Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-2567/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sabine Dugonjić, kao predsjednika vijeća, Josipa Grubišića kao člana vijeća i Vedrana Medakovića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ĐO (OIB [osobni identifikacijski broj]), II tužiteljice KO (OIB [osobni identifikacijski broj]), III tužitelja ZO (OIB [osobni identifikacijski broj]), IV tužitelja ŽO (OIB [osobni identifikacijski broj]) i V tužiteljice FO (OIB [osobni identifikacijski broj]), svi iz [adresa], svi zastupani po punomoćniku Tomislavu Grahovcu, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Klinike za psihijatriju Sveti Ivan (OIB 39696562783), Zagreb, Jankomir 11, kojeg zastupa punomoćnik VO, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2765/2021-19 od 12. travnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 24. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Preinačava se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2765/2021-19 od 12. travnja 2024. u dijelu pod toč. I izreke koji se odnosi na dio zahtjeva I tužiteljice u iznosu od 1.000,00 eur, a ostalih tužitelja od po 400,00 eur, kao i pod toč. II izreke (odluka o trošku postupka) te se sudi:

1. Nalaže se tuženiku da tužiteljima u roku od petnaest dana isplati iznos naknade štete i to

I tužiteljici ĐO iznos od 1.000,00 eur, a ostalim tužiteljima II tužiteljici KO, III tužitelju ZO, IV tužitelju ŽO i V tužiteljici AO svakome po 400,00 eur, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena i to od dana 17. veljače 2026. pa do isplate.

2. Svaka stranka snosi svoj trošak postupka

II Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2765/2021-19 od 12. travnja 2024. u preostalom dijelu kojim je odbijen dio zahtjev I tužiteljice preko iznosa od 1.000,00 eur pa do 3.981,68 eur, a ostalih tužitelja svakoga preko iznosa od 400,00 eur pa do iznosa od 1.990,84 eur, sa zateznom kamatom, kao i u dijelu koji se odnosi na isplatu zatezne kamate na iznose dosuđene pod toč I izreke ove odluke, u razdoblju od dana podnošenja tužbe pa do dana donošenja ove odluke.

III Odbija se zahtjev stranaka za dosuđenje troškova postupka povodom žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod toč. I izreke odbijaju se tužbeni zahtjevi na isplatu i to I tužiteljice na 3.981,68 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja tužbe pa do isplate, kao i za trošak parničnog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućom od dana podnošenja tužbe pa do isplate; zatim II tužiteljice na iznos od 1.990,84 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja tužbe pa do isplate, kao i za trošak parničnog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućom od dana podnošenja tužbe pa do isplate; pa III tužitelja za 1.990,84 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja tužbe pa do isplate, kao i za trošak parničnog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućom od dana podnošenja tužbe pa do isplate; IV tužitelja 1.990,84 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja tužbe pa do isplate, kao i za trošak parničnog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućom od dana podnošenja tužbe pa do isplate, te V tužitelja na iznos od 1.990,84 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja tužbe pa do isplate, kao i za trošak parničnog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućom od dana podnošenja tužbe pa do isplate. Konačno se pod II tužiteljima nalaže tuženiku naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 1.562,50 eura, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja

12. travnja 2024. do isplate.

2. Protiv navedene presude žalbu podnose tužitelji iz svih žalbenih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19-dalje: ZPP), sa prijedlogom da se ista odluka preinači u smislu žalbenih navoda, odnosno da se ista ukine i predmet vrati na ponovno suđenje uz naknadu troškova postupka povodom žalbe.

3. U odgovoru na žalbu tuženik se protivi navodima žalbe i predlaže istu odbiti te potvrditi njome pobijanu odluku uz naknadu troškova postupka povodom žalbe.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Pobijana odluka sadržava razloge o odlučnim činjenicama i u istoj nema proturječnosti, pa prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu pravila postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, niti bilo koju drugu bitnu povredu pravila postupka na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti iz čl. 365. st. 2. ZPP.

6. Predmet spora jest zahtjev tužitelja utemeljen na tvrdnji da je I tužiteljica kćer pokojne ĐOE (ostali tužitelji su njezini unuci) dana 04. listopada 2020. godine hospitalizirana u bolnici tuženika te da su dana 23. listopada 2020. obaviješteni da je ista pozitivna na prisutnost covida/19, a dana 26. listopada oko 7 ujutro obitelj je obaviještena da je ista preminula. Tijelo pokojne dana 27. listopada preuzima pogrebnik, bez mogućnosti vizualne ili bilo koje druge identifikacije, a dana 28. listopada izvršen je pokop. Dan nakon sin pokojne BO zaprima poziv tuženika kako bi trebalo preuzeti tijelo svoje majke, iako je isti već vjerovao da je majku sahranio. Nadalje, tužitelji upiru na nelogičnosti u medicinskoj dokumentaciji o datumu smrti i tvrde da postoji medicinska dokumentacija sa datumom, kada prema ostalim podacima pokojna više nije bila živa. 1. - 3. tužitelji tvrde da im je radnjama tuženika osobito teško povrijeđeno njihovo pravo osobnosti i to prvenstveno pravo privatnosti osobnog i obiteljskog života te im je narušeno duševno zdravlje, jer su od posljedica cijelog događaja kojeg su doživjeli tužitelji su pretrpjeli veliki šok. Tužitelji ni danas nisu sigurni je li u grobu doista pokojnica, a smatraju da imaju pravo to znati. Zato tužitelji potražuju neimovinsku štetu i to I tužiteljica u iznosu od 3.981,68 eura, a ostali tužitelji u iznosu od 1.990,84 eura, svi sa kamatama od dana podnošenja tužbe, uz naknadu parničnog troška s pripadajućom kamatom

7. Tužitelji u žalbi ističu kako je tadašnji ravnatelj tuženika predao I. tužiteljici dokumente o smrti gđe. ĐOE te iz predane dokumentacije proizlaze mnoge nelogičnosti koje do dana današnjeg nisu razjašnjene. Nije jasno zašto na Potvrdi o smrti iza pokojne ĐOE stoji datum 25. listopada 2020., a na EKG nalazu, Zahtjevu za neprovođenje obdukcije, Popratnici za prijevoz i obdukciju datum smrti **.**.2020. Tadašnji ravnatelj tuženika g. SO je navedene propuste objašnjavao na način da je riječ o kompjuterskoj grešci na način da sustav sam mijenja datume svugdje osim kada se radi o Potvrdi o smrti. Nelogično je da se ovdje radi o kompjuterskoj pogrešci iz razloga što većina dokumentacije koja je sporna je pisana rukom. Ujedno, na nekim dokumentima piše da je vrijeme smrti 5.00 sati, a na nekima 5.30 sati. Ovdje se opet postavlja pitanje, ako je u kompjuteru navedeno vrijeme smrti 5.00 kako je onda moguće da je na dokumentima pisanim rukom navedeno vrijeme smrti 5.30 sati. Neživotno je da bi netko kod prepisivanja vremena smrti upisao totalno različito vrijeme smrti. Iz iskaza ravnatelja i iz obrazloženja presude ne može se sa sigurnošću utvrditi zbog čega je došlo do ove pogreške. Očito je da tuženik odnosno u svojim postupanjima i ispunjavanju dokumentacije počinio niz pogrešaka koji su kod tužitelja izazvali sumnju u vrijeme smrti. Također, nije nipošto otklonjena sumnja u zamjenu tijela pokojnika.

8. Sam je ravnatelj i u medijima izjavio kako će platiti otkop pokojnice da bi se utvrdilo je li došlo do zamjene identiteta. Tadašnji ravnatelj tuženika g. SO je objašnjavao da je standardna procedura da se radi EKG pretraga nakon smrti pacijenta no prema ustaljenoj medicinskoj praksi ta činjenica nije istinita. U ovoj situaciji je neobično da je sud u potpunosti prihvatio tu činjenicu na temelju iskaza tadašnjeg ravnatelja tuženika koji ima očiti cilj umanjiti svoju odgovornost, pa tužitelji smatraju kako su im povrijeđena prava na privatnost osobnog i obiteljskog života, posebno nakon posjeta bolnici iako sud utvrđuje da je štetna radnja tuženika i njezine posljedice završila odlaskom članova obitelji iz bolnice te da su članovi obitelji prihvatili sva objašnjenja dana od strane tuženika. Sud je morao provesti psihološko vještačenje jer u toj situaciji bi stručnjak na temelju cjelokupne situacije mogao zaključiti koliko je trajala sama povreda prava. Konačno, nije jasan niti navod kako su iskazi svjedoka NO i DO potpuno suprotni i da o onome što im je prezentirano od strane tuženika iskazuju površno. Nejasan je takav zaključak suda iz razloga što u skoro cijelom svom iskazu navedeni svjedoci imaju gotovo identične izjave, a da se malo razlikuju iskazi je uobičajeno, s obzirom da je od nastanka štetnog događaja pa do davanja iskaza pred sudom prošlo oko četiri godine.

9. Pravilno sud prvog stupnja utvrđuje kako je prema medicinskoj dokumentaciji utvrđeno da je ĐOE kod tuženika zaprimljena dana 5. listopada 2020. godine i da je na dan prijema bila negativna na covid/19; pa je 24. listopada 2020. godine ponovno izvršeno testiranje kada je bila pozitivna na covid/19; dok je 26. listopada 2020. godine tuženik izdao Potvrdu o smrti navodeći kao datum smrti **.**.2020. dok je **.**.2020. PO, snaha ĐOE potpisala je suglasnost tj. podnijela zahtjev da se ne provodi obdukcija pa je nakon toga tuženik po voditelju odjela i ravnatelju upisao da je ĐOE preminula dana **.**.2020. u 5,30 sati, te se navedeni obrazac veže uz zahtjev obitelji da se ne provodi obdukcija, nastavno se utvrđuju razlozi zbog kojih nije obvezna obdukcija pa ravnatelj uz suglasnost voditelja odjela odobrava da se obdukcija ne provede; dok je pogrebnik tijelo pokojne preuzeo 27. listopada 2020. godine u 13,00 sati, a u popratnici za prijevoz je navedeno da je ista preminula dana **.**.2020. u 5,30 sati. Iz otpusnice proizlazi da je ĐOE zaprimljena 5. listopada 2020. godine, otpuštena 26. listopada 2020. godine, uz naznaku stanja pri otpustu: umrla u 5h, obitelj informirana; stoga postoji nesuglasje u datumu smrti ĐOE.

10. Dana 30. listopada 2020. obavljen je kod tuženik zdravstveno-inspekcijski nadzor po inspekciji Ministarstva zdravstva u radu tuženika, koja inspekcija nije našla nepravilnosti vezano za postupanje s tijelom pokojnice. U odnosu na datum smrti naveden u Potvrdi o smrti utvrđeno je da se obrasci vezani za pacijente nalaze u bolničkom informatičkom sustavu, a da se svaki djelatnik svojom šifrom po dolasku na posao logira u sustav, a što radi i dežurna služba. Sustav ima grešku, jer se nakon 23:59 sustav sam automatizmom mijenja datume na obrascima, ali to ne radi na Potvrdi o smrti. Kako je 26. listopada 2020. godine kreiran i ispisan dokument Potvrde smrti za pokojnu na istome je ostao datum od dana ranije koji je vezan za trenutak logiranja dežurne službe i zbog manjkavosti sustava na tom obrascu nije automatizmom promijenjen datum koja greška je korigirana i obrazac Potvrde smrti je ispravljen na dan 26. listopada 2020. godine.

11. Budući da je EDG obavljen 26. listopada 2020. godine u 7,30 sati takvo postupanje je u skladu s protokolom prema kojem kada pacijent umre, tijelo se ostavlja još dva sta u sobi te se nakon toga obavlja EKG kako bi se konstatirala činjenica smrti, što je i učinjeno u navedenom slučaju a prema izjavama ravnatelja i koordinatorice za kvalitetu, inspekcija je utvrdila da je tijelo pokojne označeno na način da je stavljena identifikacijska kartica na palac i plahtu, a i na lijes i da pogrebno poduzeće ne može preuzeti tijelo ukoliko identifikacija nije propisno provedena, te da je pokojna od trenutka smrti do preuzimanja od strane pogrebnog poduzeće bilo kontinuirano označena, zbog čega nema mogućnosti da bi moglo doći do zamjene tijela. Dio nadzora se odnosi na činjenicu da je djelatnik tuženika, medicinski tehničar, koji je radio kao zamjena bolesnom kolegi, zabunom nazvao obitelj pokojne, umjesto drugu obitelj osobe pokojnice koja je umrla isti dan kao i ĐOE koju je grešku već tijekom razgovora shvatio, odmah se ispričavajući. Tijekom dana u bolnicu su došli članovi obitelji pokojne ĐOE, primio ih je ravnatelj i objasnio im iste navode uz ispriku te omogućio da u mrtvačnici vide tijelo druge pokojne, a sve kako bih se isti uvjerili da u mrtvačnici nije njihova pokojna članica obitelji ĐOE, već druga osoba tj. drugo tijelo.

12. Svjedok OO je djelatnik tuženika koji je nazvao brata I tužiteljice BO, sina pokojne ĐOE dana 29. listopada 2020., te mu je bio zadatak zvati obitelji pokojnih pacijenata da mogu doći preuzeti tijelo pa iskazuje kako je već tijekom razgovora s TO shvatio da je pogriješio i da je nazvao pogrešnu obitelj preminule pacijentice, odnosno obitelj koja je već tijelo preuzela, te se već tijekom razgovora ispričao. Svjedok NO iskazuje pak kako mu se tehničar nije ispričao tijekom tog razgovora već po pozivu isti dan u večernjim satima ali ostavlja mogućnost da je isprike bilo tijekom jutarnjeg razgovora, jer svjedok navodi da je po prilici sudu rekao sve od razgovora kako se sjeća, a i da mu je taj dan bio strašan, da je bio u šoku i da se detalja loše sjeća. Konačno, i svjedok DO iskazuje da joj je suprug prepričao dio razgovora u kojem tehničar istome govori da može doći po tijelo majke, a da mu ovaj odgovara da je mamu sahranio dan ranije. Drugo o tom razgovoru suprug joj nije pričao, dok I tužiteljica ostavlja otvorenom mogućnošću da se tehničar odmah ispričao njezinom bratu, zato što iskazuje da oni detaljno o telefonskom pozivu nisu razgovarali već se odlučivali što bi trebalo dalje učiniti.

13. Konačno, sud utvrđuje kako iz iskaza svjedoka SO, NO, DO i I tužiteljice proizlazi da su članovi obitelji isti dan po pozivu tehničara, dakle 30. listopada 2020. bili kod tuženika, da ih je ravnatelj primio, da im je predana liječnička dokumentacija i da im je dano objašnjenje oko datuma smrti, koje im je objašnjeno kao kompjutorska greška o čemu suglasno iskazuju TO i DO. Ravnatelj je omogućio da u mrtvačnici pogledaju mrtvo tijelo, žensko, osobe zbog čijeg je ne preuzimanja svjedok OO pogrešno nazvao NO. Tijelo su pogledale DO i I tužiteljica i utvrdile da to tijelo nije tijelo pokojne ĐOE, jer DO jasno iskazuje da tijelo koje su joj pokazali nije bilo tijelo njezine svekrve, a svjedok NO iskazuje da u bolničku mrtvačnicu nije ulazio, ali da su mu sestra, I tužiteljica i supruga DO rekle da tijelo koje su vidjele nije tijelo njegove majke. I tužiteljica jedina pri tome tvrdi da ne zna je li to bilo ili nije tijelo njezine majke, jer je tijelo bilo omotano plastičnom vrećicom, a lijes otvoren na samo dvije do tri sekunde no nije tražila više vremena, jer je osoba koja je lijes otvorila bila čudna.

14. Stoga i ovaj sud prihvaća dijelove iskaza svjedoka koji obavljaju poslove tehničara, ravnatelja i inspekcijskog nadzora, što proizlazi i iz dokumentacije čije su nelogičnosti otklonjene kroz provedene dokaze, no sami tužitelji tvrde da bi u otklon zamjene identiteta bili posve sigurni kada bi se napravila neka vrsta identifikacije sahranjenog tijela no navode tek prijavu državnom odvjetništvu bez drugih dokaznih prijedloga u tom pravcu, dok iz iskaza ravnatelja i I tužiteljice proizlazi da se razgovaralo o otkopu, jer je to tražila I tužiteljica, a i sam ravnatelj potvrđuje da je rekao da će učiniti sve što je potrebno, dok I tužiteljica ističe kako joj je na groblju rečeno da ravnatelj ne može tražiti otkop već isti može tražiti državno odvjetništvo.

15. Stoga sud utvrđuje da su I tužiteljica, njezin brat i šogorica po obavljenom razgovoru u bolnici prihvatili objašnjenja koja su utvrđena uvidom u zdravstveno- inspekcijski nadzor te nisu poduzimali daljnje radnje kako bi se omogućio otkop i identifikacija sahranjenog tijela

16. Stoga nije sasvim pravilno utvrđenje suda prvog stupnja kako je štetna radnja tuženika manjeg značaja jer da se ista sastoji tek u pogrešnom pozivu djelatnika tuženika i to neovisno o tome što je pogreška uočena odmah tijekom razgovora te je sugovorniku odmah rečeno da je nazvana kriva osoba, uz ispriku tehničara. Radi se o krajnjoj nepažnji, jer djelatnik tuženika nije upotrijebio ni onu pažnju koju bi upotrijebio svaki prosječan čovjek te djelatnik u svom radu nije upotrijebio onu pažnju koju bi upotrijebio osobito pažljiv čovjek, te prema čl. 1100 ZOO-a tada jesu ispunjeni uvjeti iz st. 1. i 2. te odredbe tako da tužiteljima pripada pravično novčana naknada, jer sama težina povrede i okolnost da sve nelogičnosti nisu ispravljene isprikom, odnosno još u tijeku samog telefonskog poziva, te konačno i dolaskom u bolnicu i razgovorom s ravnateljem, pa je eventualno nesigurnost što se doista desilo tj. zašto je tehničar nazvao, trajala određeno vrijeme, što opravdava dosuđivanje sporne naknade jer se radi o iznimno teškom slučaju u kojem tužitelji trpe jake duševne boli zbog povrede prava na osobnost izazvane ovom štetnom radnjom, pa im ovakve okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje barem naknade i to I tužiteljici kao djetetu od 1.000,00 eur a ostalim tužiteljima kao unucima od 400,00 eur, te je stoga u smislu čl. 373. toč. 3. ZPP pobijanu odluku u tom pravcu valjalo preinačiti, a u preostalom dijelu istu potvrditi temeljem čl. 368. st. 1. ZPP. Imajući u smislu odredbe čl. 154. st. 2. ZPP činjenicu da je u ovom predmetu većina dokaza provođena radi dokazivanja osnova zahtjeva, a imajući u vidu i činjenicu da su tužitelji djelomično uspjeli s ovom žalbom, to je određeno da svaka stranka snosi svoj trošak postupka, pri čemu je u taj uspjeh u sporu uzeta i sama radnja žalbe kao pravnog lijeka povodom kojeg je ova odluka donesena, pa je radi toga odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu, 24. veljače 2026.

Predsjednica vijeća:

Sabina Dugonjić