Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-506/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Iris Gović Penić, predsjednice vijeća, Sanje Joka Umićević, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Vesne Žulj, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osigranje, Zagreb, Antuna Mihanovića 3, OIB: 84397956623, protiv tuženika HE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Maji Jurić, odvjetnici u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-6085/2025-32 od 29. listopada 2025., na sjednici vijeća održanoj dana 24. veljače 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osigranje kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-6085/2025-32 od 29. listopada 2025.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja suđeno je:
„I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
„Nalaže se tuženiku HE, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje iz Zagreba, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623, isplati svotu od 74.022,51 kn (9.824,48 EUR) uz pripadajuću zateznu kamatu koja teče od 05.05.2020. do isplate prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinacijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, u roku 15 dana.“
II Tužitelj je dužan u roku od 15 dana tuženiku nadoknaditi parnični trošak u iznosu od 1.250,00 €, sa zateznom kamatom od donošenja presude do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.“
2. Protiv prvostupanjske presude u cijelosti žalbu podnosi tužitelj zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Posebice upućuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku. Tužitelj ističe kako od tuženika zahtijeva povrat iznosa od 9.824,48 EUR, budući da je otpala pravna osnova po kojoj je tuženik stekao navedeni iznos. Navedeni iznos predstavlja trošak parničnog postupka koji je tuženiku, kao punomoćniku stranke, isplaćen na njegov račun temeljem pravomoćne presude. Međutim, pravomoćna presuda je preinačena odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, a time je otpala pravna osnova kojom su određeni troškovi parničnog postupka. Tužitelj se ne slaže s ocjenom prvostupanjskog suda da dosuđeni troškovi postupka pripadaju zastupanoj stranci, a ne njezinom punomoćniku, pogotovo kada se uzme u obzir da su troškovi isplaćeni na račun punomoćnika, a ne na račun stranke.
3. Tuženik nije podnio odgovor na žalbu tužitelja.
4. Žalba tužitelja nije osnovana.
5. Ispitivanjem prvostupanjske presude i postupka koji je prethodio njenom donošenju nisu utvrđene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP), a na što ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.
6. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, nije utvrđena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, budući da prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude je razumljiva i ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, a presuda sadrži sve razloge o odlučnim činjenicama.
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 9.824,48 EUR, zajedno sa zateznom kamatom, temeljem stečenog bez osnove.
8. U predmetnom postupku, prvostupanjski sud je utvrdio sljedeće:
- da je tužitelj protiv osiguranika JE vodio parnični postupak pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu radi povrata nepripadno isplaćene mirovine u iznosu od 317.815,32 kuna
- da je HE zastupao JE u parničnom postupku u svojstvu profesionalnog punomoćnika, tj. kao odvjetnik
- da je presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 28. svibnja 2014, poslovni broj P-72/2014-26, naloženo JE da isplati tužitelju iznos od 317.815,32 kuna, tj. usvojen je tužbeni zahtjev
- da je protiv prvostupanjske presude JE podnio žalbu
- da je presudom Županijskog suda u Zagrebu od 3. siječnja 2017., poslovni broj Gž-6818/2014-3, preinačena gore navedena prvostupanjska presuda na način da je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa iznos od 317.815,32 kuna te je naloženo tužitelju da nadoknadi JE troškove parničnog postupka
- da je HE, kao punomoćnik JE, temeljem preinačene prvostupanjske presude kao ovršne isprave, podnio zahtjev za izravnu naplatu radi naplate troškova postupka, i to dana 24. ožujka 2017.
- da je tužitelju, radi prisilne naplate troškova postupka, s računa ustegnut iznos od 9.824,48 EUR (74.022,52 kn)
- da je ustegnut iznos prenesen na poslovni račun odvjetnika HE
- da je protiv drugostupanjske presude tužitelj podnio reviziju
- da je presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5. svibnja 2020., poslovni broj Rev 787/2017-2, preinačena presuda Županijskog suda u Zagrebu od 3. siječnja 2017., poslovni broj Gž-6818/2014-3, na način da je odbijena žalba JE i potvrđena je prvostupanjska presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 28. svibnja 2014, poslovni broj P-72/2014-26
- da je Ustavni sud Republike Hrvatske, odlukom broj: U-III-3216/2020 od 8. studenog 2022. ukinuo presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5. svibnja 2020., poslovni broj Rev 787/2017-2 i predmet vratio Vrhovnom sudu na ponovni postupak
- da u ponovljenom postupku, Vrhovni sud Republike Hrvatske donosi presudu od 27. veljače 2024., Rev 1165/2022-3 kojom se odbija kao neosnovana revizija tužitelja podnesena protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 3. siječnja 2017., poslovni broj Gž-6818/2014-3
9. Prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev tužitelja s obrazloženjem da tuženik nije pasivno legitimiran, tj. da dosuđeni troškovi postupka pripadaju JE, a ne HE koji je postupao kao nalogoprimac JE te je sporni iznos zaprimio u njegovo ime i za njegov račun.
10. Nadalje, prvostupanjski sud je odbijanje zahtjeva obrazložio i činjenicom da je pravna osnova temeljem koje je ustegnut iznos od 9.824,48 EUR ponovno stupila na snagu, i to na način da je Ustavni sud RH ukinuo presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5. svibnja 2020., poslovni broj Rev 787/2017-2. U ponovljenom postupku, Vrhovni sud Republike Hrvatske donosi presudu od 27. veljače 2024., Rev 1165/2022-3 kojom se odbija kao neosnovana revizija tužitelja podnesena protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 3. siječnja 2017., poslovni broj Gž- 6818/2014-3.
11. S pravnom ocjenom prvostupanjskog suda se slaže i ovaj drugostupanjski sud.
12. Naime, nije sporno da su troškovi parničnog postupka prisilno ustegnuti sa računa tužitelja na račun tuženika. Međutim, IE, kao stranka koju je tuženik zastupao u parničnom postupku, je osoba kojoj je tužitelj bio u obvezi platiti troškove parničnog postupka, tj. JE je vjerovnik u obveznopravnom odnosu nastalom odlukom suda – presudom Županijskog suda u Zagrebu od 3. siječnja 2017., poslovni broj Gž-6818/2014-3. Tuženik je postupao kao nalogoprimac JE te je troškove parničnog postupka zaprimio u njegovo ime i za njegov račun, a nije postupao kao vjerovnik u obveznopravnom odnosu. Naime, trošak postupka pripada stranci kojoj je dosuđen, a ne punomoćniku odvjetniku te stranke. Dakle, tužitelj je mogao potraživati povrat isplaćenih troškova od stranke kojoj su troškovi dosuđeni, ali ne i od osobe koja je troškove zaprimile u ime i za račun stranke.
13. Međutim, čak i da je tuženik pasivno legitimiran u ovome postupku, osnova temeljem koje su troškovi parničnog postupka prisilno ustegnuti sa računa tužitelja na račun tuženika nije otpala.
14. Sukladno članku 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje: ZOO) kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.
15. U konkretnoj situaciji, došlo je do privremenog prestanka osnove na temelju koje je isplaćen sporni iznos na račun tuženika, budući da je Vrhovni sud RH usvojio reviziju tužitelja i preinačio presudu Županijskog suda u Zagrebu od 3. siječnja 2017., poslovni broj Gž-6818/2014-3, a takvom preinakom tužitelj više nije bio u obvezi platiti troškove parničnog postupka JE. Međutim, intervencijom Ustavnog suda RH, predmet je vraćen na ponovno suđenje Vrhovnom sudu RH, a u ponovljenom postupku je Vrhovni sud odbio reviziju tužitelja, podnesenu protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 3. siječnja 2017., poslovni broj Gž-6818/2014-3, a time je vraćena pravna osnova na temelju koje je isplaćen sporni iznos na račun tuženika.
16. Naime, prestanak osnove za potraživanje troška parničnog postupka je bio privremen te je, konačnom odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, ipak odlučeno da je tužitelj dužan platiti trošak parničnog postupka JE. Institut stjecanja bez osnove pretpostavlja trajni nedostatak pravne osnove u trenutku odlučivanja o zahtjevu za povrat. U konkretnom slučaju pravna osnova za zadržavanje iznosa od 9.824,48 EUR postoji, jer je konačnom sudskom odlukom potvrđena obveza tužitelja na plaćanje tog troška.
17. Okolnost što je u jednom razdoblju, uslijed preinačavajuće odluke Vrhovnog suda RH, došlo do privremenog prestanka pravne osnove, ne može dovesti do zaključka o postojanju stjecanja bez osnove, budući da je ta odluka ukinuta te nije ostala na snazi kao konačno uređenje odnosa između parničnih stranaka.
18. Slijedom svega navedenoga, nisu ispunjene pretpostavke za povrat utuženog iznosa po osnovi stjecanja bez osnove.
19. Zbog navedenoga se žalbeni navodi tužitelja ne mogu prihvatiti.
20. S obzirom da je tužitelj u cijelosti izgubio spor, odluka o trošku parničnog postupka, sadržana u točki II. izreke prvostupanjske presude, donesena je pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st.1. i čl. 155. ZPP.
21. Slijedom svega navedenog, valjalo je odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu te, primjenom odredbe iz čl. 368. st. 1. ZPP-a, odlučiti kao u izreci drugostupanjske presude.
U Zagrebu, 24. veljače 2026.
Predsjednica vijeća:
mr. sc. Iris Gović Penić
