaliteljevog zahtjeva, a čime je počinjen daljnji vid bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. u vezi članka 495. ZKP/08.

 

6.1. Naime, pravilno djelovanje pravosudnog sustava obuhvaća primjereno obrazlaganje razloga na kojima se temelje sudske odluke (vidi, Europski sud za ljudska prava, dalje ESLJP, Moreira Ferreira protiv Portugala (br. 2), veliko vijeće, stavak 84.). Svrha te dužnosti je pokazati strankama da su saslušane tako da budu spremnije prihvatiti odluku i obvezati suce da svoje obrazloženje temelje na objektivnim tvrdnjama, čime se također štite prava obrane. Iako sudovi nisu obvezni dati detaljan odgovor na svaku iznesenu tvrdnju (ESLJP, Van de Hurk protiv Nizozemske, stavak 61.), iz odluke mora biti jasno da su se osvrnuli na bitna otvorena pitanja iz predmeta (ESLJP, Boldea protiv Rumunjske, stavak 30.) i da je pružen poseban i izričit odgovor na tvrdnje koje su presudne za ishod predmeta te da razlozi nisu automatski ili stereotipni (Moreira Ferreira, stavak 84.).

 

6.2. U ovom predmetu, žalitelj je podnio zahtjev za izuzeće predsjednika i članova raspravnog vijeća, koji je temeljio na saznanjima iz netom objavljenog novinskog članka da je spis ovog predmeta u povodu žalbe protiv odluke o privremeno mjeri u cjelini dostavljen drugostupanjskom sudu tek na traženje drugostupanjskog suda. Žalitelj smatra da bi nepristrano raspravno vijeće spis odmah dostavilo po žalbi višem sudu. Prvostupanjski je sud pobijanu odluku temeljio na utvrđenju da je žalitelj izuzeće tražio zbog toga što spis nije bio dostavljen drugostupanjskom sudu, iako je mogao znati da je bio dostavljen, jer je radi provjere tih navoda rasprava bila prekinuta. Kako je žalitelj prethodno u dva navrata neuspješno podnosio zahtjeve za izuzeće, prvostupanjski je sud zaključio da se radi o zlouporabi prava.

 

6.3. Iz naprijed izloženog jasno proizlazi da s pravom žalitelj prigovara da pobijano rješenje nema nikakvih razloga o tvrdnjama na kojima on temelji svoj zahtjev za izuzeće, a sasvim je drugo pitanje predstavljaju li one zlouporabu prava.

 

6.4. Notorno je da je prvostupanjski sud, sukladno članku 10. ZKP/08., dužan postupak provoditi bez odugovlačenja, ali to ne smije činiti nauštrb prava obrane. Također, nema dvojbe da je prvostupanjski sud dužan onemogućiti svaku zlouporabu prava koja pripadaju sudionicima u postupku, ali takvu odluku mora primjereno obrazložiti. Bez primjerenog obrazloženja žalbeni sud odluku niti ne može preispitati.

 

7. Zbog toga je žalbu trebalo prihvatiti te predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. U ponovljenom postupku prvostupanjski će sud otkloniti navedene bitne postupovne povrede iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., te će primjereno razmotriti žaliteljev zahtjev. Ako zaključi da on predstavlja zlouporabu prava, tada to treba učiniti potpunom jasnoćom izreke rješenja te takvu odluku treba primjerno i na zakonu utemeljeno obrazložiti. Ako zaključi da nije riječ o zlouporabi prava nego da o zahtjevu za izuzeće treba odlučiti, tada  je prvostupanjski sud dužan nastaviti sa postupanjem u povodu podnesenih zahtjeva za izuzeće sudaca toga suda, na način kako to predviđaju odredbe članka 35. ZKP/08.

 

7.1. Prilikom odlučivanja o zahtjevu žalitelja, prvostupanjski sud treba voditi računa o svim okolnostima predmeta, pri čemu je u ovom predmetu potpuno neodlučna tvrdnja, na kojoj žalitelj inzistira, da se ovdje radi o novonastaloj okolnosti o kojoj do sada nije odlučeno. Naime, kod zlouporabe prava nije nužno da se radi o sadržajno ponovljenom zahtjevu za izuzeće o kojem je već odlučeno jer dovoljno da je jedini cilj podnošenja novog zahtjeva opstrukcija kaznenog postupka. Drugim riječima, potrebno je ocijeniti je li žaliteljevo korištenje prava na stavljanje zahtjeva za izuzećem posljedica njegovog svjesnog nastojanja da ometa pravilan i redovan tijek postupka jer se tada radi o zlouporabi prava koja je očigledno usmjerena na odugovlačenje postupka (vidi Vrhovni sud Republike Hrvatske I Kž 365/15-4, I Kž-Us-85/2019-4 i dr.) U tom smislu potrebno je ocijeniti cjelokupno postupanje optuženika, osobito ono koje se odnosi na stavljanje zahtjeva za izuzeće.

 

7.2. Nema nikakve dvojbe da je ovaj predmet izrazito opsežan i pravno vrlo složen, uz dodatnu specifičnost da je, predmet prvo, zbog sumnji u pristranost pojedinih sudaca Županijskog suda u Zagrebu zbog prijateljstva i bliskosti s optuženim Z. i Z. M. (žaliteljevim ocem i stricem) te D. V. delegiran Županijskom sudu u Osijeku, da bi potom, trojica sudaca Županijskog suda u Osijeku (od kojih je dvoje u međuvremenu razriješeno, a jedan udaljen od obavljanja sudačke dužnosti), na Županijskom sudu u Zagrebu bila optužena zbog primanja mita od optuženih Z. i Z. M., ujedno optuženih zbog davanja mita. Štoviše, riječ je o dva suca (jednom sada bivšem i jednom udaljenom od obavljanja sudačke dužnosti) koji su odlučivali u prethodnoj fazi ovog postupka (potvrđivanju optužnice) te (bivšem) sucu koji je predsjedao prvostupanjskim vijećem koje je sudilo u paralelnom predmetu koji se ticao slične problematike (K-Us-10/2016.), a koji je u međuvremenu pravomoćno okončan većim dijelom osuđujućim presudama protiv četvorice optuženika koji su optuženi i u ovom postupku, no koji se nije vodio protiv žalitelja. Uz sve navedeno, u postupku protiv bivših odnosno udaljenog suca ispitan je sudac M. K. koji je bio član izvanraspravnog vijeća u paralelnom predmetu te koji je član vijeća koje je donijelo pobijano rješenje i pred kojim se vodi ovaj postupak.

 

7.3. Činjenica je da su optuženici tijekom ovog postupka opetovano podnosili prijedloge za delegaciju nadležnosti, koji su se mahom temeljili na u suštini istim razlozima ("inficiranosti" saznanjima iz paralelnog predmeta i kaznenim postupkom zbog primanja i davanja mita). Zahtjevi za delegaciju bili su brižljivo preispitani od strane Vrhovnog suda Republike Hrvatske i više vijeća ovog suda (VSRH, II Kr  6/2019-5, VSKRH, IV Kr-34/2021-12, IV Kr-42/2021., IV Kr-46/2021. i IV Kr-8/2023-5, potonja odluka donesena je u povodu zahtjeva žalitelja). Suština svih tih odluka svodi se na zaključak, donesen nakon provođenja testa nepristranosti prema tumačenju Europskog suda za ljudska prava, o izostanku bilo kakvog konkretnog razloga u pogledu sumnje o pristranosti (subjektivni test) odnosno o nemogućnosti automatizmom protezanja sumnje na ostale suce Županijskog suda u Osijeku (objektivni test).

 

7.4. Također su brižljivo razmotreni i svaki od podnesenih zahtjeva za izuzeće. Žaliteljevi zahtjevi za izuzeće su redom odbačeni ili odbijeni, u bitnome uz zaključak da se zaštita procesnih prava zbog nezadovoljstva pojedinom odlukom štite podnošenjem pravnih lijekova (rješenje s listova 66230-66231 u pogledu zahtjeva za izuzeće zbog nezadovoljstva nedonošenjem posebnog rješenja o zakonitosti dokaza) odnosno uz zaključak o izostanku zakonskih pretpostavki odnosno izostanku sumnji u pristranost sukladno rezultatima objektivnog i subjektivnog testa (rješenja s listova 66255 - 66257 i 66462 - 66464 u pogledu zahtjeva za izuzeće predsjednika Županijskog suda u Osijeku; listova 66465 - 66467 u pogledu zahtjeva za izuzeće suca M. K. zbog ispitivanja u svojstvu svjedoka u kaznenom predmetu protiv optuženih sudaca).

 

7.5. Stoga žaliteljev zahtjev prvostupanjski sud treba razmotriti u okviru izloženih okolnosti predmeta. Pri tome prvostupanjski sud treba razmotriti i činjenicu da se žaliteljev zahtjev temelji primarno na tvrdnji o propustu predsjednika raspravnog vijeća, iako je rješenje o privremenoj mjeri donijelo izvanraspravno vijeće u drugom sastavu (predmet Kv I-Us-9/2022.), koje je onda bilo zaduženo za dostavu predmeta, kao i činjenicu da se zaštita od propusta i pogrešaka nižeg suda u pravilu osigurava podnošenjem odgovarajućih pravnih lijekova, što je ovdje i učinjeno jer je u predmetu po žalbi na rješenje izvanraspravnog vijeća (I Kž-Us-55/2023.), drugostupanjski sud zatražio dostavu cjelovitog spisa K-Us-9/2019. priloženom spisu Kv I-Us-9/2022., koji je ocijenio važnim za donošenje odluke. Osim toga, prvostupanjski sud treba razmotriti i u žalbi iznesenu tvrdnju da je zbog dostave predmeta K-Us-9/2019. drugostupanjskom sudu raspravno vijeće raspravu vodilo "bez vitalnih dijelova spisa", s čim u vezi treba primijetiti da je iz ovosudnog spisa I Kž-Us-55/2023. razvidno da je cjeloviti spis K-Us-9/2019. vraćan u dva navrata 14. i 21. rujna 2023. upravo radi održavanja rasprava.

 

8. Slijedom navedenog, na temelju članka 494. stavka 3. točke 3. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci.

 

U Zagrebu 9. siječnja 2024.