Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž-415/2026-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Sabine Dugonjić kao predsjednice vijeća, suca Josipa Grubišića kao člana vijeća i suca izvjestitelja, te suca Vedrana Medakovića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja PBZ CARD d.o.o., OIB: 28495895537, sa sjedištem u [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Krešimir Ljubić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika DR, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Denis Bajs, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 18. rujna 2025., poslovni broj Povrv-5369/2019-41, u sjednici vijeća 24. veljače 2026.,
r i j e š i o j e
I. Ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 18. rujna 2025., poslovni broj Povrv-5369/2019-41 te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II. O zahtjevu tuženika za naknadu troška žalbenog postupka bit će odlučeno u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Joze Rotima iz Zagreba poslovni broj Ovrv-14690/2019 od 22. kolovoza 2019. u dijelu kojim je naloženo tuženiku da tužitelju isplati od 4.196,14 eur sa zakonskim zateznim kamatama. U toč. II. izreke je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju 85,47 eur. U toč. III. izreke je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak ovršnog i parničnog postupka od 2.141,86 eur zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.
2. Protiv navedene presude tuženik je podnio žalbu zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) uz prijedlog da se presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije, a zahtjev za naknadu troška u potpunosti prihvati odnosno da se pobijana odluka ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, uz naknadu troškova žalbe.
3. Žalba tuženika je osnovana.
3.1. Sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju upućuje tuženik, obzirom da su u pobijanoj presudi navedeni jasni razlozi o odlučnim činjenicama, a obrazloženje navedene presude nije proturječno niti nejasno, niti o odlučnim činjenicama postoje proturječnosti između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, zbog čega pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njezina pravilnost i zakonitost.
4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od ukupno 4.281,61 eur (4.196,14 eur na ime glavnog duga te 85,47 eur na ime nepodmirene zatezne kamate), a sve na ime duga nastalog korištenjem kreditne kartice.
5. U predmetnom postupku je utvrđeno:
- da je tuženik bio korisnik American Express Business kartice naručitelja društva REKO d.o.o.,
- da je tuženik 9. listopada 2020. potpisao pristupnicu kao osoba za koju se traži izdavanje kartice,
- da je Ugovorom o korištenju American Express Business kartice u čl. 5. propisano da pravna osoba i korisnik solidarno odgovaraju za sve utroške na kartici,
- temeljem nalaza i mišljenja vještaka Zrinka Ručevića da je troškove koji su obračunati sačinio tuženik.
6. Na temelju navedenog, sud prvog stupnja je zaključio da je tuženik osoba (korisnik) za koje je zatraženo izdavanje kartice od strane podnositelja društva REKO d.o.o. (list 25 spisa), pa da kao korisnik u smislu čl. 5.b i 7.b Ugovora o korištenju American bussines kartice (list 34 spisa) solidarno s naručiteljem (REKO d.o.o.) odgovara za obveze, odnosno utroške sačinjene izdanom karticom.
7. Prvostupanjski sud na temelju gore navedenih utvrđenja zaključuje da u smislu odredbe čl. 43. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 - dalje: ZOO) ovdje tuženik kao solidarni dužnik odgovara vjerovniku za cijeli dug stoga. Naime prema odredbi čl. 43. st. 1. ZOO-a svaki dužnik solidarne obveze odgovara vjerovniku za cijeli dug i vjerovnik može zahtijevati njegovo ispunjenje od koga hoće sve dok ne bude potpuno ispunjen, ali kad jedan dužnik ispuni dug, obveza prestaje i svi se dužnici oslobađaju.
8. Međutim, tuženik u žalbi, kao i tijekom postupka je osporavao postojanje obveznopravnog odnosa između stranaka ističući da isti nije potpisao pristupnicu za American Express Business card te da je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio neosnovanim prigovor promašene pasivne legitimacije.
9. Ovdje valja istaknuti da je, prema shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, na tužitelju teret dokazivanja vjerodostojnosti potpisa na ispravi na kojoj tužitelj temelji osnovanost potraživanja, ako je u postupku tuženik osporio da se na istoj ispravi nalazi njegov potpis (odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 932/2021-2 od 9. veljače 2022., Rev 190/2023-2 od 25. siječnja 2023., Rev 1436/2021-2 od 26. travnja 2023. i Rev-281/2022 od 3. travnja 2024.).
10. Prema tome, kako je tuženik osporio da se na pristupnici nalazi njegov potpis, upravo je tužitelj taj koji je dužan dokazati ono što tvrdi. Naime, tužitelj tvrdi da je u ugovornom odnosu s tuženikom upravo na temelju isprave na kojoj tuženik osporava potpis, odnosno tužitelj zapravo tvrdi da osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz te isprave, a dio sadržaja ugovora je i potpis tuženika. Stoga je upravo tužitelj dužan dokazati da se na ispravi (pristupnici) nalazi potpis tuženika.
11. Nadalje, iako je sud odustao od izvođenja dokaza grafološkog vještačenja radi neuplate predujma od strane tuženika, tužitelj u konkretnom slučaju ne bi bio prekludiran u predlaganju izvođenja istog ili eventualno uplate predujma u smislu čl. 299. st. 2. ZPP. To stoga što je tuženik tijekom postupka inzistirao na izvođenju grafološkog vještačenja da potom ne bi uplatio predujam, slijedom čega tužitelj bez svoje krivnje nije mogao predložiti izvođenje istog.
12. Kako je, dakle, činjenično stanje u predmetnom postupku ostalo nepotpuno utvrđeno, tako je valjalo, imajući pritom u vidu i da odluka o trošku parničnog postupka u ovom predmetu ovisi o uspjehu stranaka u pogledu glavne stvari u smislu odredaba iz čl. 154. st. 1., 2. i 5. ZPP-a, primjenom odredbe iz čl. 370. ZPP-a odlučiti kao pod stavkom I. izreke ovog rješenja.
13. U ponovnom suđenju prvostupanjski sud će ispraviti nedostatke na koje mu je ukazano ovim rješenjem, ukoliko se ostvare pretpostavke provesti grafološko vještačenje radi utvrđenja je li između stranaka zasnovan ugovorni odnos, sve kako bi mogao donijeti pravilnu i na zakonu osnovanu odluku.
14. Odluka o zahtjevu tuženika za naknadu troška žalbenog postupka donesena je na temelju odredbe iz čl. 166. st. 3. ZPP-a, slijedom čega je odlučeno kao pod stavkom II. izreke ovog rješenja.
U Zagrebu, 24. veljače 2026.
Predsjednica vijeća:
Sabina Dugonjić
