Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-279/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Marijanu Vugiću, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja BB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Igor Metelko, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d. iz Zagreba, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, kojeg zastupa punomoćnik Kruno Knežević, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević & Partneri u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv dijela presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-6647/2024-15 od 12. prosinca 2025. godine, dana 24. veljače 2026. godine
r i j e š i o j e
I Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-6647/2024-15 od 12. prosinca 2025. godine u dijelu u kojem nije u cijelosti prihvaćen njegov zahtjev za naknadu parničnog troška.
II Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu troška postupka u povodu pravnog lijeka.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:
"I Utvrđuje se da je ništetna odredba Ugovora o kreditu broj: [broj kredita] od 26. listopada 2005. sklopljenog između tužitelja RB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita i tuženika Zagrebačka banka d.d. iz Zagreba, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, kao kreditora, čl. 2. st. 4. koja glasi:
"Korisnik kredita obvezuje se platiti sve naknade i troškove sukladno Odluci o Tarifi naknade za usluge u poslovima koje obavlja Kreditor.“.
II Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d. iz Zagreba, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, isplatiti tužitelju RB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 415,81 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom od 28. listopada 2005. do 31. prosinca 2007. po stopi koja se obračunava u visini određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zakonske zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. u visini stope koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanom za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, kao i nadoknaditi mu prouzročeni parnični trošak u iznosu 842,90 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke od 12. prosinca 2025. do isplate, sve u roku 15 dana."
2. Protiv ove presude u dijelu u kojem nije u cijelosti prihvaćen njegov zahtjev za naknadu parničnog troška žali se tužitelj iz žalbenog razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22.- dalje ZPP), s prijedlogom da se u pobijanom dijelu presuda preinači sukladno žalbenim navodima uz dosudu troška postupka u povodu pravnog lijeka.
3. Žalba nije osnovana.
4. Prvostupanjski sud utvrđuje da je između stranaka zaključen ugovor o kreditu dana 26. listopada 2005. te utvrđuje ništetnom odredbu ugovora o kreditu, i to čl. 2. st. 4. kojim se korisnik kredita obvezao da prati sve naknade i troškove sukladno odluci o Tarifi naknade za usluge u poslovima koje obavlja kreditor.
5. U odnosu na ožalbeni dio presude prvostupanjski sud navodi da je tužitelj pored zahtjeva za isplatu iznosa od 415,81 euro, postavio i tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnim odredbe o tzv. ulaznoj naknadi, a radi se zapravo o deklaratornom preambulu zahtjeva za isplatu, a koji zahtjev se ne uzima u obzir pri utvrđivanju vrijednosti predmeta spora, već je za istu mjerodavna vrijednost zahtjeva za isplatu, sukladno čl. 35. st. 1. ZPP, jer isti u tom slučaju predstavlja glavni zahtjev, pozivajući se pri tom i na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-x-479/2010-2 od 11. travnja 2011. godine.
6. Ovo pravno stajalište prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud, a u odnosu na navode žalbe da bi u ovom slučaju trebalo primijeniti odredbu čl. 19. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18 i 51/23.- dalje ZSP), treba reći da, a protivno navodima žalbe, taj zakon ne predstavlja lex specialis u odnosu na ZPP, a niti odredbe ZPP upućuju na to da se u ovakvoj konkretnoj situaciji, kad imamo postavljen deklaratorni i kondemnarotni tužbeni zahtjev, trebaju na odgovarajući način primijeniti odredbe Zakon o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj: 53/19, 92/21.).
7. Pri tom ovaj sud upućuje na najnoviju praksu glede spornog pitanja, Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženu u rješenju tog suda poslovni broj Revd-1926/2025 od 21. svibnja 2025. godine iz koje proizlazi da je tuženici dopušteno revizije protiv Županijskog suda u Puli-Pola a u odnosu na odluku o troškovima sadržanoj u toj presudi, a u odnosu na pitanje uzima li se u obzir pri određivanju vrijednosti spora vrijednost predmeta spora naznačena za deklaratorni zahtjev, ako je istaknut uz službeni zahtjev na činidbu i treba poslužiti samo za ocjenu osnovanosti tog zahtjeva na činidbu, a to sve obzirom da je Županijski sud u Puli-Pola zauzeo pravno stajalište sukladno onome koji tužiteljica iznosi u žalbi.
8. Pri tome je VSRH u gore navedenom rješenju naveo da izneseno pravno shvaćanje u drugostupanjskoj odluci odstupa od pravnog shvaćanja revizijskoga suda, pri čemu je nabrojeno nekoliko odluka toga suda, pa stoga i ovaj sud prihvaća pravno stajalište da deklaratorni zahtjev istaknut uz tužbeni zahtjev na činidbu koji treba poslužiti samo za ocjenu osnovanosti zahtjeva na činidbu ne uzima se u obzir pri utvrđivanju vrijednosti predmeta spora, već se ona računa prema vrijednosti zahtjeva na činidbu.
9. Zbog navedenog, a temeljem čl. 380. toč. 2. ZPP odlučeno je kao u izreci (točka I).
10. Odluka o trošku postupka u povodu pravnog lijeka temelji se na odredbi čl. 166. st. 1. u vezi čl. 154. st. 1. ZPP (točka II).
U Zagrebu 24. veljače 2026. godine
Sudac:
Marijan Vugić
