Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-1235/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu pojedincu Josipu Grubišiću, u pravnoj stvari tužitelja Vodovod i odvodnja d.o.o., OIB: 26251326399, Kralja Zvonimira 50, Šibenik, zastupan po zakonskom zastupniku FM iz [adresa], protiv tuženika DM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćniku Dariji Silov, odvjetnici u Šibeniku, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog suda u Šibeniku od 21. siječnja 2025., poslovni broj Povrv-120/2022-7, dana 24. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Šibeniku od 21. siječnja 2025., poslovni broj Povrv-120/2022-7 u toč. II. izreke i u toč. III. izreke u dijelu kojim je određeno da tužitelj snosi svoj trošak.

II. Odbija se žalba tuženika kao djelomično neosnovana i potvrđuje pobijana presuda u toč. I. izreke.

III. Preinačava se pobijana presuda u toč. III. izreke u dijelu kojim je određeno da tuženik snosi svoj trošak i sudi:

"Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka od 120,77 eur, sve u roku 15 dana. "

IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom djelomično je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Marka Vuletina iz Šibenika, pod poslovnim brojem Ovrv-7449/2022 od 8. rujna 2022., kojim je naloženo ovršeniku sada tuženiku da ovrhovoditelju sada tužitelju isplati 7,03 EUR zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom. U toč. II. izreke je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da tužitelju isplati 91,94 EUR uvećan za zakonske zatezne kamate te je u tom dijelu tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan, kao i u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da naknadi tužitelju nastali trošak ovršnog postupka u iznosu od 24,89 EUR, zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama. U toč. III. izreke je određeno da svaka strana snosi svoj trošak.

2. Protiv navedene presude žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/09., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13. i 89/14. , 70/19, dalje: ZPP) uz prijedlog presudu ukinuti, odnosno preinačiti u smislu žalbenih navoda.

2.1. Protiv predmetne presude žali se i tuženik u toč. I. i III. izreke zbog svih žalbenih navoda iz čl. 353. st. 1. ZPP, uz prijedlog preinačiti pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda, podredno ukinuti uz naknadu troška žalbenog postupka.

3. Žalba tuženika je djelomično osnovana, a žalba tužitelja je neosnovana.

4. Predmetni spor predstavlja spor male vrijednosti u smislu odredbe čl.458. ZPP-a, u kojem se presuda prema čl. 467. st. 1. ZPP može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a (osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP) i pogrešne primjene materijalnog prava.

5. U donošenju pobijane presude nije ostvarena niti jedna od bitnih postupovnih povreda na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a u vezi članka 467. stavak 1. ZPP-a.

6. Sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč.11. ZPP-a na koju upućuje tuženik, obzirom da su u pobijanoj presudi navedeni jasni razlozi o odlučnim činjenicama, a obrazloženje navedene presude nije proturječno niti nejasno, niti o odlučnim činjenicama postoje proturječnosti između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, zbog čega pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njezina pravilnost i zakonitost.

7. Također nije počinjena povreda čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP-a, s obzirom da je tuženik sudjelovao osobno u postupku te je bio zastupan po punomoćniku, slijedom čega je imao mogućnosti očitovati se na navode suprotne strane, predlagati dokazne prijedloge, što je i činio tijekom postupka. Time što nije doneseno posebno rješenje kojim se odbija dokazni prijedlog dostave izvornika računa tuženiku nije uskraćeno pravo na raspravljanje, jer je tužitelj dostavio ispise računa u spis iz kojih je razvidna osnova i visina potraživanja. Sud je analizirao sve okolnosti koje su značajne za odluku, kao i dokumentaciju u spisu, te je dao jasne i valjane razloge zašto smatra da je tuženik dužan podmiriti naknadu za pružene vodne usluge.

8. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je tužiteljev zahtjev za isplatu dospjelih, a nepodmirenih usluga opskrbe vode za objekt na adresi [adresa] od ukupno 98,97 eur.

9. U ovom stadiju postupka sporna osnova je osnova i visina tužbenog zahtjeva te je li nastupila zastara.

10. U prvostupanjskom postupku je utvrđeno:

- da je tuženik vlasnik nekretnine za koju je tužitelj ispostavio račune za pružene vodne usluge,

- da je tuženiku predmetnu nekretninu darovala AM **.**.2012., a koju je ona prethodno stekla na temelju presude P-60/12 od 14. veljače 2012.,

- da se u evidenciji tužitelja kao kupac pod šifrom 66474 vodi tuženik DM,

- da je račun br. 2021/539127 sa dospijećem 30. studenog 2021. ispostavljen na iznos od 152,96 kn, ostao nepodmiren za iznos od 7,03 eur/52,96 kn, a glasio je na ime pok. D A (djeda tuženika),

- da tuženik nije prijavio promjenu korisnika na utuženoj adresi u roku propisanom čl. 39. Zakona o vodama, nakon što je stekao vlasništvo predmetne nekretnine,

- da tuženik nije osporavao zaprimljeni račun niti je tražio od tužitelja dostavu novog računa (ukoliko isti nije zaprimio), a niti je utuženo potraživanje od tužitelja podmirio,

- da su u zastari utuženi računi koji su dospjeli 20. rujna 2018., 31. kolovoza 2019., 30. travnja 2020., 31. srpnja 2020., 31. kolovoza 2020., 31. siječnja 2021. i 30. travnja 2021.,

- da nije u zastari račun s dospijećem 30. studenog 2021. uzevši u obzir da je prijedlog za ovrhu podnesen javnom bilježniku 26. srpnja 2022.

11. Slijedom utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski sud je primjenom čl. 205. st. 1. Zakona o vodama (NN 153/09, 63/11, 130/11, 56/13 i 14/14, dalje: ZOV), čl. 3. st. 1., čl. 39., čl. 42. Zakona o vodnim uslugama (NN 66/19), kao i čl. 232. st. 1. toč. 1) Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, u nastavku teksta: ZOO), zaključio kako je tužbeni zahtjev djelomično osnovan za 7,03 eur, dok je preostali utuženi iznos od 91,94 eur zastario.

12. Tužitelj u žalbi u bitnome prigovara da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da se primjenjuje zastarni rok propisan čl. 232. st. 1. toč. 1. ZOO, s obzirom se u konkretnom slučaju radi naknadi štete stjecanja bez osnove, te da se primjenjuje zastarni rok od 5 godina sukladno čl. 225. ZOO-a.

13. Suprotno žalbenim navodima, na određivanje roka zastare tužiteljeve tražbine ne može primijeniti petogodišnji rok zastare propisan za tražbine nastale zbog stjecanja bez osnove iz razloga što tužitelj isporučuje vodne usluge za mjerno mjesto u nekretnini koje je vlasnik tuženik, na temelju ranije zaključenog ugovora o isporuci tih usluga s njegovim prednikom, pa je dakle njegova obveza isporuke vode nastavak ugovorne obveze. Kako tuženik tijekom postupka nije niti tvrdio da je njegov prednik ili on raskinuo ugovor s tužiteljem, ne radi o odnosu stjecanja bez osnove u smislu čl. 1111. ZOO-a jer osnova nije otpala.

14. Nadalje, činjenica da je tužitelj isporučio vodne usluge tuženiku, koji nije u zakonskom roku prijavio promjenu na strani korisnika, ne znači da se mijenja karakter tražbine tužitelja na način da ista postaje naknada štete. Kako je tražbina tužitelja naknada za isporučenu vodu za potrebe kućanstva, za koju je propisan jednogodišnji rok zastare odredbom članka 232. stavak 1. toč. 1. ZOO-a, to je prvostupanjski sud pravilno zaključio kako je (djelomično) osnovan prigovor zastare.

15. Zaključno valja odgovoriti na žalbene navode tuženika da je njegova obveza nastala zbog toga što je on vlasnik nekretnine, a nastanak takve obveze nije vezan uz dostavljanje računa za uplatu dugovanja.

16. Slijedom svega navedenog, kako tuženik ne tvrdi niti dokazuje da je podmirio tražbinu, a nisu ostvareni žalbeni razlozi, valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a žalbe tuženika i tužitelja odbiti kao (djelomično) neosnovane i odlučiti kao u izreci u toč. I. i II. izreke.

17. Međutim, osnovana je žalba tuženika u pogledu odluke o troškovima postupka.

18. Naime, uzevši u obzir da od potraživanih 98,96 eur, osnovano 7,03 eur radi djelomično osnovanog prigovora zastare, tužitelj je uspio u odnosu na osnovu i visinu u omjeru sa 7% (7%+7%=14/2=7%), dok je tuženik uspio u omjeru od 93%. Kada se od uspjeha tuženika oduzme uspjeh tužitelja, tada je tuženik uspio u ukupnom omjeru od 86% te je tužitelj dužan tuženiku naknaditi trošak postupka.

19. Tuženiku pripada trošak jednokratne nagrade sukladno Tbr.7.9. u svezi s Tbr. 46. u Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 132/2023 - dalje: OT) u omjeru od 86%, što znači da mu pripada 107,50 eur te trošak plaćene sudske pristojbe na prigovor od 13,27 eur, odnosno ukupno 120,77 eur.

20. Odluka o zahtjevu tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 3. i čl. 166. st. 2. ZPP-a s obzirom da je sa žalbom uspio samo u pogledu troškova postupka što je sporedno potraživanje, pa nema pravo na naknadu žalbe.

U Zagrebu 24. veljače 2026.

Sudac:

Josip Grubišić