Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-4132/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Žulj, predsjednice vijeća, Roberta Jambora, člana vijeća i suca izvjestitelja i Mirele Mijoč Kramar, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja- protutuženika MO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Bori Ercegu, odvjetniku u [adresa], protiv tuženika-protutužitelja VO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Luki Marčiću, odvjetniku u Šibeniku, Fra Jerolima Milete 6, radi utvrđenja prava vlasništva i predaje u posjed, odlučujući o žalbi tuženika-protutužitelja protiv presude Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-2092/2024 od 5. rujna 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 24. veljače 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tuženika-protutužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-2092/2024 od 5. rujna 2025.
II. Odbija se zahtjev tuženika-protutužitelja za naknadom troškova žalbenog postupka u iznosu od 303,09 eura.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja utvrđeno je da je tužitelj–protutuženik vlasnik posebnog fizičkog dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koji je dio na skici mjesta očevida vještaka mjernika Antonia Reljanovića od dana 23. lipnja 2022. godine, koja skica je sastavni dio presude, prikazan likom koji je omeđen točkama (slovima) "A-B- C-D-A" (točka I. izreke). Također, odbijen je kao neosnovan protutužbeni zahtjev tuženika–protutužitelja kojim je tuženik-protutužitelj zahtijevao da se naloži tužitelju- protutuženiku predati mu u posjed i vlasništvo dio čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] slobodan od stvari i osoba, koji dio je na skici izmjere izrađenoj po geometru ĐO ing. geodezije iz Ureda za izmjeru d.o.o. [adresa] dana 26. srpnja 2019. godine označen točkama 10-13-12-11-10, koja skica je sastavni dio presude, na način da na dužini od točke 10 do točke 13 i na dužini od točke 13 do točke 12 ukloni betonski zid, te na čitavoj površini unutar točaka 10-13-12-11-10 ukloni čokote vinove loze (točka II. izreke). Tuženiku-protutužitelju je naloženo i da tužitelju-protutuženiku nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.346,90 eura (točka III. izreke).
2. Protiv presude žalbu je podnio tuženik-protutužitelj EO (dalje u tekstu presude: tuženik) iz svih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25 - dalje: ZPP), te predlaže pobijanu presudu preinačiti i tužbeni zahtjev odbiti, a protutužbeni prihvatiti.
3. Tužitelj-protutuženik MO (dalje u tekstu presude: tužitelj) je podnio odgovor na žalbu u kojem predlaže da se žalba tuženika odbije i potvrdi prvostupanjska presuda.
4. Žalba nije osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem prava vlasništva dijela kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koji je na skici mjesta očevida vještaka Antonia Reljanovića označena slovima A-B-C-D-A, te protutužbeni zahtjev tuženika za predajom u posjed dijela kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koji je na skici izmjere izrađenoj po geometru ĐO ing. od 26. srpnja 2019. označen točkama 10-13-12-11-10.
6. Sud prvog stupnja je u prvostupanjskom postupku u bitnome utvrdio:
- da je predmet spora dio kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koji je na skici mjesta očevida vještaka Antonia Reljanovića od 23. lipnja 2022. označena slovima A-B-C-D-A,
- da u zemljišnim knjigama kao vlasnik cijele kčbr. [katastarska čestica], pa tako i sporne površine označene slovima A-B-C-D-A, upisan tuženik,
- da sporna površina u naravi predstavlja vinograd koji obrađuje tužitelj,
- da je sporna površina od preostalog dijela kčbr. [katastarska čestica] koja je u vlasništvu i posjedu tuženika odijeljena betonskim zidom i ogradom,
- da je tužitelj presudom Općinskog suda u Šibeniku posl. broj P-3448/09 od 2. studenog 2009. koju je podnio protiv tuženika Grada Šibenika koji je tada u zemljišnim knjigama bio upisan kao vlasnik utvrđen kao vlasnik dijela kčbr. [katastarska čestica] u sastavu koje se u tom trenutku nalazila i sporna površina A-B-C-D-A,
- da se tužitelj sasvim sigurno nalazio u poštenom posjedu sporne površine od donošenja presude posl. broj P-3448/2009 te da je njegov posjed bio zakonit i istinit.
7. Na temelju takvih utvrđenja sud prvog stupnja je smatrao da su ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništvu dosjelošću, te je temeljem čl. 159. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15- pročišćeni tekst - dalje: ZVDSP) tužbeni zahtjev tužitelja prihvatio. Također, s obzirom da je tužitelj utvrđen vlasnikom spornog dijela nekretnine, sud prvog stupnja je protutužbeni zahtjev tuženika za predajom u posjed odbio.
8. Tuženik žalbom osporava pobijanu presudu ističući, u bitnome, da je sud prvog stupnja pogrešno ocijenio izvedene dokaze, te, posljedično tome, pogrešno utvrdio činjenično stanje. Naime, tuženik smatra da je utvrđenje suda prvog stupnja o kvaliteti tužiteljevog posjeda protivno iskazima saslušanih svjedoka i stranaka, kao i ispravama koje se nalaze u spisu, te da je posjed tužitelja nepošten uslijed čega, prama stavu tuženika, nije bilo osnove da se utvrdi tužiteljevo pravo vlasništva na spornom dijelu kčbr. [katastarska čestica].
9. Međutim, takvi žalbeni navodi tuženika nisu osnovani. Naime, u konkretnom slučaju pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da se tužitelj nalazio u posjedu spornog dijela nekretnine sasvim sigurno od 2009. godine. Na navedeno, osim iskaz tužitelja, jasno ukazuje i okolnost koju je sud prvog stupnja utvrdio na provedenom uviđaju da sporna površina u naravi predstavlja vinograd koji obrađuje tužitelj, te da je fizički ogradom odijeljena od preostalog dijela kčbr. [katastarska čestica] koja se nalazi u posjedu tuženika.
10. Dakle, sud prvog stupnja je pravilno utvrdio da se tužitelj nalazio u posjedu spornog dijela kčbr. [katastarska čestica], pa kako se poštenje posjeda presumira to je, sukladno odredbi čl. 18. st. 5. ZVDSP, na tuženiku, neovisno o tome što je isti upisan kao vlasnik u zemljišnim knjigama, bio teret dokaza da dokaže da je posjed tužitelja nepošten. Tuženik u postupku to nije dokazao, pa su utvrđenja suda prvog stupnja koja se odnose na poštenje tužiteljeva posjeda pravilna.
11. Također, pravilno je sud prvog stupnja ocijenio isprave koje su pročitane na glavnoj raspravi. Naime, presudom Općinskog suda u Šibeniku posl. broj P-3448/09 od 2. studenog 2009. koju je tužitelj podnio protiv tadašnjeg zemljišnoknjižnog vlasnika Grada Šibenika utvrđeno je da je istom tužitelj utvrđen kao vlasnik dijela tadašnje kčbr. [katastarska čestica] u čijem se sastavu nalazila u ovom postupku sporna površina. S druge strane, tuženik je u postupku kojeg je pokrenuo protiv, u ovom postupku tužitelja, a koji se vodio pred istim sudom pod posl. brojem P-1810/11, odbijen s tužbenim zahtjevom da se utvrdi da je upravo on suvlasnik u 1/2 dijela kčbr. [katastarska čestica]. U takvim okolnostima konkretnog slučaja, kada je tužitelj ishodio pravomoćnu presudu protiv tadašnjeg zemljišnoknjižnog vlasnika kčbr. [katastarska čestica] u čijem se sastavu nalazila u ovom postupku sporna površina, te kada je tuženik odbijen sa svojim tužbenim zahtjevom za utvrđenjem prava suvlasništva, pravilno je sud prvog stupnja ocijenio da je tužiteljev posjed zakonit jer se isti temelji na pravomoćnoj sudskoj presudi. Pritom u postupku nije utvrđeno da je tužiteljev posjed pribavljen, silom, potajno, prijevarom ili zlouporabom povjerenja odnosno da bi isti bio neistinit, tako da je pravilno sud prvog stupnja utvrdio da su ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću sukladno odredbi čl. 159. st. 2. ZVDSP.
12. Neosnovano tuženik u žalbi ističe i da je sud prvog stupnja pogrešno ocijenio iskaze stranaka, te svjedoka ŽO, JO, ĆO i HO. Naime, sud prvog stupnja pravilno je cijenio sve kako materijalne, tako i personalne dokaze te je na temelju istih pravilno utvrdio odlučne činjenice za donošenja pravilne i na zakonu osnovane odluke. Za svoja utvrđenja i zaključke sud prvog stupnja je dao jasne, logične i razumljive razloge koje tuženik žalbenim navodima kojima preocjenjuje izvedene dokaze nije uspio dovesti u sumnju. Stoga žalbeni navodi tuženika koji se odnose na pogrešnu ocjenu izvedenih dokaza i pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje nisu osnovani.
13. Tuženik u žalbi ističe i da je tužitelj pogrešno postavio tužbeni zahtjev s obzirom da se pravo vlasništva stječe upisom u zemljišnu knjigu, te da je tuženik u svakom slučaju stekao pravo vlasništva jer se prvi upisao u zemljišne knjige. Međutim, i ti žalbeni navodi tuženika ne mogu utjecati na pravilnost i zakonitost pobijane presude. Naime, u konkretnom slučaju tužitelj ne tvrdi da je pravo vlasništva stekao na temelju pravnog posla, već dosjelošću. S obzirom da se ne radi o derivativnom (izvedenom), već originalnom (izvornom) stjecanju prava vlasništva, to je tužitelj pravo vlasništva; sukladno čl. 129. st. 1. ZVDSP, stekao ispunjenjem zakonom propisanih pretpostavki, a ne upisom vlasništva u zemljišnu knjigu. Također, s obzirom da je osnova stjecanja tužiteljeva prava vlasništva dosjelost to okolnost što se tuženik prvi upisao kao vlasnik u zemljišnim knjigama nema nikakvog utjecaja na osnovanost tužiteljeva tužbenog zahtjeva.
14. Sud prvog stupnja je dakle, u prvostupanjskom postupku pravilno, u smislu odredbe čl. 8. ZPP, ocijenio sve izvedene dokaze, te je na temelju istih pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje. Stoga u postupku nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 8. ZPP, a niti je ostvaren žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz čl. 355. ZPP koje žalbene razloge ističe tuženik. Na takvo, pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, sud prvog stupnja je pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 159. st. 2. ZVDSP kada je tužbeni zahtjev tužitelja prihvatio, a protutužbeni zahtjev tuženika odbio, pa stoga nije ostvaren niti žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 356. ZPP kojeg u žalbi također ističe tuženik.
15. Tuženik u žalbi ističe i da je sud prvog stupnja počinio i bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer je pobijana presuda proturječna dokazima koji su izvedeni tijekom postupka. Međutim, suprotno žalbenim navodima tuženika, pobijana presuda o odlučnim činjenicama sadrži jasne, dostatne i neproturječne razloge, te nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati tako da nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Pritom sud prvog stupnja nije počinio niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.
16. Odluka o troškovima postupka je također pravilna i zakonita, kako po osnovi (čl. 154. st. 1. ZPP) tako i po visini (čl. 155. st. 1. ZPP) dosuđenih troškova.
17. Slijedom iznijetih razloga, valjalo je, temeljem čl. 368. st. 1. ZPP, žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja.
18. Tuženiku nisu dosuđeni troškovi nastali izjavljivanjem pravnog lijeka jer žalba nije bila osnovana (čl. 154. st. 1. ZPP u svezi s čl. 166. st. 1. ZPP).
19. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 24. veljače 2026.
Predsjednica vijeća:
Vesna Žulj
