Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-436/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Iris Gović Penić, predsjednice vijeća, Sanje Joka Umićević, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Vesne Žulj, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja VV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Tomislavu Miličeviću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Miličević i Šupuković d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženika LV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Lidiji Horvat, odvjetnici u Zagrebu, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude i rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-2014/2019-45 od 19. studenog 2025., na sjednici vijeća održanoj dana 24. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika LV kao djelomično neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn- 2014/2019-45 od 19. studenog 2025. u točki I. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da isplati tužitelju iznos od 1.919,88 EUR, zajedno sa zateznom kamatom koja na iznos od 1.890,00 EUR teče od 29. rujna 2018. do isplate, a na iznos od 29,88 EUR teče od 19. studenog 2025. do isplate.

II. Preinačava se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-2014/2019-45 od 19. studenog 2025. u točki I. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da isplati tužitelju preko iznosa od 1.919,88 EUR do iznosa od 2.565,00 EUR (iznos od 645,12 EUR), zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 29. rujna 2018. do isplate, te u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da isplati tužitelju zateznu kamatu koja na dosuđeni iznos od 29,88 EUR teče od 29. rujna 2018. do 18. studenog 2025., te se sudi:

1. Odbija se tužbeni zahtjev u iznosu od 645,12 EUR, zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 29. rujna 2018. do isplate.

2. Odbija se zahtjev tužitelja za isplatu zatezne kamate koja na dosuđeni iznos od 29,88 EUR teče od 29. rujna 2018. do 18. studenog 2025.

III. Nalaže se tužitelju VV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknaditi tuženiku LV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak žalbenog postupka u iznosu od 78,13 EUR, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tuženika LV za naknadu troška žalbenog postupka u preostalom zatraženom iznosu od 304,71 EUR.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika LV kao djelomično neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn- 2014/2019-45 od 19. studenog 2025. u točki II. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da nadoknadi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.636,34 EUR, zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 19. studenog 2025. do isplate.

II. Preinačava se rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-2014/2019-45 od 19. studenog 2025. u točki II. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da nadoknadi tužitelju trošak parničnog postupka preko iznosa od 1.636,34 EUR do iznosa od 3.155,25 EUR (iznos od 1.518,91 EUR), zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 19. studenog 2025. do isplate, te se odlučuje:

Odbija se zahtjev tužitelja VV za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 1.518,91 EUR, zajedno sa zateznom kamatom koja teče od

19. studenog 2025. do isplate.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 2.565,00 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 29. rujna 2018. pa do 31. prosinca 2022. godine prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 31. prosinca 2024. godine po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

II Odbija se kao neosnovani tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

„Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 122,64 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 29. rujna 2018. pa do 31. prosinca 2022. godine prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 31. prosinca 2024. godine po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana."

2. Pobijanim rješenjem suda prvog stupnja riješeno je:

„I Dopušta se preinaka tužbe od 02. studenog 2021., specificirana podneskom od 14. travnja 2023.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 3.155,25 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 19. studenog 2025. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku 15 dana.“

3. Protiv točke I. prvostupanjske presude i točke II. prvostupanjskog rješenja žalbu podnosi tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Tuženik smatra da je doprinos tužitelja u nastanku štetnog događaja prenisko ocijenjen. Naime, tužitelj je vrijeđao tuženika po nacionalnoj osnovi te ga je nazvao „seljačinom“. Nadalje, tužitelj je znao da je tuženik u alkoholiziranom stanju. Slijedom navedenog, omjer doprinosa od 10% je prenizak, budući da je tužitelj grubo provocirao teško alkoholiziranu osobu. Tuženik ističe kako je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka pri izračunu naknade za pruženu tuđu pomoć i njegu. Naime, sud je utvrdio da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega druge osobe od ukupno 10 sati, a kao primjerenu satnicu je utvrdio 3,32 EUR po satu. Međutim, sud potom dosuđuje tužitelju čak 250,00 EUR (25,00 EUR po satu), a što je u suprotnosti sa utvrđenjima prvostupanjskog suda. Nadalje, prvostupanjski sud je odredio tijek zatezne kamate na cjelokupni iznos naknade štete od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Ističe da kamata na naknadu za pruženu tuđu pomoć i njegu teče od dana presuđenja. Naposljetku, tuženik ističe da je, uzevši u obzir bolove i strahe koje je tužitelj pretrpio, tužitelju dosuđena previsoka pravična novčana naknada (neimovinska šteta). Što se tiče troškova postupka, tuženik smatra da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu čl. 154. st. 5. Zakona o parničnom postupku, budući da tužitelj nije uspio samo sa neznatnim dijelom tužbenog zahtjeva. Naposljetku, tuženik ističe kako je prvostupanjski sud pogrešno odmjerio visinu nagrade za određene troškove, i to: odštetni zahtjev, podnesak od 7. listopada 2020., podnesak od 2. studenog 2021. te podnesak od 14. travnja 2023. Slijedom svega navedenog, tuženik predlaže preinačiti pobijanu presudu i rješenje u smislu žalbenih navoda, podredno predlaže ukinuti pobijanu presudu i rješenje te predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Potražuje trošak žalbenog postupka u ukupnom iznosu od 382,84 EUR, i to: trošak sastava žalbe u iznosu od 312,50 EUR i trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 70,34 EUR.

4. Tužitelj nije podnio odgovor na žalbu tuženika.

5. Žalba tuženika je djelomično osnovana.

6. Ispitivanjem prvostupanjske presude i rješenja u pobijanom dijelu te postupka koji je prethodio njihovom donošenju nisu utvrđene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, dalje u tekstu: ZPP), a na što ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

7. Međutim, osnovano tuženik upire na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a. Naime, u točki 30. obrazloženja prvostupanjske presude sud prvog stupnja utvrđuje da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega druge osobe u trajanju od 10 sati, a kao cijenu sata pružanja tuđe pomoći i njege utvrđuje iznos od 3,32 EUR. Međutim, sud prvog stupnja utvrđuje visinu naknade za pruženu tuđu pomoć i njegu u iznosu od 250,00 EUR te taj iznos dosuđuje tužitelju, a što je u proturječnosti sa cijenom sata koju je prvostupanjski sud utvrdio, budući da je primjerena cijena sata utvrđena u iznosu od 3,32 EUR, a ne u iznosu od 25,00 EUR.

7.1. Unatoč počinjenoj bitnoj povredi, ovaj sud drugog stupnja smatra da, primjenjujući odredbu čl. 373.a st. 1. toč. 2. i st. 3. ZPP-a, može odlučiti o osnovanosti i visini naknade za pruženu tuđu pomoć i njegu, stoga nije nužno ukinuti prvostupanjsku presudu.

8. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja, konačno uređen podneskom od 14. travnja 2023. (list 87-88 spisa), za isplatu iznosa od 2.687,64 EUR, na ime neimovinske štete (povrede prava osobnosti) i imovinske štete s osnove pružene tuđe pomoći i njege, zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana 29. rujna 2018., tj. od dana podnošenja odštetnog zahtjeva tuženiku, koja šteta je nastala kada je tuženik udario tužitelja sa staklenom čašom u predjelu čela neposredno iznad nosa, uslijed čega se čaša razbila, a tužitelj je zadobio tjelesne ozljede.

8.1. Prvostupanjski sud je ocijenio da je zahtjev tužitelja osnovan u iznosu od 2.565,00 EUR, a da nije osnovan u iznosu od 122,64 EUR.

9. Nastanak štetnog događaja nije sporan među parničnim strankama, dapače, tuženik je, presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu posl.br. K-370/2018-29 od 18. rujna 2020., pravomoćno proglašen krivim za kazneno djelo teške tjelesne ozljede u pokušaju.

10. Među strankama je sporno, u kojem je omjeru, ponašanje tužitelja doprinijelo nastanku štetnog događaja.

11. Nadalje, među strankama je sporna visina neimovinske štete i imovinske štete s osnove pružene tuđe pomoći i njege.

12. Naposljetku, među strankama je sporan tijek zatezne kamate na imovinsku štetu s osnove pružene tuđe pomoći i njege, tj. teče li kamata od dana podnošenja odštetnog zahtjeva ili od dana presuđenja.

13. U provedenom dokaznom postupku, prvostupanjski sud je utvrdio sljedeće:

- da su dana 11. ožujka 2018. u jutarnjim satima tužitelj i tuženik boravili u caffe baru Mozaik na adresi [adresa]

- da je tuženik bio u alkoholiziranom stanju

- da je tuženik zabunom sa šanka uzeo mobitel tužitelja, misleći da je njegov

- da je tužitelj u više navrta zatražio da od tuženika da mu vrati mobitel i s njim se verbalno sukobio

- da je u verbalnom sukobu tužitelj rekao tuženiku da je prešao sve granice, a na upit tuženika da kakve granice, odgovorio mu bosanske, što je zasmetalo tuženiku

- da je potom tuženik, staklenom čašom koju je uzeo sa šanka, udario tužitelja u predjelu čela neposredno iznad nosa, uslijed čega se čaša razbila, a tužitelj je zadobio tjelesne povrede po licu i čelu u vidu reznih rana i dubokih linearnih ogrebotina

- da je tuženik presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu posl.br. K- 370/2018-29 od 18. rujna 2020., pravomoćno proglašen krivim za kazneno djelo teške tjelesne ozljede u pokušaju

- da je tužitelj u predmetnom štetnom događaju zadobio ozljedu natučenja glave i rane razderotine nosa čela i lica

- da su kod tužitelja, radi predmetnog štetnog događaja, zaostali kožni ožiljci na njegovom licu (nos i obraz), što predstavlja naruženje srednjeg stupnja, povremeno vidljivo trećim osobama

- da kod tužitelja nije zaostalo smanjenje opće životne aktivnosti

- da je tužitelj pretrpio fizičke bolove srednjeg intenziteta u trajanju od jednog dana i fizičke bolove slabog intenziteta u trajanju od 7 dana

- da je tužitelj pretrpio primarni strah jakog intenziteta i kratkog trajanja u trenutku ozljeđivanja, sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju od jednog dana, sekundarni strah srednjeg intenziteta u trajanju od 2 dana i sekundarni strah slabog intenziteta u trajanju od 5 dana

- da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega druge osobe u trajanju od 10 sati, tj. 5 dana po 2 sata dnevno

14. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, sud prvog stupnja je ocijenio da je doprinos tužitelja u nastanku štetnog događaja 10%, a s takvom ocjenom se slaže i sud drugog stupnja.

14.1. Naime, tuženik je (zabunom) uzeo mobitel tužitelja, a tužitelj je potom zahtijevao povrat mobitela, uslijed čega je došlo do verbalnog sukoba. Tijekom sukoba tužitelj je tuženiku rekao da je „prešao bosanske granice“, nakon čega je tuženik tužitelja udario staklenom časom u predjelu lica.

14.2. Tuženik u žalbi ističe da je provokacija tužitelja bila veoma neprimjerena, budući da ga je tužitelj nazvao „seljačinom“ i rekao da se „tako može ponašati samo u Bosni“. Međutim, svjedoci GV, UV i ŠV, koji su bili prisutni predmetnom štetnom događaju, su iskazali kako je tužitelj isključivo rekao tuženiku da je „prešao bosanske granice“, dok ne iskazuju da je tužitelj vrijeđao tuženika na još grublji i neprimjereniji način. Ovaj sud drugog stupnja smatra da navedeni svjedoci, kao objektivni promatrači štetnog događaja, predstavljaju vjerodostojan dokaz za utvrđivanje sadržaja izjave koju je tužitelj uputio tuženiku neposredno prije nastanka štetnog događaja.

14.3. Izjava tužitelja upućena tuženiku („prešao si bosanske granice“) nema nužno pogrdan ni uvredljiv karakter, niti predstavlja grubo omalovažavanje tuženika po nacionalnoj osnovi. Premda je ta izjava izrečena u tijeku verbalnog sukoba između tužitelja i tuženika te se može smatrati provocirajućom, ovaj sud ocjenjuje da narav takve izjave ne predstavlja ozbiljnu verbalnu provokaciju, bez obzira na to što je tuženik bio u alkoholiziranom stanju. Dakle, tužitelj nije mogao opravdano očekivati da će njegova izjava prouzročiti burnu reakciju kod tuženika, neovisno što je tuženik bio alkoholiziran.

14.4. Naime, između verbalne izjave tužitelja i reakcije tuženika na tu izjavu postoji očiti nerazmjer. Dakle, izjava tužitelja ne može znatno opravdavati reakciju tuženika koji je potom upotrijebio staklenu čašu kao sredstvo napada, čime je prouzročio trajno naruženje na licu tužitelja. Naime, reakcija tuženika je bila krajnje neprimjerena i društveno neprihvatljiva, radi čega je i u kaznenom postupku pravomoćno proglašen krivim za kazneno djelo nanošenja teške tjelesne ozljede u pokušaju.

14.5. Slijedom svega navedenoga, doprinos tužitelja postoji u vrlo ograničenoj mjeri, budući da je njegova izjava prethodila štetnom događaju i pridonijela napetosti sukoba, ali nije bila izrazito neprimjerena i pogrdna da bi bitno utjecala na nastanak štetnog događaja. U takvim okolnostima, doprinos tužitelja nastanku štetnog događaja iznosi 10%, kako je to pravilno ocijenio i prvostupanjski sud.

15. Međutim, tuženik u žalbi osnovano ističe da je prvostupanjski sud utvrdio pravičnu novčanu naknadu koja pripada tužitelju u previsokom iznosu.

15.1. Naime, tužitelj je u predmetnom štetnom događaju zadobio ozljedu natučenja glave i rane razderotine nosa čela i lica. Kod tužitelja su, radi predmetnog štetnog događaja, zaostali kožni ožiljci na njegovom licu (nos i obraz), što predstavlja naruženje srednjeg stupnja, povremeno vidljivo trećim osobama. Kod tužitelja nije zaostalo smanjenje opće životne aktivnosti. Tužitelj je pretrpio fizičke bolove srednjeg intenziteta u trajanju od jednog dana i fizičke bolove slabog intenziteta u trajanju od 7 dana. Tužitelj je pretrpio primarni strah jakog intenziteta i kratkog trajanja u trenutku ozljeđivanja, sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju od jednog dana, sekundarni strah srednjeg intenziteta u trajanju od 2 dana i sekundarni strah slabog intenziteta u trajanju od 5 dana.

15.2. Tjelesno i duševno zdravlje predstavljaju pravo osobnosti fizičke osobe, sukladno čl. 19. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, dalje u tekstu: ZOO). Sukladno čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO, u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

15.3. Sud prvog stupnja je utvrdio pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 2.600,00 EUR, međutim, visina takve naknade nije u skladu sa posljedicama koje je tužitelj pretrpio u predmetnom štetnom događaju, točnije nije u skladu sa čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO-a.

15.4. Uzevši u obzir sve navedene posljedice koje je tužitelj pretrpio u štetnom događaju (fizički bolovi, pretrpljen strah, naruženost srednjeg stupnja), prema ocjeni ovog suda drugog stupnja, tužitelju pripada pravična novčana naknada u iznosu od 2.100,00 EUR, sukladno čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO-a. Međutim, budući da postoji doprinos tužitelja od 10% u nastanku predmetnog štetnog događaja, naknadu od 2.100,00 EUR valja razmjerno sniziti za 10%, sukladno čl. 1092. st. 1. ZOO. Kada se naknada razmjerno snizi za 10%, dobije se iznos od 1.890,00 EUR.

16. Što se tiče imovinske štete s osnove pružene tuđe pomoći i njege, kao što je već i navedeno, prvostupanjski sud je ocijenio da tužitelju pripada naknada u iznosu od 250,00 EUR, međutim, takva ocjena nije u skladu sa utvrđenjima prvostupanjskog suda, tj. postoji proturječnost između utvrđenja prvostupanjskog suda i dosuđenog iznosa naknade za tuđu pomoć i njegu. Takvu proturječnost ovaj sud drugog stupnja može otkloniti te dosuditi tužitelju pravilan iznos naknade za tuđu pomoć i njegu.

16.1. S obzirom da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega druge osobe u trajanju od 10 sati, a iznos od 3,32 EUR predstavlja primjerenu cijenu sata pružanja tuđe pomoći i njege, naknada za tuđu pomoć i njegu iznosi 33,20 EUR (a ne 250,00 EUR), sukladno čl. 1095. st. 1. ZOO. Međutim, budući da postoji doprinos tužitelja od 10% u nastanku predmetnog štetnog događaja, naknadu od 33,20 EUR valja razmjerno sniziti za 10%, sukladno čl. 1092. st. 1. ZOO. Kada se naknada razmjerno snizi za 10%, dobije se iznos od 29,88 EUR.

17. Slijedom svega navedenoga, ovaj sud drugog stupnja utvrđuje da tužitelj ima pravo na naknadu štete u iznosu od 1.919,88 EUR, i to iznos od 1.890,00 EUR na ime pravične novčane naknade (neimovinske štete), a iznos od 29,88 EUR na ime naknade za tuđu pomoć i njegu. Budući da je sud prvog stupnja, na ime navedenih osnova, dosudio tužitelju iznos od 2.565,00 EUR, potrebno je odbiti dio tužbenog zahtjeva koji predstavlja razliku iznosa od 2.565,00 EUR i iznosa od 1.919,88 EUR, tj. iznos od 645,12 EUR.

18. Nadalje, osnovano tuženik ističe da se tijek zatezne kamate razlikuje u odnosu na pravičnu novčanu naknadu i naknadu za tuđu pomoć i njegu.

18.1. Sukladno čl. 1103. ZOO-a, obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Slijedom navedenog, zatezna kamata na iznos od 1.890,00 EUR počinje teći sljedećeg dana nakon dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Kako je tužitelj tuženiku uputio pisani odštetni zahtjev dana 28. rujna 2018., zatezna kamata započinje teći od dana 29. rujna 2018.

18.2. Što se tiče naknade za tuđu pomoć i njegu, takva naknada predstavlja imovinsku štetu koja se utvrđuje prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, sukladno čl. 1089. st. 2. ZOO-a. Budući da je tek u tom trenutku utvrđena visina obveze tuženika, tuženik tada i pada u zakašnjenje s njezinim ispunjenjem. Dakle, zatezna kamata na iznos naknade za tuđu pomoć i njegu teče od dana donošenja presude suda prvog stupnja, tj. od dana 19. studenog 2025., a ne od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

18.3. Budući da je tužitelj potraživao zateznu kamatu od dana podnošenja odštetnog zahtjeva na cjelokupni iznos naknade štete, dakle nije razgraničio tijek zatezne kamate u odnosu na pravičnu novčanu naknadu i naknadu za tuđu pomoć i njegu, potrebno je odbiti zahtjev tužitelja za isplatu zatezne kamate koji na iznos od 29,88 EUR (naknada za tuđu pomoć i njegu) teče od dana 29. rujna 2018. do 18. studenog 2025.

19. Slijedom svega navedenoga, valjalo je, primjenom čl. 373.a st. 1. toč. 2. i st. 3. ZPP-a, odlučiti kao u točki I. izreke drugostupanjske presude, dok je valjalo, primjenom čl. 373. st. 3. ZPP-a, odlučiti kao u točki II. stavku 1. i 2. izreke drugostupanjske presude.

20. Kako je u drugostupanjskom postupku preinačena prvostupanjska presuda na način da je odbijen tužbeni zahtjev u dodatnom iznosu od 645,12 EUR, valjalo je preinačiti i odluku o troškovima postupka (točka II. izreke prvostupanjskog rješenja). Naime, preinačavanjem prvostupanjske presude i dodatnim odbijanjem tužbenog zahtjeva, odluka o trošku postupka se ne može donijeti primjenom odredbe čl. 154. st. 5. ZPP-a, budući da se više ne može zauzeti stajalište da tužitelj nije uspio samo u neznatnom dijelu svoga zahtjeva. Dakle, troškove parničnog postupka potrebno je obračunati u skladu sa čl. 154. st. 2. ZPP-a, koji članak propisuje postupanje kada stranke djelomično uspiju u parnici.

21. Kada se promatra cjelokupni tužbeni zahtjev u iznosu od 2.687,64 EUR, tužbeni zahtjev je osnovan u iznosu od 1.919,88 EUR, a nije osnovan u iznosu od 767,76 EUR. Prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev u iznosu od 122,64 EUR, dok je ovaj sud drugog stupnja dodatno odbio tužbeni zahtjev u iznosu od 645,12 EUR.

22. Budući da su parnične stranke djelomično uspjele u parnici, potrebno je utvrditi postotak uspjeha stranaka u postupku, pri čemu se razmatra i uspjeh u osnovi i u visini tužbenog zahtjeva (kvalitativan i kvantitativan uspjeh), sukladno čl. 154. st. 2. ZPP-a.

22.1. Kod ocjene kvalitativnog uspjeha, tj. uspjeha u pogledu osnove tužbenog zahtjeva, gledaju se omjeri odgovornosti parničnih stranaka u nastanku štetnog događaja. Budući da je tuženik odgovoran za predmetni štetni događaj u omjeru od 90%, a tužitelj u omjeru od 10%, u takvim omjerima se ocjenjuje i njihov uspjeh u parničnom postupku. Drugim riječima, tužitelj je uspio u sporu u onom omjeru u kojem nije odgovoran za predmetni štetni događaj, isto kao i tuženik. Dakle, tužiteljev uspjeh sa osnovom tužbenog zahtjeva iznosi 90%, a tuženikov uspjeh sa osnovom iznosi 10%.

22.2. Kod ocjene kvantitativnog uspjeha, tj. uspjeha u pogledu visine tužbenog zahtjeva, gleda se u kojem je dijelu osnovan tužbeni zahtjev, a u kojem je dijelu odbijen tužbeni zahtjev. Kako je tužbeni zahtjev osnovan u iznosu 1.919,88 EUR, a nije osnovan u iznosu od 767,76 EUR, tužitelj je kvantitativno uspio u sporu s 69%, a tuženik s 31 %.

22.3. Konačni uspjeh stranaka u sporu je taj da je tužitelj uspio s 80,5%, a tuženik s 19,5%. Primjenjujući odredbu čl. 154. st. 2. ZPP, kada se uspjeh tužitelja oduzme s uspjehom tuženika (80,5%-19,5% = 61%), tužitelj ima pravo na naknadu troškova postupka u razmjernom dijelu od 61%.

23. Prilikom odmjeravanja troškova koji pripadaju tužitelju, prvostupanjski sud je ocijenio da, u skladu sa čl. 155. ZPP-a, tužitelj ima pravo na sljedeće troškove: trošak odvjetničkih radnji punomoćnika tužitelja u iznosu od 2.812,50 EUR, trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 70,34 EUR, trošak sudske pristojbe na prvostupanjsku presudu u iznosu od 73,33 EUR i trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 199,08 EUR. Sveukupno je riječ o trošku u iznosu od 3.155,25 EUR, a koji trošak je prvostupanjski sud u cijelosti dosudio tužitelju, primjenom čl. 154. st. 5. ZPP-a. Međutim, ovaj sud drugog stupnja ocjenjuje da je navedene troškove potrebno razmjerno smanjiti primjenom čl. 154. st. 2. ZPP-a.

24. Osnovano tuženik ističe da je prvostupanjski sud određene troškove odvjetničkih radnji punomoćnika tužitelja priznao u previsokom iznosu, uzevši u obzir Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'', broj: 138/23., dalje: Tarifa). Dakle, pravilnom primjenom Tarife, trošak određenih odvjetničkih radnji je potrebno priznati u manjem iznosu u odnosu na iznose koje je priznao prvostupanjski sud.

24.1. Naime, trošak sastav odštetnog zahtjeva je tužitelju priznat u iznosu od 100 bodova (200,00 EUR + PDV), sukladno tarifnoj stavci Tbr. 32.1. Tarife. Međutim, sastav odštetnog zahtjeva se priznaje po toj tarifnoj stavci u slučaju kada se odštetni zahtjev podnosi pravnim osobama (država, jedinica lokalne ili regionalne samouprave, osiguravajuća društva, trgovačka društva i dr.), dok je u konkretnom slučaju odštetni zahtjev podnesen fizičkoj osobi – tuženiku. U takvim okolnostima, sastav odštetnog zahtjeva je primjerenije priznati kao opomenu stranci da se plati određeni iznos, sukladno tarifnoj stavci Tbr. 37.2., u iznosu od 10 bodova (20,00 EUR + PDV).

24.2. Nadalje, troškovi sastava podneska od 2. studenog 2021. (list 56 – 57 spisa) i 14. travnja 2023. (list 87-88 spisa) su priznati tužitelju u iznosu od 100 bodova za svaki podnesak (400,00 EUR + PDV), tj. kao obrazloženi podnesci, sukladno Tbr. 8.1. Tarife. Međutim, navedenim podnescima tužitelj specificira svoj tužbeni zahtjev sukladno rezultatu medicinskog vještačenja, odnosno sukladno izmjeni službene valute u Republici Hrvatskoj, a pritom ne ističe bilo kakve obrazložene činjenične i pravne navode. U takvim okolnostima, sastav navedenih podneska je primjerenije priznati kao sastav „ostalih podnesaka“, sukladno Tbr. 8.4. Tarife, u iznosu od 25 bodova za svaki podnesak (100,00 EUR + PDV).

24.3. Suprotno žalbenim navodima tuženika, trošak sastava podneska od 7. listopada 2020. (list 32 spisa) je pravilno priznat tužitelju u iznosu od 100 bodova (200,00 EUR + PDV), sukladno Tbr. 8.1. Tarife, tj. kao obrazloženi podnesak. Naime, u tom podnesku tužitelj obrazloženo ističe zašto alkoholiziranost tuženika nije od utjecaja na njegovu odgovornost za predmetni štetni događaj, radi čega se takav podnesak može ocijeniti kao obrazloženi podnesak.

24.4. Kada se gore navedeno uzme u obzir, pravilnom primjenom Tarife i čl. 155. ZPP-a, opravdani troškovi odvjetničkih radnji punomoćnika tužitelja iznose 2.212,50 EUR, a ne 2.812,50 EUR.

25. Nadalje, primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a, tužitelj ima pravo na naknadu troškova postupka u razmjernom dijelu od 61 %, a pri čemu je potrebno razmjerno sniziti odvjetnički trošak i trošak sudskih pristojbi. Dakle, odvjetnički trošak u iznosu od 2.212,50 EUR, trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 70,34 EUR, trošak sudske pristojbe na prvostupanjsku presudu u iznosu od 73,33 EUR, tj. trošak u ukupnom iznosu od 2.356,17 EUR je potrebno razmjerno sniziti u skladu sa uspjehom tužitelja od 61%. Razmjernim snižavanjem dobije se iznos od 1.437,26 EUR (2.356,17 x 0,61 = 1.437,26 EUR), a trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 199,08 EUR nije potrebno sniziti. Naime, u slučaju kada je tužitelj djelomično uspio u sporu u kojem je tuženik osporavao osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, a zbog čega je bilo potrebno provesti vještačenje za koje je tužitelj prethodno snosio troškove, tužitelju se takvi troškovi trebaju priznati u cijelosti bez obzira na visinu dosuđenog iznosa (isto tako je navedeno u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 15. listopada 2024., poslovni broj: Rev-1312/2024-2). Dakle, tuženik je u obvezi nadoknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.636,34 EUR (1.437,26 EUR + 199,08 EUR) te je u tom dijelu potrebno potvrditi prvostupanjsko rješenje o troškovima parničnog postupka. Tužitelj ima pravo na zateznu kamatu na troškove postupka koja teče od dana donošenja prvostupanjskog rješenja, sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a.

26. Prvostupanjski sud je tužitelju dosudio trošak u iznosu od 3.155,25 EUR, dok ovaj sud drugog stupnja ocjenjuje da tužitelj ima pravo na trošak u iznosu od 1.636,34 EUR. Slijedom navedenog, potrebno je odbiti dio zahtjeva za naknadu troška parničnog postupka koji predstavlja razliku iznosa od 3.155,25 EUR i iznosa od 1.636,34 EUR, tj. iznos od 1.518,91 EUR.

27. Slijedom svega navedenog, valjalo je, primjenom čl. 380. toč. 2. ZPP-a, odlučiti kao u točki I. izreke drugostupanjskog rješenja, dok je valjalo, primjenom čl. 380. toč 3. ZPP-a, odlučiti kao u točki II. stavku 1. izreke drugostupanjskog rješenja.

28. Sukladno čl. 166. st. 1. i 2. ZPP, odlučeno je i o zahtjevu tuženika za naknadu troška nastalog povodom njegove žalbe. Tuženik je pobijao dosuđeni iznos od 2.565,00 EUR te je djelomično uspio sa žalbom, a radi čega je preinačena odluka o glavnoj stvari na način da je tužbeni zahtjev odbijen u iznosu od 645,12 EUR. Kada se pobijani dio i dio u kojem je tuženik uspio sa žalbom stave u omjer, proizlazi da je tuženik sa žalbom uspio u omjeru od 25%. Tuženik potražuje trošak sastava žalbe u iznosu od 250,00 EUR, zajedno s pripadajućim PDV-om od 25%, sveukupno iznos od 312,50 EUR, sukladno Tbr 10.1., Tbr. 46., i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'', broj: 138/23., dalje: Tarifa). Nadalje, tuženik potražuje i trošak sudske pristojbe na žalbu protiv prvostupanjske presude u iznosu od 70,34 EUR. Dakle, tuženik potražuje trošak žalbenog postupka u iznosu od 382,84 EUR. Potrebno je istaknuti da tuženik nema pravo na naknadu troška sudske pristojbe na žalbu u iznosu 70,34 EUR, budući da iz stanja spisa ne proizlazi da je tuženik platio tu sudsku pristojbu, a radi čega tuženik nije dokazao da mu je taj trošak nastao u smislu čl. 219. st. 1. ZPP. Dakle, tuženik jedino osnovano potažuje trošak sastava žalbe u iznosu od 312,50 EUR. Međutim, kako je tuženik sa žalbom uspio u omjeru od 25%, primjenom odredaba čl. 154. st 2., čl. 155. i čl. 166. st. 2. ZPP-a, tuženik ima pravo na naknadu troška žalbenog postupka u razmjernom iznosu od 78,13 EUR, dok nema pravo na naknadu troška žalbenog postupka u preostalom zatraženom iznosu od 304,71 EUR. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki III. i IV. drugostupanjske presude.

U Zagrebu, 24. veljače 2026.

Predsjednica vijeća:

mr. sc. Iris Gović Penić