Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-3650/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ksenije Jakovčević kao predsjednice vijeća, Lidije Bošnjaković kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Jadranke Matić kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja TŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Antun Missoni, odvjetnik u Dubrovniku, protiv tuženika CŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Tea Nikolić, odvjetnica u Dubrovniku, radi utvrđenja i činidbe, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku posl. br. P-795/2024-10 od 7. srpnja 2025., dana 24. veljače 2026.,

r i j e š i o  j e

I Ukida se presuda Općinskog suda u Dubrovniku posl. br. P-795/2024-10 od 7. srpnja 2025. i predmet se vraća na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu.

II O troškovima nastalim povodom pravnog lijeka odlučit će se u konačnoj odluci suda.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u točki I. odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„Utvrđuje se da je ništetna i ne proizvodi pravne učinke nasljednička izjava dana u ostavinskom postupku iza smrti pok. OŽ rođ. T ud. C pod posl. br. O. 779/88, na zapisnik pred Općinskim sudom u Dubrovniku dana 26. siječnja 1989.g., kojom se tuženik, u ime i za račun tužitelja, prihvatio nasljedstva koje mu je pripalo temeljem Zakona o nasljeđivanju, te ga istodobno ustupio u svoju korist i prihvatio se ustupljenog mu dijela.

II. Utvrđuje se da je tužitelj TŽ - OIB: [osobni identifikacijski broj], korisnik za 1/12 dijela prava korištenja grobnice broj 030110002, stečenog temeljem Zakona o nasljeđivanju iza smrti pok. OŽ rođ. T pok. O. C u ostavinskom postupku pod posl. br. O. 779/88.

III. Dužan je tuženik CŽ OIB: [osobni identifikacijski broj], temeljem ove presude, trpjeti upis 1/12 dijela prava korištenja grobnice broj 030110002, na ime i korist tužitelja TŽ - OIB: [osobni identifikacijski broj] u grobnom očevidniku komunalnog trgovačkog društva Boninovo d.o.o. - Dubrovnik, uz istodobno brisanje navedenog prava s njegova imena.

IV. Dužan je tuženik naknaditi tužitelju troškove parničnog postupku, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.“

U točki II nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove ovog postupka u iznosu 750,00 EUR, u roku 15 dana.

2. Citiranu presudu, žalbom pobija tužitelj iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 1.- 3. Zakona o parničnom postupku (N.N. br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 28/13 89/14,70/19,80/22 i114/22-u daljnjem tekstu: ZPP), s da ovaj sud istu preinači, podredno ukine i vrati na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu uz naknadu troška sastava žalbe.

2.1. Tuženik u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode tužitelja u cijelosti i predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu uz naknadu troška sastava odgovora n žalbu.

3. Žalba je osnovana.

4. U donošenju pobijane presude nije počinjena je apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju u žalbi upire tužitelj budući da ista sadrži valjane i dostatne razloge o odlučni činjenicama neproturječne sadržaju dokaza i isprava u spisu i ista se u tom smislu može ispitati.

5. Međutim ostvaren je istaknuti žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

6. Naime predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja da u parničnom postupku ostvari svoja nasljedna prava glede naknadno pronađene imovine pobliže navedene u izreci, temeljem tvrdnje da je nasljednička izjava koju je u njegovo ime i za njegov račun dao tuženik temeljem punomoći od 25. srpnja 1990., ništetna.

7. Među strankama nije sporan sadržaj ostavinskog predmeta poslovni broj O- 868/2021 (O-523/91, O-779/88).

8. Prvostupanjski sud je tijekom do sada provedenog postupka cijeneći izvedene dokaze i njihovom ocjenom u smislu čl. 8. ZPP-a u pogledu činjenica odlučnih u ovom sporu utvrdio:

- Pregledom spisa O-868/2021 (O-523/91, O-779/88) utvrđeno da se isti vodio iza pok. OŽ preminule **.**.1988. povodom zahtjeva za provođenjem ostavinskog postupka BŽ.

- da je u postupku održano je ročište dana 26. siječnja 1989. na koje je pristupio CŽ, a nije pristupio TŽ te je konstatirano da je u spis zaprimljena punomoć za zastupanje TŽ, a punomoćnik je CŽ.

- da je na tom ročištu CŽ je dao nasljedničku izjavu za sebe i kao punomoćnik TŽ da se u njegovo ime prihvaća nasljedstva koji mu po zakonu pripada te ga istovremeno ustupa sebi.

-da je u spis 12. srpnja 1991. zaprimljen zahtjev BŽ za raspoređivanjem naknadno pronađene imovine grobno mjesto na [broj] te je sud donio rješenje o raspoređivanju naknadno pronađene imovine 19. kolovoza 1991. na način da je istu rasporedio na UŽ za ½ dijela i BŽ za ½ dijela. Prema ranije donesenom pravomoćnom rješenju o nasljeđivanju

- da je pregledom dostavnica koje prileže uz rješenje utvrđeno je da je isto uručeno BŽ kao punomoćniku TŽ. Dana **.**.2021. TŽ podnio je žalbu na navedeno rješenje, a ista je odbačena rješenjem Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž-264/2024 od 10. travnja 2024.

- da je tužitelj saslušan kao parnična stranka iskazao je da su njihovi roditelji tj. otac je preminuo 1983., a majka 1988. te je ostalo iza njih samo grobno mjesto i nešto nekretnina na Pelješcu. On je živio i radio u Zagrebu. Radio je u projektnom uredu Končar te je puno putovao i često bio odsutan. S bratom, tuženikom, bio je u izvrsnim odnosima. Potvrdio je da je potpisao punomoći koja prileži ostavinskom spisu zapisniku od 26. travnja 1991., ali iskazao da on s bratom nije dogovarao o nikakvom načinu podjele i ustupa imovine iza bake. Nije bio upoznat s činjenicom da je njegov brat u njegovo ime dao izjavu o ustupu njegovog nasljednog dijela sebi. Na upit je li ga sud pozivao da odobri tu izjavu iskazao je da nije u tom predmetu bio nikada na sudu. Za ovaj ustup saznao je 2021. ili 2022. i to jer mu je brat osporio prodaju zemljišta pa kako nije znao odakle mu to pravo za to angažirao je sadašnjeg punomoćnika koji mu je pronašao i ove podatke iz ostavinskog spisa. Poznato mu je da se plaća naknada za grobno mjesto, ali da je on nije plaćao. Dodaje da je on često bratu koji je bio automehaničar slao auto dijelove pa je smatrao da su na taj način prebili troškove na ime grobarine.

- da je tuženik CŽ, saslušan kao parnična stranka iskazao je da su prvo bili neki novčani iznosi iza pok. bake te da se on u pogledu ostavinske imovine bake čuo s bratom na telefon te da je brat pristao da njemu pripadnu ti novčani iznosi. Kasnije se ispostavilo da je jedan dio suvlasništva odnosno prava korištenja grobnog mjesta bio na baki pa je podnio zahtjev za raspoređivanje naknadno pronađene imovine te nakon toga dobio rješenje suda kojim je ta imovina pripala njemu. Napomenuo je da je njemu brat za to grobno mjesto rekao da ga to ništa ne zanima, a za grobno mjesto nije ni pitao preko 30 godina niti plaćao naknadu. Sada se odjednom pojavio i traži svoj dio kako bi ga mogao prodati jer je porasla cijena grobnih mjesta. Potvrdio je da je njegov brat slao auto dijelove ali nije nikada bilo riječi o tome da je to bilo na račun naknade za grob jer tužitelj nije grobnicu spomenuo 30 godina.

8.1. Nakon tako provedenog dokaznog postupka prvostupanjski sud je donio pobijanu presudu kojom je dobio kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja u bitnom navodeći kakao iz provedenih dokaza proizlazi da je rješenje o raspoređivanju naknadno pronađene imovine doneseno je još 19. kolovoza 1991. Od tada pa nadalje, što među strankama nije sporno, naknadu za grobno mjesto nije plaćao tužitelj, već tuženik a da tužitelj nije dokazao da bi između njega i tuženika dogovor bio da tužitelj tuženiku na ime plaćanja grobne naknade, isporučuje auto dijelove, kako je to iskazao u ovom postupku.

9. Člankom 138. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine" br. 48/03., 163/03., 35/05., 127/13., 33/15., 14/19.) propisano je da pravo zahtijevati ostavinu kao nasljednik ostavitelja prema poštenom posjedniku koji također tvrdi da na nju ima pravo kao nasljednik zastarijeva za godinu dana od kada je nasljednik saznao za svoje pravo i za posjednika ostavine, a najkasnije za deset godina računajući za zakonskog nasljednika od smrti ostaviteljeve, a za oporučnog nasljednika od proglašenja oporuke (stavak 1). Prema nepoštenu posjedniku ovo pravo zastarijeva za dvadeset godina (stavak 2.). te kako je u ovom postupku utvrđeno da je tuženik nepošteni posjednik ostavine koja je trebala pripasti tužitelju, to je zastarni rok 20 godina u kojem je tužitelj mogao potraživati ovo pravo od tuženika. Kako tužitelj nije u tom roku, sve do podnošenja tužbe u ovom predmetu, potraživao ostavinu, a zastarni rok protekao je 2011. zbog čega je odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

10. Međutim kako iz prednjih utvrđenja proizlazi da je citirani ostavinski postupak O- 868/2021 (O-523/91, O-779/88) koji se vodio pred prvostupanjskim sudom pravomoćno dovršen, te da je u istom tužitelj sudjelovao po tvrdnjama iz tužbe nepravilno zastupan po tuženiku odnosno da je razlog izdavanja punomoći za zastupanje u ostavinskom postupku bio isključivo zbog činjenice što je tužitelj u to vrijeme, živio i radio u Zagrebu, te nije mogao osobno naočiti ostavinskoj raspravi, i dati svoju nasljedničku izjavu o prihvaćanju nasljedstva koje mu je pripalo temeljem Zakona, po ocjeni ovog žalbenog suda o postavljenom tužbenom zahtjevu u okviru ovog parničnog postupka trebalo je odlučiti temeljem čl. 235. ZN/71,kojim je propisano da u slučaju postojanja uvjeta za ponavljanje postupka, postupak za ostavinsku raspravu se ne obnavlja, već se prava ostvaruju u parničnom postupku sukladno sadržaju tog članka.

11. Stoga je prvostupanjski sud radi pravilnog donošenja odluke o osnovanosti zahtjeva trebao prethodno utvrditi da li su ispunjeni uvjeti za ponavljane postupka prema odredbama ZPP-a a na što upućuje citirani čl. 235. ZN-a.

12. Budući da je utvrđenje tih činjenica za sada izostalo, slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe članka 370. ZPP-a, u svezi odredbe članka 369. stavak 1. ZPP-a ukinuti prvostupanjsku presudu, te predmet vratiti na ponovno suđenje, i to u fazu prethodnog postupka temeljem čl. 377. st. 1. ZPP-a.

13. O troškovima nastalim povodom pravnog lijeka odlučeno je temeljem čl. 166. st. 3. ZPP-a.

U Zagrebu, 24. veljače 2026.

Predsjednica vijeća

Ksenija Jakovčević